Izraelski doseljenici: Lice američkog imperijalizma na Bliskom istoku
Cionizam, i stoga izraelski doseljenički kolonijalizam, predstavlja produžetak američkog imperijalizma.
„Smrt Arapima!“ „Dabodgda vam selo izgorilo!“ „Druga Nakba dolazi!“
Ovo su bili slogani koje su mladi Izraelci povikivali dok su marširali kroz istočnojerusalemski Stari grad 15. juna. Ovaj cionistički nacionalistički marš, u slavu godišnjice izraelske okupacije Istočnog Jerusalema, sadržavao je jezive sličnosti ne samo sa prošlostoljetnim nacističkim skupovima u Evropi, već i sa novijim primjerima rasne mržnje koje smo vidjeli na drugoj strani Atlantika, u SAD-u.
Primjera radi, dok sam gledao prošlomjesečni tzv. „marš zastava“ u Jerusalemu, bilo je teško ne prisjetiti se bijelačkog supremacističkog marša iz 2017. u Charlottesvilleu, Virginiji, gdje su američki bijeli nacionalisti noseći baklje povikivali slogane poput „Nećete nas zamijeniti“ i „Jug će ponovo ustati“. Možda je jedina razlika između ove dvije javne deklaracije rasne mržnje i genocidne namjere činjenica da, za razliku od svojih američkih istomišljenika, izraelski rasisti se nisu suočili sa negativnom reakcijom ili kaznom.
Uistinu, dok su genocidni slogani ispunjavali ulice okupiranog Jerusalema, izraelska policija se suzdržala od bilo kakvih pokušaja da kontroliše doseljenike, i umjesto tog je uhapsila 17 Palestinaca koji su protestovali protiv ove očite provokacije jer „su narušavali mir“.
Sličnosti između bijelih supremacista u SAD-u i cionističkih doseljenika nisu slučajne. Poveznica između ove dvije grupe dosta je dublja od zajedničkog prezira prema „drugom“. Zapravo, izraelski doseljenici utjelovljuju ideale i politike američkog imperijalizma u regiji MENA.
Lica američke bjelačke nadmoći u Izraelu
U maju 2021, Muna al-Kurd, mlada Palestinka, optužila je izraelskog doseljenika po imenu Jacob da je ukrao njen porodični dom u naselju Sheikh Jarrah u Istočnom Jerusalemu.
„Jacobe, ti znaš da ovo nije tvoj dom“, rekla mu je na engleskom.
Doseljenik je odgovorio sa izraženim američkim naglaskom: „Da, ali ako ja odem, a ti se ne vratiš, u čemu je problem? Zašto vičeš na mene?“
Kasnije se ispostavilo da je Jacob, koji je postao svjetski neslavan nakon što je video o spomenutoj interakciji postao viralan, Yaakov Fauci – Trumpova pristalica iz New Yorka koji je povezan sa doseljeničkom organizacijom iz SAD- a Nahalat Shimon.
Niko, naravno, nije bio iznenađen da otkrije da je nova ikona nasilnog doseljeničkog kolonijalizma u Palestini izraelski Amerikanac sa očitim vezama sa bjelačkom supremacističkom politikom u SAD-u.
Izraelski američki doseljenici odavno već predvode napore da se razbaštine Palestinci i da im se oduzmu domovi uz podršku izraelskog Vrhovnog suda i izraleske vlade.
A argumenti koje doseljenici koriste da opravdaju svoje nasilje – da su oni pravi vlasnici zemlje, da su kulturno superiorniji u odnosu na starosjedilačku populaciju, da oni samo „brane“ sebe – gotovo su identični onima koje koriste bjelački supremacisti u SAD-u.
Najbolje mjesto za shvatiti očigledne paralele između ciljeva i metoda izraelskih doseljenika i američkih bijelih supremacista, možda je život i politika Naftalija Bennetta, izraelskog novog premijera.
Bennett, koji je rođen u Americi, s roditeljima koji su emigrirali iz San Francisca nakon Šestodnevnog rata 1967, nekada je bio na čelu doseljeničkog Vijeća Yesha, čiji je cilj da „štiti izraelska strateška širenja – između rijeke Jordan i Sredozemnog mora“. Izgradio je političku karijeru kao štićenik Benjamina Netanyahua i hvalio se da je još više desničar od ratobornog bivšeg premijera.
Do danas je on zakleti pristalica jednodržavnog rješenja i pripajanja Zapadne obale od strane Izraela. „Ubio sam mnogo Arapa u svom životu“, jednom je izjavio, „i nemam problem s tim“. Kao i bijeli supremacisti u SAD-u, Bennett čvrsto vjeruje da su izvorni stanovnici zemalja koje njegovi ljudi pokušavaju prisvojiti donekle manje ljudi, i on je spreman da ih zatvara, zlostavlja, pa čak i ubija, kako bi postigao svoje ciljeve. Njegova priča je etnonacionalistička, ispisana palestinskom krvlju i ukradenom zemljom.
Izraelski doseljenici, od Naftalija Bennetta do Yaalova Faaucija, bez sumnje su originalna utjelovljenja nasilnog etnonacionalizma i američkog brenda bjelačke nadmoći u Izraelu. Ali oni su također mnogo više od tog.
Danas su izraelski doseljenici „jevrejsko lice“ američkog imperijalizma u regiji MENA.
‘Jevrejsko lice’ američkog imperijalizma
Palestinsko-američki intelektualac i književni kritičar Edward Said govorio je o poveznici između imperijalizma i cionizma.
„Postoji nepogrešiva koincidencija između iskustava arapskih Palestinaca od cionizma i iskustava onih crnih, žutih i smeđih ljudi koje su imperijalisti iz 19. stoljeća opisali kao inferiorne i manje vrijedne ljude“, pisao je on u svom eseju iz 1979, Cionizam s tačke gledišta žrtava. „Važno je prisjetiti se da u pridruživanju općem zapadnjačkom entuzijazmu za prisvajanje prekookeanskih teritorija, cionizam nikada nije govorio o sebi nedvosmisleno kao o jevrejskom oslobodilačkom pokretu, već prije kao o jevrejskom pokretu za kolonijalno naselje na Orijentu.“
Za Saida je bilo jasno da su iste politike getoizirane segregacije i pogroma koje su provođene protiv starosjedilačkih naroda i kultura i na kojima su izgrađene ideje američkog nacionalizma i imperijalizma integralni dio načina na koji su cionisti zamišljali i proveli razbaštinjavanje i poništavanje Palestinaca.
Danas, u svjetlu globalne dominacije SAD-a, malo je sumnje da je cionizam, i stoga izraelski doseljenički kolonijalizam, produžetak američkog imperijalizma.
I ne samo Palestinci, već i Jevreji širom svijeta, njegove su žrtve.
Jevreji kao ‘posrednici’ američkog imperijalnog ugnjetavanja
U svom popularnom pamfletu iz 2007, Prošlost nije nigdje otišla, jevrejska aktivistica April Rosenblum je zastupala stav da je „poenta antijevrejskog ugnjetavanja da se drži jevrejsko lice naprijed, kako bi Jevreji, umjesto vladajućih klasa, postali meta za bijes ljudi“.
Objasnila je kako su stoljećima vladajuće klase koristile Jevreje za „posredničke“ poslove „koji ih dovode u direktni kontakt sa iskorištavanim, nezadovoljnim seljanima, zaštićujući sebe od negativne reakcije za svoje nepravedne politike“. I danas američki imperijalisti i cionisti koriste Jevreje kao tampon zonu, posrednika, da se zaštite od bilo kakve negativne reakcije protiv njihvoih imperijalnih i etnonacionalističkih ambicija na Bliskom istoku.
Uistinu su stoljećima vladajuće klase u Evropi i šire dozvoljavale antisemitizmu da divlja i Jevrejima da budu žrtveni jarci za njihove ugnjetavačke postupke i politike. Danas rade istu stvar tako što politički i kulturalno promiču ideju da nasilni doseljenički kolonijalizam Izraela predstavlja sve Jevreje i da je anticionizam zapravo antisemitizam.
Američki anti-BDS zakoni, koji su i dalje na snazi pod Bidenovom upravom, orijentisali su veći dio političkih i institucionalnih odluka u zapadnjačkom svijetu protiv bilo kakve kritike anticionizma.
Isto tako, vodeći mediji na Zapadu, rutinski guraju antisemitske narative pored argumenata u znak podrške Izraelu i njegovom nasilnom doseljeničkom kolonijalizmu. Oni su u više navrata izjednačavali izraelsku državu sa Jevrejima uopće, ponovo pripremajući teren za Jevreje da budu žrtveni jarci za genocidna pretjerivanja i pogreške nasilnih imperijalnih sila – ovaj put SAD- a i njegovih cionističkih saveznika.
Sve u svemu, uprkos svojoj samoproglašenoj posvećenosti pružanju zaštite Jevrejima u Izraelu, SAD zapravo pokušava zaštititi u Izraelu svoje imperijalne interese i ambicije. A izraelski doseljenici, kopije američkih domaćih bijelih supremacista, djeluju kao pješadija imperije.
Danas, dok rasističko nasilje izraelskih doseljenika i dalje bjesni, vrijeme da se priznaju i osujete revnosni napori američkih imperijalista i cionista da stave „jevrejsko lice“ na svoje pogrome i genocidno ugnjetavanja i razbaštinjavanje Palestinaca – i zbog Jevreja i zbog Palestinaca podjednako.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.