Socijalna politika Vlade Crne Gore: Nijedna tepsija ne smije ostati neomašćena

Crnogorski ministar finansija Spajić je objavio da će najsiromašniji građani dobiti po tri litra ulja.

Plebsu pripadaju zastave, parole, navijačke pjesme, upaljači, majice u stranačkim bojama i parolama, navodi autor (EPA)

Ima ona scena u jednoj pripovjetki Ćamila Sijarića kada lokalni stranački aktivisti kupuju glasove. Radnja se odvija na razrovanom kolskom putu. Grupa ljudi zaustavlja čovjeka u ritama i poderanoj obući. Pružaju mu nešto… Glas se kupovao parom novih opanaka. S tim što su i tada stranački aktivisti bili veoma dobro verzirani za poslove kupovine glasova. Naime, potencijalni glasač bi prvo dobio samo lijevi opanak. Desni bi dobio tek poslije izbora i to kada se uvjere da je dao glas za tu listu. Naravno, iz ovoga možete zaključiti i da je u tom vremenu opančarski zanat bio veoma cijenjen i profitabilan.

Od uvođenja višestranačja u Crnoj Gori živi i kupoprodaja glasa. Ona se je samo tokom vremena mijenjala u metodi i sadržaju. Jedini period pauze je bio doba socijalističke vladavine, gdje je na višem nivou zaključeno da je glasanje između više opcija suviše zamorno za naš napaćeni narod. Taj period je potrajao skoro pola vijeka. Dirigovani sistem se na kraju ekonomski urušio iako se njegove dobre strane ne mogu i ne smiju negirati. Prvi višestranački izbori u Crnoj Gori prošli su u žaru dokazivanja patriotizma i odanosti zemlji. Ali, svaka iole pametna vlast odmah je zaključila da je od otvorene diktature jedino bolja korupcija od najnižeg do najvišeg nivoa. Tako se u Crnoj Gori brzo odomaćila nelegalna trgovina svake vrste. Siromašni slojevi su najeftinije prodavale ono jedino sa čim su mogli imati nekakakav uticaj-glas. Zato je svaka vlast u Crnoj Gori bila blagoslovena da ima značajan dio siromašnih građana. Po procjenama oko 10 posto građana živi u zoni apsolutnog siromaštva, a još trećina u riziku od siromaštva. To je obezbjeđivalo jeftinu izbornu pobjedu i narednih četiri godine vlasti.

Modernizacija na čekanju

Naravno, to je potpuno destimulisalo svaku vlast da vodi iole ozbiljnu socijalnu politiku i izvede dobar dio stanovništva iz siromaštva. Tako je siromaštvo udruženo sa političkom i elementarnom nepismenošću postalo sredstvo ali i cilj svakog establišmenta u Crnoj Gori, iz prostog razloga što bi obrazovaniji i bogatiji glasači ispostavili puno zahtjevniju lepezu zahtjeva vlasti ma ko da je čini. Upravo ova činjenica postaće ključni razlog zašto modernizacija crnogorskog društva još nije moguća i sva je prilika neće se desiti u bliskoj budućnosti. Komoditet koji uživa elita u Crnoj Gori a čiji izvor su ogromne socijalne razlike na kojima mogu da zavide i neka društva Latinske Amerike, čini svaki istinski reformski pokušaj ne samo izlišnim, nego i veoma opasnim za aktuelni poredak.

Zato ovdje uvijek i u svakoj sferi društva sve počinje sa populizmom i završava sa populizmom.

Još stari Rimljani su znali da se sa siromašnim lakše upravlja ali i da im se s vremena na vrijeme mora dati nešto da se zabave pa je tako i nastalo ono čuveno ,,hljeba i igara”. U Crnoj Gori je ovo skoro dovedeno do savršenstva s tim što imamo puno više igara a sve manje hljeba. Ovdje se igre uglavnom sastoje od obrane identiteta, nacionalnog, vjerskog, regionalnog i obavezno ispravljanje istorijskih nepravdi. Pri tome, ove društvene igre su samo rezervisane za bezubi i gologuzi plebs bilo koje političke opcije.

Plebsu pripadaju zastave, parole, navijačke pjesme, upaljači, majice u stranačkim bojama i parolama. I s vremena na vrijeme, a obično pred izbore neka crkavica.

A sada evo, zahvaljući velikodušnosti ministra Spajića, u narodu znanog kao Mickey, i tri  litra ulja.

Malo li je…

Tri litra ulja

Iako je nova crnogorska vlast proklamovala da je sa kupovinom glasova završeno sa njihovim dolaskom , ipak se po ponašanju ne bi tako reklo . Ministar finansija, Spajić je objavio da će najsiromašniji građani dobiti po tri litra ulja. Iako je ulje prehrambeni proizvod koji je najviše poskupio, postavlja se pitanje koliko tri litra ulja (nepunih šest eura vrijednosti) mogu da poprave situaciju najsiromašnijih u državi i drugo, još važnije, misli li nova vlast da je takav potez samo vrhunac poniženja siromašnih u Crnoj Gori. Pri tome, nova vlast kao i prethodna još nije napravila ozbiljnu socijalnu kartu građana Crne Gore, kako bismo uopšte znali ko je uistinu ugrožen. I najvažnije, očigledno je da i nova vlast nema ni političku volju ni ekonomsko znanje da ovu situaciju popravi. Zato se i pribjegava oprobanim receptima s tim što se pojam mizerija sada izdiže na još viši nivo.

I odista, mora se odati priznanje novoj vlasti makar u jednom segmentu. Prethodna vlast je cijenu glasa u Crnoj Gori držala na realno prosječnih 50 eura. Neko 100, neko 20, 30 i dođete do te prosječne računice. Nova vlast je to sada svela na nešto preko pet eura i to , važno je i to reći, u naturi.

Nova vlast je obećala korjenite promjene. Za sada je ta promjena evidentna samo u jednom. Uspješno su strmopizdili cijenu glasa u Crnoj Gori ne za 100, nego za 1000 posto!!! I da, vratili su nas sto godina unazad kada je ova oblast u pitanju, jer Ćamilov junak sa poderanim opancima je akter izbora u Kraljevini Jugoslaviji.

Dakle, socijalna politika Vlade Crne Gore u suštini ne postoji. To je zapravo cijelo vrijeme izborna politika, i kao i kod prethodnih, svodi se na parolu: „Hvala bogu što postoji sirotinja“.

Ako bismo kroz parole sagledali kupovinu glasa u Crnoj Gori onda bi to izgledalo ovako:

Prva polovina 20 vijeka: „Niko ne smije ići poderanih opanaka“,

Period višestranačja od 1990 do 2020: Niko ne smije biti bez vaučera za telefon ili gorivo,

I danas, 2021. godine ministar Spajić: „Nijedna tepsija ne smije ostati neomašćena“.

Da se razumijemo, ovo je samo kontinuitet poniženja građanina u Crnoj Gori i nažalost ne vidi mu se kraj. Osim, ako se građani, kao i u Ćamilovoj priči glasač, ne pobune, bace opanak i pokažu vlastima konačno „od šake do lakta“. Mislim da je to jedini način da vlast u Crnoj Gori ozbiljno shvati svoje građane. To jedino razumiju, jer i sami građanima u suštini nude „od šake do lakta“. Red je da se bar jednom uloge okrenu. Ali je zato prvi uslov da građani dođu pameti i hrabrosti. E toga za sada nema ni na vidiku.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO