Vrijeme je za reset američko-izraelskih odnosa

Na početku mandata, američki predsjednik Joe Biden je predstavio svoju vanjskopolitičku viziju: vratiti američko vođstvo na svjetskoj pozornici; odmah poduzeti korake da obnovi američke saveze; i osnažiti koaliciju demokratija. Ahilova peta ovog optimističnog plana i njegovog kredibiliteta su vašingtonski zastarjeli odnosi sa državom Izrael.

Ovaj specijalan odnos relikt je Hladnog rata, kada je SAD podržavao svoje saveznike bezuslovno, vojno i politički, čak i kada se radilo o vojnim vladama i diktatorskim režimima koji su bili uključeni u velika kršenja ljudskih prava. Shodno tome, unutar granica Izraela postoji država koja daje političke i ekonomske privilegije svojoj jevrejskoj većini, a na Zapadnoj obali postoji izraelska vojna diktatura, koja djeluje u skladu sa istim metodama kolonizatorskih režima, od kojih je većina okončana u prošlom stoljeću.

Nedavno su dvije istaknute organizacije za ljudska prava, Human Rights Watch i B’Tselem, optužile izraelsku državu da je počinila zločine aparthejda protiv Palestinaca. To, međutim, nije proizvelo promjenu politike u Washingtonu.

Decenijama je SAD održavao balon potpune nekažnjivosti za sukcesivne izraelske vlade, i u okupiranim palestinskim teritorijama i unutar izraelskih granica. Proširio je bezuslovnu podršku za Izrael u Vijeću sigurnosti UN-a i pružao je godišnju vojnu pomoć. Izraelska država je najveći primatelj američke strane pomoći, i primila je nekih 146 milijardi dolara otkako je uspostavljena 1948.

SAD nijem na dešavanja u Palestini

Iako je SAD često osuđivao kršenje ljudskih prava i srozavanje demokratskih vrijednosti i institucija širom svijeta, gotovo da nikako nije kritikovao užasno stanje u Izraelu i na okupiranim palestinskim teritorijama.

SAD je oštrim riječima osudio, pa čak i poduzeo mjere protiv bombardovanja civila u Siriji od strane režima Bashara al-Assada, ali nije rekao ništa o izraelskim zračnim napadima na naseljene predjele Gaze ili o rušenju palestinskih domova u okupiranom Istočnom Jerusalemu i na Zapadnoj obali. SAD je također govorio protiv ranjavanja i ubijanja demonstranata u Mijanmaru i etničkog čišćenja Rohinja, ali je ostao nijem na izraelske snage koje ranjavaju i ubijaju demonstrante na Zapadnoj obali i u Gazi, i na prisilno raseljavanje Palestinaca iz njihovih domova u okupiranom Istočnom Jerusalemu, Dolini Jordan i Khan al-Ahmaru.

Čak i kada je bivši premijer Benjamin Netanyahu pretvorio rasizam prema palestinskoj populaciji i jevrejsku nadmoć u deklarisanu politiku, Washington je ostao nijem.

Pod njegovim vođstvom, Kneset je usvojio zakon o nacionalnoj državi, koji je proglasio Izrael nacionalnom državom samo Jevreja, dok su pristalice etničkog čišćenja i zločina mržnje protiv Palestinaca došle na pozicije moći. On ne samo da je oslabio državne institucije, potkopavajući nezavisnost Kneseta, sigurnosnih agencija i sudstva, već je i sam bio umiješan u razne korupcijske sheme. Bez obzira na sve to, Washington je nastavio prihvatati Netanyahua u “klub demokratkskih lidera”.

Promjene koje moraju uslijediti

Nova vlada u Izraelu, koja je okončala Netanyahuovu 13-godišnju vladavinu, predstavlja važnu priliku za reset američko-izraelskih odnosa. Da bi se izbalansirala dinamika između ove dvije države, mnoge promjene moraju biti načinjene, ali postoji nekoliko mjera koje američka vlada može odmah poduzeti da bi započela ovaj proces.

Prije svega, Bidenova administracija bi trebala obratiti pažnju na poziv palestinskih, izraelskih i američkih aktivista da uslovi američku finansijsku pomoć Izraelu obavezom da će poštovati ljudska prava i međunarodni zakon. Ako nastavi kršiti ljudska prava Palestinaca na Zapadnoj obali i u Gazi, onda bi protok američke pomoći trebao odmah biti zaustavljen.

Osm toga, Bidenova administracija bi trebala zahtijevati da izraelska vlada zaustavi ilegalno iseljavanje stotina palestinskih stanovnika iz njihovih domova u okupiranom Istočnom Jerusalemu.

Zatim, Bidenova administracija bi trebala zahtijevati da izraelska vlada opozove zakon o nacionalnoj državi, koji daje plašt legalnosti ilegalnoj diskriminaciji palestinskih državljana unutar Izraela.

Politika duplih standarda

Zatim, Bidenova administracija bi trebala zahtijevati da izraelska vlada ukine vojnu naredbu 101, koja je usvojena 1967. i koja zabranjuje bilo kakav protest na okupiranoj Zapadnoj obali bez dozvole izraelske vojske – dozvole koja, koliko se zna, nikada nije izdata Palestincima u 54 godine okupacije. Palestincima bi trebala biti data prilika da održavaju nenasilne proteste protiv okupacije i izraelske vojne diktature, slobodno i bez restrikcija.

Treba naglasiti da nijedna od ovih nije iznimna mjera. Zapravo, američki zakoni, kao što je Zakon o stranoj pomoći iz 1961. i drugi, uslovljavaju stranu pomoć ispunjenjem posvećenosti države ljudskim pravima i međunarodnom zakonu. SAD je uslovio stranu pomoć mnogo puta i nema razloga zašto to ne bi učinio i za Izrael.

Poduzimanjem ovih mjera, SAD će okončati svoju politiku duplih standarda koja izdvaja državu Izrael iznad svih drugih država i s kojom SAD ima bliske odnose. Do sada bi trebalo biti jasno Bidenu i njegovom timu da omogućavanje nekažnjivosti za izraelsku državu i vojsku ne pomaže ljudima koji žive u Izraelu i da samo služi da nastavi beskrajni krug nasilja u kojem pate i Palestinci i Izraelci.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.