Svemirska putovanja za mase? Ne budite smiješni

Ranije ovog mjeseca, britanski milijarder i poduzetnik Sir Richard Branson je uspješno odletio u svemir, vodeći njegov brend, Virgin Galactic, do ruba vanjske hemisfere. Ove sedmice, njegov kolega milijarder, osnivač Amazona Jeff Bezos je odveo svemirsku letjelicu njegove kompanije Blue Origin na vožnju do krajnjih granica, otišavši čitavih 10 milja (16 kilometara) više od Sir Richarda.

Putovanja su najavljivana kao početak nove ere “svemirskog turizma” u kojem će ljudi bez obuke moći postati astronauti, titula koja je prethodno bila rezervirana za veoma obučene profesionalne naučnike i pilote, kako bi vidjeli zakrivljenost Zemlje i uživali u nekoliko minuta bestežinskog stanja. Savršeno za viralnu fotografiju na Instagramu za milione sljedbenika.

Ali, da li bi ideja svemirskog turizma zaista mogla postati nešto više od puke preskupe zabavne vožnje za bogataše?

Put u svemir

Ideja putovanja u svemir je fascinirala ljude hiljadama godina. Čovječanstvo je zvijezde gledalo kao sredstvo za navigaciju i kao izvor duhovnog ispunjenja. Čak i sada, istraživanja američkog trusta mozgova, Istraživačkog centra Pew, sugerira da 29 posto Amerikanaca vjeruje u horoskope.

U 20. stoljeću, kako su napredovala naučna otkrića, svemirsko putovanje je postalo simbol političkog i ideološkog prestiža, gdje su se supersile tog doba, SAD i bivši Sovjetski savez, borili za svemirsku prevlast.

Obje strane su ulile milijarde dolara u niz svemirskih programa koji su stvorili nove rakete, satelite i najpoznatije od svega, doveli su do ljudskog slijetanja na Mjesec. Ti napori su također doveli do niza izuma koji su komercijalizirani za široku upotrebu, poput stakala za naočale koja su otporna na grebanje, memorijske pjene i LASIK operacije očiju.

Ovih dana, kada je Hladni rat odavno završen, politički pritisci da se poguraju naprijed svemirski programi koje finansiraju vlade se smanjio, a vlade još više oklijevaju trošiti nakon što je globalna finansijska kriza osakatila državne budžete 2007. godine. Tako se stvorila praznina u koji je mogao zakoračiti privatni sektor.

Kulminacija sna

Za Bransona, ovomjesečni poduhvat je bio kulminacija dugogodišnjeg sna o započinjanju svemirskog turizma, nakon što je prvi put obećao  izgradnju svemirskog broda 2004, s nadom da će komercijalnu uslugu pokrenuti do 2007. Program se suočio s višegodišnjim kašnjenjima zbog, što ne iznenađuje, toga što se morao boriti s ogromnim tehničkim izazovima, uključujući fatalni pad letjelice tokom razvojnog leta 2014. godine. Aktuelna pandemija je dodatno otežala napore, jer je natjerala Bransona da tokom prethodne dvije godine proda dionice Virgin Galactica vrijedne 650 miliona dolara kako bi ojačao šire Virginovo poslovno carstvo.

Ipak, unatoč kašnjenjima, Virgin Galactic je uspio u svom naporu i kao posljedicu toga je napravio pomake naprijed u svemirskoj nauci. Razvio je jedinstvenu putanju leta, sa “matičnim brodom” koji nosi glavnu letjelicu, VSS Unity, na visinu od 15 kilometara prije nego što se Unity oslobodi i zatim aktivira svoje rakete kako bi letio dodatnih 70 kilometara iznad površine Zemlje, kako bi dosegao ivicu svemira. Unity je zatim ponovno ušao u Zemljinu atmosferu sa rotirajućim krilima – što je tehnologija poznata kao perje – kako bi glatko klizio nazad do Zemlje bez potrebe za padobranima. Ovo znači da nikakvi dijelovi ne trebaju da se odbace, što ga čini u potpunosti ponovno spremnim za upotrebu, a letjelica slijeće na istu lokaciju u Svemirsku luku America u New Mexicu u SAD-u, zbog čega je svemirskim turistima omogućeno da se ukrcavaju i iskrcavaju bez muke, baš kao u slučaju komercijalnih aviona.

Slično, Bezosov Blue Origin, koji je letio više od svog mrskog suparnika Virgin Galactica, također koristi naprednu tehnologiju kako bi u potpunosti automatizirao dvodijelni raketni sistem, zbog čega uopće nema potrebe za pilotima. Lanser, u kojem se nalazi raketni motor i pogonsko gorivo, odvaja se nakon lansiranja te samostalno leti nazad na lansirnu rampu, dok gornji dio letjelice – kapsula s posadom – sigurno slijeće koristeći padobrane. Također je opremljen sistemom za izbacivanje posade kao dodatnom mjerom sigurnosti u slučaju da bilo koji dio lansiranja pođe po zlu. Srećom, ovom prilikom nije bilo potrebe za tim.

Vrijeme za naplatu

Obje kompanije, nakon godina istraživanja i razvoja i pretrpljenih gubitaka, sada su spremne da zarade novac, a objavljeno je da je 8.000 pojedinaca već rezerviralo karte za letove Virigin Galactica, gdje svaka karta košta najmanje 250.000 dolara. Špekulira se da su cijene karata za Blue Origin sličnog iznosa. Gotovo 7.600 ljudi sa dosta viška novca su se registrirali za aukciju za kartu za ovosedmični let, gdje je pobjednik platio 28 miliona dolara, što sugerira da će i tu biti prisutan veliki interes, barem među ultra bogatim.

Doista, analitičari investicijske banke, Bank of America, procjenjuju da će ukupna vrijednost svemirske industrije narasti od 350 milijardi dolara na 2.700 milijardi do 2040. godine.

Međutim, prije nego što se previše uzbudimo, moramo ovo nazvati pravim imenom. Ovo je posao zabave za super bogate, potpomognut zastrašujućom PR operacijom.

Virigin Galactic i Blue Origin su suborbitalne svemirske letjelice. One još ne lete dovoljno visoko do orbite Zemlje i stoga su u potpuno drugačijoj kategoriji od, recimo, NASA ili SpaceX-a – kojeg je osnovao drugi veoma uspješni milijarder i poduzetnik Elon Musk. SpaceX je postala NASA-ina preferirana kompanija sa raketom-nosačem, sposobnom da opskrbi Međunarodnu svemirsku stanicu ili da rasporedi nove satelite.

Virgin Galactic je to potvrdio, nedavno zamjenjujući svog prvog izvršnog direktora, bivšeg šefa osoblja NASA-e Georgea Whitesidesa, koji je predvodio većinu faze istraživačkog razvoja Virgin Galactica, sa Michaeom Colglazierom, koji nema iskustvo sa svemirom i prethodno je bio čelnik Disneyland parkova.

Nove kompanije za svemirski turizam reklamiraju ove zabavne vožnje kao “dovođenje svemira masama”. Istina je da, prije ovoga, ako ste htjeli da letite kao svemirski turista, morali ste se dogovoriti s Rusima da platite mjesto na svemirskoj letjelici Soyuz iz doba Sovjetskog saveza za “tričavih” 25 miliona dolara, što je sedam osoba učinilo između 2001. i 2009. godine.

Visoke cijene

Ali cijene karata za letove Virigin Galactica i Blue Origina će i dalje biti užasno visoke, što tu tvrdnju čini apsurdnom. Nema sumnje da gledanje zakrivljenosti Zemlje može biti iskustvo koje život mijenja iz temelja, ali koga zapravo ovdje nadahnjujemo? Nove naučnike ili djecu milijardera? U međuvremenu, unatoč tome što su ove letjelice relativno energetski učinkovite u poređenju sa starijim svemirskim raketama, one i dalje sagorijevaju tone gorive kako bi se penjali i spuštali kroz atmosferu – što je teško da je u duhu borbe  protiv klimatskih promjena.

Možda nije ni važno. Naposljetku, u poređenju s programima koji se finansiraju iz državnih budžeta, privatne kompanije imaju političko pokriće da ne – otvoreno – troše novac poreskih obveznika. Virgin Galactic se finansira iz Virgin Groupa, državnog fonda Abu Dhabija, Investicijske grupe Aabar te Boeinga, uz to što se javno trguje dionicama kompanije na njujorškog berzi dionica. Blue Origin se finansirao prodajom dionica Amazona.

Suprotno tome, NASA-in Apollo program, koji je lansirao ljude na Mjesec krajem 60-ih i ranih 70-ih te noviji program Space Shuttle, koji je otišao u penziju 2011, koštao je američke poreske obveznike zapanjujućih 415 milijardi dolara u današnjem novcu.

Privatne svemirske kompanije slijede tržišne sile, nadmeću se međusobno na novom tržištu. Nadmetanje ega je također počelo, gdje je Bezos rugao Bransonu da njegova letjelica može letjeti više u visinu.

To je dobro. Konkurencija potiče kreativnost, učinkovitost i razvoj novih sigurnosnih procedura, s obzirom da bi neuspjeh pri lansiranju izazvao fatalni gubitak povjerenja među potencijalnim klijentima. Imati veoma motiviranje, harizmatične poduzetnike kao lica privatnih svemirskih kompanija također daje dozu zavodljivosti koja je galvanizirala cijeli svemirski sektor.

Korist za čovječanstvo

Međutim, ovo maskira realnost da su ove kompanije ipak profitirale od sektora koji je bio finansiran uz podršku poreskih obveznika. Primjera radi, vlada New Mexica je uložila gotovo 200 miliona dolara u objekt Svemirska luka America, a gdje je Virgin Galactic ključni stanar. Jeff Bezos, najbogatiji čovjek na svijetu koji je osnova Amazon, vodi multinacionalnu tehnološku kompaniju koja plaća vrlo malo poreza.

Primjera radi, u Evropi je Amazon ostvario rekordnu prodaju vrijednu 44 milijarde eura (51,9 milijarde dolara) 2020. godine, ali poreske prijave sugeriraju da nije platio nikakav porez na dobit u Luksemburgu, gdje je predao poreske papire. I dok se Bezos velikodušno zahvalio radnicima Amazona jer su mu pomogli da ostvari san o dosezanju svemira, radnici u skladištima koji zarađuju samo 15 dolara na sat se možda pitaju da li bi ta dobit  – rekordnih osam milijardi dolara neto prihoda u proteklom kvartalu – mogla bolje biti uložena negdje drugo?

Iako je malo sramno da se bogataši sada sebe mogu zvati “astronautima”, nesumnjivo izazivajući visoko podignute obrve među profesionalno obučenim, stvarnim astronautima, ne bismo trebali podcijeniti nauku koja stoji iza sigurnih letova ljudi u tako neprijateljskom okruženju. Normaliziranje svemirskog putovanja bi moglo pružiti prilike. Budući da Virigin Galactic teži gotovo svakodnevnim letovima u budućnosti, ova suborbitalna putovanja će pružiti novu platformu za nauku, primjerice pružajući relativno pristupačne načine za testiranja u mikro gravitacijskom okruženju. Blue Origin također razvija veće rakete, nazvane New Glen, koja teži da se nadmeće sa SpaceX-om na svemirskim letovima veće distance te Blue Moon, kako bi stvorila lunarne landere u saradnji s NASA-om.

Cinici mogu očajavati zbog rasipanja novca, s obzirom da ima toliko drugih gorućih problema s kojim se treba nositi ovdje na planeti Zemlji, poput ljudskog siromaštva. Ipak, možda je svemirsko putovanje način da se zaokupi ljudska mašta i da djeluje kao simbol ljudskog napretka.  Možda, kako se usavršavanja nastave i ekonomija razmjera dodatno snizi troškove, svemirski letovi možda zaista postanu dostupni svima, a svemirski letovi promijene kako ljudi gledaju na našu dragocjenu Zemlju i pruže novi način za napredak nauke koji će dovesti do novih izuma koji donose korist cijelom čovječanstvu. Možemo se samo nadati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.