Plus i minus hrvatske ljevice: Kako je Možemo! ‘nadigrao’ SDP

Neće biti čudno ako se pokaže da je nova ljevica na nedavnim izborima krenula putem smjenjivanja Socijaldemokratske partije sa vodećeg mjesta u hrvatskoj opoziciji.

SDP kao utjeha ostaje očuvanje vladajuće pozicije u Rijeci, pše autor (EPA)
SDP kao utjeha ostaje očuvanje vladajuće pozicije u Rijeci, pše autor (EPA)

“Od SDP-a ostali samo dugmići.” Tim duhovitim citatom iz legendarnog srpskog filma Maratonci trče počasni krug ironizirao je hrvatski premijer i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Andrej Plenković rezultate svog najvećeg političkog rivala, Socijaldemokratske partije, na hrvatskim lokalnim izborima, okončanima 30. svibnja. Dakako da Plenkovićeva zajedljivost nije objektivna: niti je SDP na izborima spaljen kao Đenka u popularnom crnohumornom filmu, pa da su od njega “ostali samo dugmići”, niti je precizna jedna druga Plenkovićeva ocjena – da je HDZ postigao “kolosalan” izborni uspjeh.

Istina je daleko i od jedne i od druge premijerove tvrdnje, a može se sažeti u ocjenu da je jedini izborni trijumf postigla nova hrvatska ljevica, dok tradicionalno najsnažnije hrvatske stranke – HDZ i SDP – imaju, možda, razloga za suzdržano zadovoljstvo, ali, još i više od toga, za zabrinutost. Premda je njezina pobjeda u Zagrebu bila očekivana, nova hrvatska ljevica, odnosno Zeleno-lijeva koalicija s njezinim kandidatom Tomislavom Tomaševićem, glavnim je hrvatskim gradom protutnjala poput političkog uragana: u Gradskoj skupštini osvojili su više glasova nego sve ostale liste zajedno i samo im jedan mandat nedostaje do natpolovične većine.

Bljesak Tomaševića i Zeleno-lijeve koalicije

No još uvjerljiviju pobjedu ostvario je kandidat za gradonačelnika Tomislav Tomašević: u drugom krugu izbora osvojio je 199.630 glasova i time za gotovo 30.000 glasova nadmašio dosadašnji najviši izborni rezultat u Zagrebu još od 1990. godine, koji je 2013. godine postigao Milan Bandić. Takav trijumf relativno nove i politički još nedovoljno poznate političke snage nije samo učvrstio vlast Tomaševića i Zeleno-lijeve koalicije u Zagrebu, nego je dao okus cjelokupnim rezultatima hrvatskih lokalnih izbora, pa prevladava dojam kako je Hrvatska na ovim izborima skrenula ulijevo, premda statistički rezultati to i ne bi potvrdili.

Nova ljevica postigla je uspjeh i drugdje, a ne samo u Zagrebu. U istarskom gradiću Pazinu u drugom krugu izbora pobijedila je kandidatkinja Tomaševićeve platforme Možemo! Suzana Jašić, veteranka hrvatske civilne scene i jedna od osnivačica ugledne nevladine organizacije Gong, koja se, nakon godina angažiranog aktivizma u Zagrebu, bila vratila u Pazin, da sada postane gradonačelnica. Gdje god su izašli na izbore, Možemo! su uspjeli ući u lokalne skupštine, ponegdje i tako da bez njih neće biti moguće formirati vlast.

Natjecali su se u osam gradova i županija i osvojili ukupno 41 mandat, koji su raspodijeljeni tako da će Možemo! biti nezaobilazan faktor za formiranje vlasti u važnim hrvatskim sredinama: u Puli i Primorsko-goranskoj županiji o njihovim glasovima ovisi formiranje vlasti, a utjecajni su i u Rijeci, Splitu, Osijeku, Karlovcu, Dubrovniku… Značajan uspjeh Možemo! je postigao i u Istri, gdje je mnogo birača tradicionalne ljevice – SDP-a i Istarske demokratske stranke – prešlo u njihov glasački tabor. U pulskom Gradskom vijeću, primjerice, osvojili su četiri mandata, s gotovo 17 posto glasova, mandat više od SDP-a. Njihova kandidatkinja za gradonačelnicu Pule Dušica Radojčić osvojila je 14,5 posto glasova, dok su u izborima za skupštinu Istarske županije četvrti, s gotovo deset posto glasova.

Krah u Zagrebu, samo pet mandata

Na osnovu takvih rezultata, politički su se analitičari složili kako se Zeleno-lijeva koalicija, koja u Hrvatskom saboru od proteklih parlametarnih izbora već ima sedam zastupnika i već četiri godine sustavno jača, pokazala novom, vitalnom i poštovanja vrijednom političkom snagom, a nisu rijetki ni glasovi koji tvrde da je nova hrvatska ljevica postala treća politička snaga u zemlji, odmah iz vladajućeg HDZ-a i vođe opozicije, SDP-a. Ili, možda – dosadašnjeg vođe opozicije. Neće, naime, biti čudno ako se pokaže da je nova ljevica na ovim izborima krenula putem smjenjivanja SDP-a s vodećeg mjesta u hrvatskoj opoziciji.

Takvu mogućnost ne kriju više čak ni čelnici socijaldemokrata: njihov predsjendik Peđa Grbin, najavljujući koaliciju s Možemo! u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, skromno je, ali korektno priznao inferiornu poziciju svoje stranke: “Mi u pregovore ulazimo ne tražeći ništa. Ne postavljamo uvjete kao manji koalicijski partner. Moramo saslušati stavove i želje onog tko je dobio najviše glasova”, kazao je Grbin. Jer, njegov SDP na proteklim je izborima u Zagrebu doživio uvjerljiv poraz: njihov gradonačelnički kandidat Joško Klisović, bivši zamjenik ministrice vanjskih poslova, završio je na niskom petom mjestu, s manje od osam posto glasova, dok je SDP u Zagrebu osvojio samo pet mandata, a u Zagrebačkoj županiji čak i jedan manje.

Odmah nakon izbora Grbin je izjavio da će “snositi odgovornost za taj rezultat”, ali je koji dan kasnije krivicu, uvelike s pravom, svalio na prethodno vodstvo stranke: “Da se posao u Zagrebu radio kako je trebalo, na mjestu Tomaševića bio bi netko od SDP-ovih kandidata, [Joško] Klisović ili netko drugi. Činjenica je da se nije radilo dobro, a ovi rezultati u Zagrebu su ceh koji je došao na naplatu, mi smo toga svjesni”, kazao je Grbin.

Je li malo Rijeka, Varaždin, Makarska…

Ako postoji utjeha za tako uvjerljiv poraz u Zagrebu, ona je za SDP u osvojenih ukupno četrdesetak lokalnih jedinica vlasti, među kojima je vjerojatno najvažnija Rijeka. Ondje je Marko Filipović, dugogodišnji samozatajni zamjenik dosadašnjeg SDP-ova gradonačelnika Vojka Obersnela, u drugome krugu s osam posto razlike pobijedio nezavisnog Davora Štimca, bivšeg ravnatelja riječkog Kliničkog centra, čija je kampanja do posljednjeg trenutka odavala dojam jačanja i napredovanja. Tako je SDP uspio sačuvati svoju najsnažniju utvrdu, Rijeku, u kojoj je na vlasti od uspostave hrvatskog višestranačja 1990. godine.

SDP je vlast osvojio i u još nekoliko svojih tradicionalnih uporišta, poput Makarske, ali i u Varaždinu, što je za njih ugodno iznenađenje, a sačuvao je i Sisak, gdje je njihova Kristina Ikić Baniček uspjela osvojiti treći gradonačelnički mandat. Neizvjesna postizborna bitka još se uvijek vodi i za istarskog župana, nakon što je IDS-ov Boris Miletić sa samo 54 glasa pobijedio SDP-ova kandidata Danijela Ferića. SDP je tražio novo prebrojavanje glasova, pa, ako treba, i nove izbore, jer tvrde kako su pronašli niz sumnjivih izbornih radnji, koje dovode u sumnju pobjedu dosadašnjeg župana, IDS-ova Borisa Miletića.

Usprkos svemu tome – ili baš zbog svega toga – u SDP-u i sami priznaju da nemaju razloga za pretjerano slavlje. “Nismo mi sretni”, izjavila je parlamentarna zastupnica SDP-a Sabina Glasovac. “Što se tiče rezultata, mi smo u istoj poziciji kao prije četiri godine. Time ne možemo biti zadovoljni, ali time ćemo se baviti u narednom periodu”, kazala je i priznala kako SDP na ovim izborima i nije ni gajio pretjeranu ambiciju: “Mnogi su SDP-u predviđali potop, smrt, međutim, mi smo cijelo vrijeme govorili da je nama cilj da zadržimo povjerenje biračica i birača ondje gdje smo preuzeli odgovornost za određene sredine i da pokušamo dobiti povjerenje ondje gdje ga nemamo.”

Nije isključeno: SDP se utopio u Možemo!

Rezultati lokalnih izbora u Hrvatskoj takvi su da objema najvećim strankama, vladajućem HDZ-u i glavnom opozicijskom SDP-u, omogućuju da tvrde kako su statistički pobijedili – što oni zdušno i čine – premda je svima jasno kako su, u političkom smislu, i jedni i drugi, zapravo, podbacili. Nedvosmisleno je zato trijumfirala nova hrvatska ljevica, koja više ni ne krije kako gaji ozbiljne ambicije i na nacionalnoj političkoj sceni.

Nastavi li se takav trend i u sljedećim izbornim ciklusima, lako bi se moglo dogoditi da se novi vladajući politički par na hrvatskoj ljevici – SDP i Možemo! – počne spominjati u posve drukčijem uzajamnom odnosu moći. Taj bi se odnos mogao izraziti jednostavnom izjavnom rečenicom: “SDP u Možemo!”

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO