Velika glad za municijom 2021.

Kako su Sjedinjene Američke Države ostale bez municije u vrijeme pandemije korona virusa.

Znak ispred prazne police za prodaju municije kojim se informiraju mušterije o ograničenju kupovine municije u prodavnici Walmart u New Yorku (AP)

Prije nekoliko godina, moja otuđena baka – prihološki nestabilna stanovnica Floride i istinska vjernica u pravo na nošenje oružja – prijetila je mojoj tetki, znači vlastitoj kćerki, pištoljem. Oružje su baki oduzele vlasti samo da bi joj ga nešto kasnije i vratile – takav je život u državi koja je, u svakom smislu, mentalno oboljela.

Kako je Washington Post pisao još 2018. godine, u SAD-u je već „više oružja nego ljudi“, ne računajući silesiju komada naoružanja koje pripada vlastima sa lakim prstom na okidaču, te vojsci.

Kako se navodi u anketi Small Armsa iz Ženeve, a koju je Post prenio, Amerikanci su 2017. činili pet posto svjetske populacije, ali su „imali blizu 46 posto globalnog broja“ civilnog naoružanja. To znači da je u SAD-u bilo dovoljno civilnog vatrenog oružja za „svakog čovjeka, ženu i dijete po jedno, te da još ostane 67 miliona primjeraka“.

Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), državna agencija, su 2019. zabilježili približno 109 svakodnevnih smrtnih slučajeva od vatrenog oružja. U šest od 10 slučajeva je bila riječ o samoubistvu.

Sada, kako su pandemija korona virusa i drugi događaji nagnali Amerikance da se još manijakalnije naoružavaju, čini mi se kako je moja baka bila ispred trenda.

A nedavni članak Guardiana o trenutnom manjku municije u Americi – jer proizvodnja ne može da isprati trenutne neutažive zahtjeve za mecima – poziva se na menadžera Joea O'Healyja iz njujorškog Good Guys Guns &Ammo koji je rekao: „Gledamo stvari koje nikad nismo vidjeli, kao majke sa bebama u kolicima i bake koje kupuju sačmarice“.

Kuga industrije

Kako računa O'Healy, prodaja municije u prodavnici se u deseterostručila, a generalno stanje je „odlično za poslovanje“ – kao da je bilo za sumnjati kada je jedan od ciljeva kapitalizma ubijati profit od, pa, ubijanja.

Tokom 2020. je zabilježen ogroman skok narudžbina oružja u SAD-u, sa milionima novih vlasnika u redovima samomilitariziranih i pokretanjem nacionalne gladi za minicijom, a 2021. je na putu da dostigne nove vrhunce.

New York Post ističe kako municija „leti sa polica širom države dok se nervozni Amerikanci, koji su tokom pandemije kupili rekordan broj komada vatrenog oružja, spremaju za socijalne nemire i porast nasilja“. Sa svoje strane, Fox Business jadikuje zbog manjka municije koji je kao „kuga industrije“ – što nekako više zabrinjava od bukvalne kuge ili činjenice da nije normalno da ljudi lageruju jurišne puške vojnog tima u znak odgovora na virus.

The Billings Gazette, najveći list u državi Montana, objavio je naslov: „Šok od detonacije: Manjci municije pogađaju industriju i pucače“, a potom slijedi rečenica na otvaranju teksta: „Iako  je prošlogodišnja panika zbog toaletnog papira bila uznemirujuća, barem je bila kratka“.

Ono što možda više uznemiruje je to da se u članku navodi kako internet „tinja“ od glasina kako se neki ljudi u SAD-u „naoružavaju za mogući građanski rat“.

A što se tiče „pogađanja“ industrije koje navodno traje, ne treba ni isticati koliko zapravo industrija zarađuje od ove cijele priče, cifre se broje u milijardama dolara – uključujući i činjenicu na značajan rast cijena zbog nedostaka artikala.

Više vremena za lov

Naravno, suluda utrka u naoružavanju ne iznenađuje u beskrupuloznoj neoliberalnoj državi, utemeljenoj na nasilju i nesigurnosti kod kuće i u inostranstvu – mjestu gdje se korporativna tiranija označava slobodom, a građani se indoktriniraju da misle kako smrtonosno oružje daje više lične zaštite od, na primjer, besplatnog zdravstva ili domaćinstva.

Mimo faktora poput pandemijske panike, socijalnih nemira i porasta stope kriminala, te priprema za prijeteći građanski rat, drugi česti razlozi  za gomilanje oružja i municije kod Amerikanaca variraju od „strah od nepoznatog“ (list Capital Journal, Južna Dakota) do „nedostatka mesa“ (CNBC) i „više vremena za lov“ (Guardian).

Postoji i neutemeljena percepcija u sektorima koji su skloni gomilanju da će Bidenova administracija uskoro krenuti protiv kupovine oružja – kao da su američke demokrate, kad se sve podvuče, ikada pokazale manje entuzijazma za dvostranačku militariziranu sociopatiju koja karakterizira Ameriku.

U međuvremenu, u julskom izdanju magazina Forbes se navodi kako vodeći proizvođač municije u SAD-u Vista Outdoor pokreće „pretplate na municiju“ kako bi se riješili manjci metaka (u vrijeme kada su „kvartalne prodaje i profit postigli nove vrhunce“) koji se pripisuju prodajama bez presedana dijelom „iz protesta zbog policijske brutalnosti nad crnim Amerikancima“.

Kad se već govori o policijskoj brutalnosti, AP ističe kako nedostatak municije također pogađa i američke snage sigurnosti, premda ne i američku vojsku kooja nažalost sama pravi svoju municiju.

Izvršni direktor Asocijacije instruktora za provođenje državnog zakona o oružju Jason Wuestenberg je kazao kako „smo zabilježili nekoliko slučajeva otkazivanja registracije instruktora jer njihova agencija nije imala municije ili nije mogla poručiti municiju“.

Sretna tetka

Bilo kako bilo, mali manjak municije vjerovatno neće odvići američke snage sigurnosti od njihove sklonosti da pucaju na crne Amerikance – premda zamišljena nespremnost policije će bez sumnje dodatno pojačati pretjeranu kupovinu oružja bjelačkih supremacista.

Iz AP-a idu i dalje u detalje, pa navode kako, uprkos gladi za minicijom, neka municija američke proizvodnje uspjeva otići iz domovine u odabrane destinacije kao što je Izrael – još jedna lokacija gdje buja unosno naoružavanje pod krinikom sigurnosti.

Tokom brifinga za medije 24. maja u Bijeloj kući, glasnogovornicu Jen Psaki je alarmirao jedan upit u kojem se navelo kako je u SAD-u „proteklog vikenda bilo više nego tuce masovnih pucnjava“, te kako j 4.000 ljudi više „upucano i ubijeno 2020. u odnosu na godinu ranije“.

Psaki je odgovorila kako „svakako postoji problem sa oružjem, te kako je nešto što bi i predsjednik rekao“.

No, pravi kraj „problema“ se ne nadzire, bez obzira šta predsjednik kaže – naročito kada američki proizvođači municije imaju narudžbe od više milijardi dolara za čiju realizaciju, procjenjuje se, treba nekoliko godina.

A, dok SAD nastavlja biti laboratorij za smrtonosnu distopijsku fantaziju, smatram svoju tetku nevjerovatno sretnom osobom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO