Izrael na iskušenju zbog iranskog nuklearnog sporazuma

Posljedice sabotiranja nuklearnog sporazuma s Iranom bile bi ozbiljne po Izrael.

Antony Blinken s sa izraelskim ministrom vanjskih poslova 27. juna 2021. (Reuters)

Očekivani potpis američkog predsjednika Joea Bidena na dorađeni nuklearni sporazum sa Iranom dovodi novu izraelsku vladu pred stratešku dilemu. U suštini ona ima dvija opcije: da se povinuje politici bivšeg premijera Benjamina Netanyahua koji je prekrižio bilo kakav sporazum s Iranom koji bi uključivao čak i djelomično ukidanje sankcija, ili da usvoji „ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se“ pristup sarađujući sa Bidenovom administracijom i pokušavajući popuniti rupe koje identifikuje u novom sporazumu.

Na svom prvom sastanku sa američkim kolegom Antonyjem Blinkeon 27. juna, ministar vanjskih poslova Yair Lapid natuknuo je u kojem će se smjeru kretati nova vlada. „Vjerujemo da je način da se diskutuje o neslaganjima kroz direktni i profesionalni razgovor, a ne pres konferenciju“, kazao je Lapid. To je sasvim suprotno od agresivne kampanje koji je vodio Netanyahu protiv sporazuma iz 2015, kada je odbio ponudu Obamine administracije da učestvuje u konsultacijama prije zaključivanja sporazuma.

Ovaj sporazum, koji je imao rok od 10 do 15 godina na neke svoje odredbe, nije bio savršen. Međutim, neki iskusni izraelski zvaničnici za odbranu insistirali su da je daleko bolji od nikakvog sporazuma, jer je prisilio Teheran da se odrekne obogaćenog uranija koji je skladištio i prihvati režim do tad neviđenih inspekcija njegovih postrojenja.

Rad iza leđa

Netanyahu je radio Obami iza leđa da mobilizira Kongres protiv sporazuma iz 2015, ali nije uspio. Sporazum je potpisan. Netanyahu je iskoristio blizak odnos koji je kasnije imao s predsjednikom Donaldom Trumpom i republikancima, igrajući utjecajnu ulogu u američkom povlačenju iz ovog sporazuma 2018. A šta je Izrael dobio od ovog, osim ljutnje i frustracije drugih potpisnica – Rusije, Kine, Velike Britanije i Francuske?

Novoizabrani predsjednik Biden pružio je odgovor na ovo pitanje u decembru 2020, nekoliko sedmica prije nego se preselio u Bijelu kuću, izjavivši da je protivljenje sporazumu s Iranom donijelo suprotan rezultat od onog koji su oponenti željeli. „[Iran] im je povećao sposobnost da posjeduju nuklearni materijal. Oni se približavaju sposobnosti da imaju dovoljno materijala za nuklearno oružje“, kazao je on.

Bidenova kritika upućena Trumpu u januaru 2020. jer je isključio SAD iz sporazuma s Iranom može se čitati i kao kritika upućena Netanyahuu. Biden je rekao na skupu u Nevadi da „sve što se desilo u Iranu i Iraku u proteklim sedmicama izazvao je Trump koji se išetao iz nuklearnog sporazuma 2018. koji je uživao u snažnoj međunarodnoj podršci“.

Netanyahu očito ne prepoznaje svoj neuspjeh u području koje mu je godinama bilo izvor slave kao „Gospodina Sigurnosti“. Sa opozicionih klupa u Knessetu, on i dalje izražava protivljenje američkim nastojanjima da obnovi nuklearni sporazum s Iranom. Za vratom je premijeru Naftaliju Bennettu i Lapidu, koje optužuje da su nanijeli štetu izraelskim sigurnosnim interesima obećavši da će upozoriti SAD unaprijed u slučaju bilo kakve vojne akcije protiv Irana.

‘Faktor iznenađenja’

„Da nije bilo faktora iznenađenja, ne bismo bili u stanju uništiti reaktor u Iraku“, kazao je Netanyahu, referirajući se na izraelsko bombardovanja nedovršenog nuklearnog reaktora blizu Bagdada 1981. Također je sugerisao da ga je SAD u više navrata pitao za takvo obećanje, ali da je on odbijao.

Tokom svog prvog dana u uredu, Lapid je rekao da će jedan od njegovih prvih zadataka biti da rehabilituje izraelske odnose sa demokratama. Nastavio je na tom fonu sa Blinkenom, na njihovom sastanku 27. juna u Rimu. „U proteklih nekoliko godina, napravljene su greške“, Lapid je rekao Blinkenu. „Izraelsko dvostranačko stajalište je povrijeđeno. Popravit ćemo te greške zajedno.“

Napredak u američko-iranskim pregovorima bi prisilio Bennetta da usvoji odluku da li će „se prepustiti bujici“ ili rizikovati dvostruku nevolju – sa SAD-om i drugim svjetskim silama, i sa Lapidom i vladinom partnerima iz lijevog centra u domovini. Bidenova administracija nije skrivala svoje pokušaje da njeguje odnose sa izraelskom novom vladom.

Izraelski premijeri oduvijek insistiraju da su, kada je iranski nuklearni program u pitanju, „sve opcije na stolu“. Drugim riječima, Izrael ne isključuje napad na iranske nuklearne postrojbe. Međutim, kada je u Ovalnom uredu racionalan lider koji traži načine da razriješi sukobe na miran način, prije nego nepredvidiva osoba, takva opcija zapravo nije opcija.

S druge strane, ako pregovori propadnu, ne zbog izraelskog protivljenja, i Iran uspije nabaviti nuklearno oružje, izraelska eksadrila će se uputiti ka nuklearnim postrojenjima pod međunarodnim pokroviteljstvom.

Netanyahuov dvostruki neuspjeh, ubrzavanje iranskog nuklearnog programa i kriza u odnosima sa demokratama, trebala bi Bennetta naučiti važnu lekciju. Izrael ne može poraziti SAD. Čak i kada pobijedi, na kraju izgubi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera