Talibani pred vratima drugog emirata | 1. dio: Dogovor

Scene i dešavanja iz Afganistana odvijaju se prema rasporedu dogovorenom između talibana i SAD-a.

SAD se obavezao da će on njegovi saveznici povuku sve svoje snage iz pet vojnih baza

Kako su talibani stigli na vrata drugog Islamskog emirata u Afganistanu, najavljujući kraj krvavog poglavlja borbe za vlast, koja traje od puča protiv kralja Mohammeda Zahira Shaha 1973. godine?

Jesu li talibani odnijeli pobjedu nad Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), slično pobjedi afganistanskih mudžahedina nad Sovjetskim Savezom, prisilivši ga da se povuče iz Afganistana 1989. godine nakon 10 godina užasne zločinačke okupacije?

Je li SAD predao Afganistan talibanima? Zašto je to učinio?

Postoji li tajni dogovor sklopljen između dvije strane kojim se ostvaruju interesi svake od njih i otvaraju vrata za novu fazu u kojoj je došlo do promijene rukovodstava, administracija i taktičkih ciljeva, a informacije, iskustva i odnosi su se diversificirali dok su strategije ostale nepromijenjene?

Način na koji su afganistanske provincije padale jedna za drugom u ruke talibanskog pokreta, i njegov spektakularan ulazak u glavni grad, Kabul, zatim prizori velikog uzbuđenja i neizvjesnosti koji su pratili ovakva dešavanja te uslijedili nakon toga, okupirali su pažnju čelnika, političara, naroda i medija u cijelom svijetu. Društvene medije su preplavili komentari i objave, svaka na svoj način. Mediji su danima neprestano pratili dešavanja, a emocije muslimana širom svijeta su se uzburkale zbog „pobjede“ talibana i „poraza“ SAD-a.

Konstantni razvoj događaja i prizori emitirani uživo putem medija ne bi nas trebali udaljiti od onoga što se uistinu događa, niti od pozicije oko koje se odvijaju događaji i njene podređenosti vladajućim političkim pravilima. Pogotovo što se te scene i dešavanja odvijaju prema rasporedu dogovorenom između talibana i SAD-a, bez obzira na holivudske detalje koji su pratili proces implementacije.

Odnosi i pregovori nisu prekidani

Odnosi između SAD-a i talibanskog pokreta uspostavljeni su još kada su talibani 1995. godine preuzeli vlast u Afganistanu. Ova komunikacija je prirodna stvar i nije predstavljala sramotu za talibanski pokret koji je bio na vlasti, pa se stoga morao baviti svojim lokalnim, regionalnim i međunarodnim izazovima. Aktuelni međunarodni kontekst snažno nameće vladajućim režimima saradnju s međunarodnim sistemom i snagama koje ga kontroliraju. Ponekad se ide dalje od saradnje sve do povinovanja. U posljednjih nekoliko godina pratili smo mnoge od ovih modela povinovanja, a naš pristup tim odnosima dolazi u formi razumijevanja onoga što se događa u adekvatnom kontekstu, daleko od emocija, reakcija i različitih refleksija podrške i protivljenja.

Jaki odnosi između talibanskog pokreta i Al-Kaide u to vrijeme ometali su razvoj američkih odnosa s talibanima, što bi služilo interesima obje strane. Nakon događaja 11. septembra 2001, talibani su se našli među glavnim neprijateljima SAD-a. Svrgnuti su i uklonjeni s vlasti, te su progonjeni tokom razdoblja koje je trajalo više od 15 godina. Međutim, kontakti između dvije strane nisu prekinuti, direktno ili preko regionalnih posrednika, posebno nakon ubistva vođe Al-Kaide Osame bin Ladena u maju 2011.

Tokom ovih godina, više dobro informiranih medijskih izvora mi je reklo da je Amerika ponudila prihvatiti učešće talibana u afganistanskoj vladi u zamjenu za pristanak na određene strateške privilegije za SAD. Prije svega, da se zadrži zračna baza Bagram sjeverno od Kabula. Kada su talibani odbili ovaj uslov, SAD im je ponudio predaju potpune vlasti u Afganistanu u zamjenu da zadrže samo zračnu bazu Bagram, no talibani su odbili i ovu ponudu.

Odnosi između talibana i Sjedinjenih Američkih Država su se nastavili sve dok nisu dostigli nivo međusobne koordinacije i saradnje u informacijskim i vojnim operacijama usmjerenim protiv Islamske države Irak i Levant (ISIL) u afganistanskoj provinciji Kunar 2014. godine, prema svjedočenju generala Franka McKenzieja, vrhovnog komandanta američkih snaga u Afganistanu i na Bliskom istoku, pred Odborom za oružane snage u američkom Zastupničkom domu.

Komunikacija između SAD-a i talibanskog pokreta je nastavljena sve dok nije dosegla vrhunac pristajanjem na ulazak u direktne pregovore u Dohi 2018. godine kako bi se okončao rat i donio mir u Afganistan. Ti pregovori su kulminirali, nakon 18 mjeseci, potpisivanjem mirovnog sporazuma između dvije strane krajem februara 2020.

