Netanyahuovi štićenici preuzimaju vlast u Izraelu

Ne očekujte da će koalicija sastavljena od nezadovoljnih štićenika premijera na odlasku dovesti do velike promjene u već strašnom stanju.

Gore (slijeva nadesno): opozicioni lider Yair Lapid, bivši ministar odbrane Naftali Bennett, bivši ministar unutrašnjih poslova Gideon Saar, bivši ministar odbrane Avigdor Lieberman. Dolje (slijeva nadesno): političar Nitzan Horowitz, zamjenik premijera Benny Gantz, čelnik Ujedinjene arapske liste Mansour Abbas, liderka Laburističke stranke Merav Michaeli. Lapid je obavijestio predsjednika Reubena Rivlina da je prikupio dovoljno podrške da postigne vladu 'promjene' koja bi mogla signalizirati kraj vođstva Benjamina Netanyahua i dvije godine političke krize (AFP)

Izraelska potencijalna „vlada promjene“ je koalicija neobičnih partnera s jednim ciljem na umu – da promijene premijera države. Ali hoće li skidanje Benjamina Netanyahua s vlasti dovesti do pozitivne promjene u Izraelu, ili Palestini?

Dugo putovanje koje je dovelo do formiranja ove šarene koalicije, uključujući četvere nacionalne izbore i teške produžene pregovore, pokazalo je da u samopouzdanom i prosperitetnom Izraelu, lična ambicija nadjačava politiku, a politika nadjačava ideologiju.

Zapravo je Netanyahu prvi otkrio neograničenu spremnost da slijedi sve puteve kako bi unaprijedio svoje lične ambicije i interese. On je, nakon što je demonizirao svaki pokušaj saradnje sa palestinskim arapskim strankama kao necionističi, zaključio koalicioni sporazum sa Ujedinjenom arapskom listom da bi sačuvao premijersku poziciju. On je pomogao da se organizuju i legitmiziraju najotvoreniji rasistički elementi u izraelskom društvu, pobrinuvši se da pređu prag i uđu u Kneset.

A izgleda da je Netanyahu „mađioničar“ izgubio svoju magiju. Otišao je predaleko, lagao previše i pregazio previše partnera da bi ostao na vrhu.

Zaista, ništa ne objašnjava formiranje ove nove koalicije političkih ekstrema bolje od animoziteta – animozitet političkih lidera koji se svete čovjeku koji ih je iznova varao ili uništavao.

Naftali Bennett i Avigdor Lieberman, potencijalni premijer i ministar finansija, obojica su ranije bili Netanyahuovi šefovi osoblja. Gideon Sa’ar, potencijalni ministar pravosuđa, bio je sekretar njegove vlade. Čak su i Yair Lapid i Benny Gantz, koji predvode koalicione napore da protjeraju Netanyahua iz ureda, obojica bili ministri u njegovoj vladi u prošlosti.

Iver ne pada daleko od klade

Ali iver ne pada daleko od klade. Nakon što se godinama hranio svojim štićenicima kao škorpion, Netanyahuovi potomci će ga proždrijeti u uvrnutom ritualu političke matrifagije.

Kada Netanyahu bude neutraliziran i ne bude u stanju vratiti se, „vlada promjene“ će izgubiti razlog postojanja.

Ovi koalicioni partneri su se složili da se ne slažu u velikim pitanjima, i vjerovatno se neće složiti u vezi bilo kakve bitne promjene politike, a novu nacionalnu agendu da i ne spominjem, transformativnu ili čak transnacionalnu.

Očekujte umjesto tog mnogo političkih prepirki u vezi velikih promjena vezanih za socijalnu državu, naprimjer.

Lieberman, potencijalni žestoki sekularni nacionalistički ministar finansija, mogao bi insistirati na tome da budžet oduzme školama i institucijama povezanim sa vjerskim strankama.

Da li će premijer Bennett, i sam ortodoksni Jevrej, odabrati da blokira bilo kakve takve poteze ili će ih ohrabriti kako bi oslabio svoje konkurente među drugim vjerskim strankama, ostaje da se vidi.

Ali Bennett neće biti u stanju da napravi bilo kakve iznenadne ili ekstremne poteze u vezi važnijih pitanja, kao što su širenje naselja ili pripajanje, bez da rizikuje imploziju koalicije.

Sa većinom od ne više od 61 od 120 mjesta u Parlamentu, bilo kakvo napuštanje nekog nezadovoljnog ekscentrika moglo bi voditi do raspada „vlade promjene“.

Ne može gore od Netanyahua?

Stoga je sasvim otvorena opcija kako će de ovo razvijati ili urušavati u narednim danima i sedmicama. Ali ako ste mislili da ne može gore od Netanyahua, razmislite opet.

Bennett, bivši lider istaknute doseljeničke grupe i fanatik koji se ponosi što ubija Arape, ima još manje skrupula od Netanyahua.

Paradoskalno, njegova stranka nije uspjela osigurati prag nužan da bi imala svoja mjesta u Knesetu, na izborima u aprilu 2019.

Sada bi on mogao postati premijer.

Izračunajte.

Kako se moglo i očekivati, pauci i škorpioni iz političkog establišmenta će ponovo biti aktivni, ako ili kada Likud odluči da svrgne optuženog Netanyahua iz vođstva ove stranke, posebno sada kada mu se zvanično sudi po ozbiljnim optužnicama za korupciju i prevaru i kada bi mogao završiti u zatvoru.

Takav razvoj će sigurno otvoriti put za drugačije, koherentnije koalicione mogućnosti za desničarkse i ultradesničarske stranke koje čine većinu u Knesetu.

Prva stvar koju će ove stranke uraditi je žrtvovati „pretjerano pragmatičnu“ Ujedinjenu arapsku listu.

Izrael se godinama kreće prema desnici

Ujedinjena arapska lista se nada da će joj njena podrška za vladu, koja ugnjetava njene ljude na drugoj strani Zelene linije, donijeti neke finansijske mrvice, ali kada Netanyahua više ne bude, izraelska desnica će se ponovo ujediniti bez nje.

Uprkos svojoj preokupaciji ličnim političkim osvetama i preokupaciji medija političkim cirkusom, Izrael se zapravo dosljedno kreće prema desnici godinama.

Danas desničarka stranka Likud zadržava nekih 30 mjesta u Parlamentu dok je po svoj prilici „centristička“ Laburistička stranka, koja ja vladala Izraelom duže od tri decenije, politički nevažna.

U proteklih nekoliko decenija, obje ove stranke iz establišmenta porodile su niz ekstremističkih stranaka koje podržavaju ilegalno širenje naselja i pripajanje, i protive se uspostavljanju palestinske države.

Ove stranke su nužne za bilo kakvu buduću koalicionu vladu – bez njih, nijedna veća politička stranka ne može vladati.

Ukratko, ne očekujte da će „vlada promjene“ dovesti do većih promjena u već strašnom stanju stvari. Ali očekujte neizbježnu promjenu „vlade promjene“ da proizvede više istoga, samo goreg.

Netanyahu je možda gotov, ali ako se ne desi čudo, njegovi štićenici su tu i nigdje ne idu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO