Zašto je važna crnogorska rezolucija o Srebrenici

Crna Gora je, kada je u pitanju njena odgovornost za ratove devedesetih, kopirala, prepisala, kako god, ponašanje Austrije poslije Drugog svjetskog rata.

Vlast u Crnoj Gori i njeno održavanje puno je važnije od osnovnih civilizacijskih vrijednosti (Anadolija)

Naš komšija i dalji rođak B., poslije 1995. bi, kada bi malo više popio, a to je posljednjih godina njegovog života bilo jako često, znao pitati mog oca i ostale prisutne: Sjećate li se onih Kema i Fazlije? Oni su bili iz Srebrenice. Da, oni su bili iz Srebrenice, potvrdili bi ostali prisutni.

Zaboga, da li su ostali živi, bilo bi pitanje koje bi B. postavljao više za sebe nego za druge.

Umro je, a to nije saznao.

Moj prijatelj i kolega Sait mi je nekoliko puta pričao kada bi se pomenula Srebrenica, da je služio vojsku sa izvjesnim Gabeljićem iz Srebrenice. Našao sam ga na spisku ubijenih u Potočarima, rekao mi je prije nekoliko godina.

Ovo su samo neke od bezbroj priča koje sam čuo o Srebrenici i ljudima iz Srebrenice.

Razoreno i podijeljeno društvo

Ovih dana u Crnoj Gori je aktuelna parlamentarna rasprava o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici koju su predložile stranke opozicije, a koje su donedavno bile vlast.

Nova vlast zamjera opoziciji to što rezoluciju nisu izglasali kada su bili vlast, a to je bilo do 30. avgusta 2020. godine. Ova primjedba vlasti je, da se razumijemo, potpuno na mjestu.

Ali, to što je parlamentarna većina u ovom slučaju u pravu, nimalo joj ne daje za pravo da rezoluciju odbaci.

Dio vladajuće koalicije, tačnije građanski pokret URA je nagovijestio da će glasati za rezoluciju u skupštini. Uz 40 glasova opozicije, ako se DPS, sada najveća opoziciona partija pojava u skupštini, četiri glasa URA-e će biti dovoljna za izglasavanje rezolucije.

Ali, mene od toga hoće li rezolucija biti izglasana ili ne, više brine nešto drugo.

Današnja Crna Gora, htjelo to da se prizna ili ne, razoreno je i podijeljeno društvo.

Da bi se krenulo naprijed, Crna Gora, kao i sve države regije, mora krenuti putem ekonomske, ali i moralne obnove.

Trenutni ključni politički akteri u Crnoj Gori o ekonomiji znaju jako malo. A o moralnoj obnovi, bojim se da bi bilo preoptimistično reći da im je znanje skromno.

Da bismo razumjeli kontekst u kojem se nalazi Crna Gora, njen odnos prema Srebrenici i prema ratu u bivšoj Jugoslaviji moramo se vratiti malo u prošlost.

Crna Gora je, kada je u pitanju njena odgovornost za ratove devedesetih, kopirala, prepisala, kako god, ponašanje Austrije poslije Drugog svjetskog rata.

Crnogorsko ‘nevoljno’ ratovanje

Dakle, Crna Gora, po njima, nije bila učesnik rata, a događaji u kojima je učestvovala je tumačila nevoljnim učešćem u ratovima koje je pokrenula Srbija.

Crna Gora je, istina, obeštetila žrtve deportacije, predsjednik Vujanović je iz budžeta platio opljačkanu stoku iz okoline Dubrovnika, kao i vratio pokradeno muzejsko blago.

Ali, Crna Gora nije do kraja insistirala na rasvjetljavanju zločina, implementaciji istine o ratovima kroz obrazovne programe i kulturne sadržaje.

Sve se to staroj vlasti, a i Crnoj Gori, vratilo kroz restauraciju retorike 90-ih, pa čak i likova za koje smo mislili da ih je vrijeme odnijelo duboko u kanalizaciju. Sada iz nje isplivavaju ,,junaci“ 90-ih sa istim pričama i nacionalističkim tiradama.

Treba biti pošten i priznati, ovo je samo dio nove vlasti u Crnoj Gori. Onaj drugi dio vjeruje da ćemo uspjeti da napredujemo ako prošlost zakopamo duboko i krenemo da se bavimo ekonomijom. Ja bih volio da oni budu u pravu i da uspiju u tome.

Ali, sudbinu male Crne Gore, teško je otkinuti od sudbine regiona i Evrope.

Jučer je na doživotnu robiju osuđen R. M. Puno je važnije ono zbog čega je osuđen, a to je genocid, što je najgori mogući zločin protiv ljudske vrste. Jedni su ovu odluku pozdravili, dok su drugi branili njegov lik i djelo.

E sada, ono što mene najviše zabrinjava nisu oni koji veličaju djelo R.M. Oni ionako u ovom društvu služe samo kao masa za laku manipulaciju.

Flert sa desničarskim partijama

Problem su oni koji kalkulišu, a to su oni kojima je vlast najmilija i koji bi za nju sve učinili. Zato ti dobro osluškuju Evropu i flertuju sa desničarskim partijama koje na svom meniju trenutno imaju sveto trojstvo za pakao i regresiju – islamofobiju, homofobiju i mizoginiju.

Pitate se kakve ovo ima veze sa Rezolucijom o Srebrenici u crnogorskom parlamentu? Iskreno, bilo bi dobro da se ova rezolucija usvoji. Ona bi pokazala putokaz ka onome što tek treba uslijediti u Crnoj Gori i državama regije, a to je izglasavanje Zakona o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina.

Ali, usvojena ili ne, u Crnoj Gori će i dalje ostati aktuelno „osluškivanje“. Nažalost, jer je vlast i njeno održavanje puno važnije od osnovnih civilizacijskih vrijednosti.

Iako bi, kada bi se rukovodili interesima građana i osnovnim humanističkim načelima, ovo trebalo biti na prvom mjestu.

A ono, ako ne zbog čega drugog, zbog Kema i Fazlije s početka priče.

Što bi rekao rahmetli B.: „Bili su teška sirotinja, ali što bi znali zapjevati…“

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 

Izvor: Al Jazeera