Mapa puta za vladavinu talibana

Mirovni sporazum u Afganistanu između talibana i SAD-a istovremeno je bio ključni zahtjev bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je žurio postići sporazum na osnovu kojeg bi došlo do povlačenja američkih snaga iz Afganistana. Taj događaj bi bio razlog za slavlje i iskoristio bi se u njegovoj predizbornoj kampanji za drugi predsjednički mandat. Planirano je da Trump održi konferenciju s talibanima u Camp Davidu, ali se kasnije predomislio.

Ovaj najavljeni sporazum, koji je došao na tri i po stranice, uključivao je pet pitanja koja se smatraju ključnim tačkama u oblikovanju nadolazeće političke budućnosti u Afganistanu, a ova pitanja su:

1. U sporazumu je prvobitno navedeno da se on odnosi samo na dvije strane:

Te dvije strane su Islamski emirat Afganistan i Sjedinjene Američke Države. Emirat se u sporazumu spominje 15 puta.

Iako se u sporazumu iza emirata navodi da ga „Sjedinjene Američke Države ne priznaju kao državu i poznat je kao taliban“, to je jasan pokazatelj da su Sjedinjene Američke Države preliminarno prihvatile državni oblik koji će proizaći iz ovog Sporazuma, a to je Islamski emirat Afganistan, što je naziv koji je talibanski pokret koristio prije američke invazije.

2. Pregovori

Pregovori su trajali godinu i po dana i bili su ograničeni na talibane i vladu SAD-a, bez uključivanja afganistanske vlade ili bilo koje druge skupine unutar afganistanskog društva.

Ovo je značajan pokazatelj ranije donešene i razmatrane odluke SAD-a da predaju vlast talibanima, koji će formirati novu afganistansku islamsku vladu na način koji će biti utvrđen unutarafganistanskim dijalogom.

3. Talibani se zalažu za sljedeće:

  • Afganistansku teritoriju ne smije koristiti bilo koja grupa ili pojedinac, ili pripadnik drugih grupa, uključujući i Al-Kaidu, protiv sigurnosti SAD-a i njegovih saveznika.
  • Poslana je jasna poruka da u Afganistanu nema mjesta za one koji predstavljaju prijetnju po sigurnost SAD-a i njegovih saveznika.
  • Izdate su smjernice za članove pokreta da ne sarađuju s grupama ili pojedincima koji ugrožavaju sigurnost SAD-a i njegovih saveznika.
  • Potrebno je spriječiti bilo koju grupu ili pojedinca u Afganistanu da ugrozi sigurnost SAD-a i njegovih saveznika te spriječiti njihovo regrutiranje, obuku, finansiranje i ugošćavanje.
  • Osigurati da se oslobođeni talibanski zatvorenici pridržavaju obaveza navedenih u sporazumu, kako ne bi predstavljali prijetnju sigurnosti SAD-a i njegovih saveznika.
  • Prema tražiteljima azila ili boravka u Afganistanu postupat će se u skladu s međunarodnim zakonima o migracijama, te obavezama sadržanim u sporazumu kako oni ne bi predstavljali prijetnju po sigurnost SAD-a i njegovih saveznika.
  • Ne odobravati vize, pasoše, putne dozvole ili druge pravne dokumente za ulazak u Afganistan osobama koje predstavljaju prijetnju po sigurnost SAD-a i njegovih saveznika.

4. SAD se obavezao na to da:

  • SAD i njegovi saveznici povlače sve svoje snage iz pet vojnih baza (navedeno je tako bez spominjanja imena tih baza).
  • SAD i njegovi saveznici dovršit će povlačenje svih preostalih snaga iz Afganistana u narednih devet i po mjeseci.
  • SAD, njihovi saveznici i koalicija povlače sve svoje snage iz preostalih baza.
  • Ukidanje američkih sankcija nametnutih pripadnicima talibana.
  • Komunikacija s Vijećem sigurnosti UN-a kako bi se pripadnici talibana skinu s međunarodne liste sankcija.
  • SAD i njihovi saveznici suzdržat će se od prijetnji ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti Afganistana, ili od miješanja u njegove unutrašnje stvari.
  • Od Vijeća sigurnosti UN-a se traži da prizna i usvoji dogovor.
  • Ekonomska saradnja radi obnove.

5. Vlast je u rukama talibana

Talibani se obavezuju na formiranje vlade u kojoj će učestvovati druge afganistanske snage i komponente. Talibani i SAD će nastojati uspostaviti pozitivne odnose jedni s drugima, kao i između SAD-a i nove afganistanske islamske vlade nakon kompromisa postignutog unutarafganistanskim dijalogom.

Kao što je evidentno, mirovni sporazum sklopljen između talibana i Sjedinjenih Američkih Država prošle godine bio je sporazum o predaji Afganistana talibanima. Šta je Ameriku navelo na takav potez? Šta je time dobila mimo onoga što je predviđeno sporazumom?

(Slijedi: Tajni aneksi)

Izvor: Al Jazeera