Ruski veto u UN-u na pomoć sirijskom Idlibu bio bi fatalan
Ako Vijeće sigurnosti UN-a ne usvoji rezoluciju kojom proširuje transfer pomoći na sjeverozapadnu Siriju, milioni će se suočiti s glađu i bolešću.
Samo nas nekoliko dana razdvaja od predstojećeg sastanka Vijeća sigurnosti UN-a na kojem će se diskutovati o autorizaciji isporuke pomoći sjeverozapadnoj Siriji. Prvi put skiciran u UN-ovoj rezoluciji 2165 iz 2014., ovaj mehanizam omogućava isporuku pomoći teritorijama pod kontrolom sirijskih opozicionih grupa kroz prijelaz na tursko-sirijskoj granici.
Autorizacija ove rezolucije mora se obnavljati svake godine, a trenutna, koja dozvoljava dostavu pomoći samo preko prelaza Bab al-Hawa, ističe u julu. Ovaj prelaz služi kao kapija humanitarne zajednice u Idlib i pokrajine na sjeveru Halepa. Trenutno ovdje živi blizu 4 miliona Sirijaca, većinom raseljenih zbog višegodišnjeg građanskog i rata preko posrednika i nedavnog napredovanja sirijskog režima i njegovih saveznika na predjele koje drže pobunjenici.
Od 2014., kada je usvojena ova rezolucija, humanitarne agencije se muče da osiguraju pomoć za sve veću populaciju raseljenih osoba. Pa ipak, svake godine su uspjeli podijeliti desetke hiljada tona hrane, medicinskih potrepština, šatora i drugih neophodnih stvari kako bi na životu održali raseljene osobe.
Humanitarne operacije u Idlibu sada su ugrožene ako Rusija iskoristi mogućnost veta u Vijeću sigurnosti UN-a. Ukidanje direktne humanitarne pomoći koja dolazi kroz prelaz Bab al-Hawa usred dodanog tereta pandemije bez sumnje će rezultirati ogromnom humanitarnom katastrofom.
Moguća humanitarna katastrofa
Humanitarni imperativ da se ponovo odobri direktna isporuka pomoći preko tursko-sirijske granice ne može biti hitniji. Prema Human Rights Watchu, 75 posto od četiri miliona ljudi koliko ih živi na sjeverozapadu Sirije ovisi o pomoći da bi zadovoljili osnovne potrebe. Nekih 2,6 miliona ljudi je interno raseljeno i većina živi u izbjegličkim kampovima u teškim uslovima koji su se u protekle dvije godine samo pogoršavali zbog sve lošije ekonomske situacije i pandemije.
Godine rata razorile su sirijsku ekonomiju, ali tokom protekle dvije godine, sirijska valuta pretrpjela je do sad neviđenu devalvaciju zbog ekonomske krize u Libanu, sankcija koje je nametnuo SAD i drugih faktora. To je dovelo do velike inflacije, a cijene hrane, goriva i drugih potrepština vrtoglavo su narasle.
Usred ovih pogoršavajućih uslova, prošle godine je raseljeno oko milion ljudi u sjeverozapadnoj Siriji kada je sirijski režim, uz podršku Irana i Rusije, pokrenuo ofanzive na predjele koje su pod kontrolom opozicije.
Inflacija i raseljenost su doveli sjever Sirije na ivicu gladi. U prva tri mjeseca 2020., oko milion ljudi je raseljeno iz Hame i južnog Idliba u sjeverni dio pokrajine. Iako je prekid vatre najavljen u martu 2020., Damask nastavlja gomilati snage u južnom Idlibu. Granatiranje se također nastavlja, što uzrokuje povećan broj civilnih žrtava i raseljenih osoba.
Zbog rastuće inflacije i kontinuirane nesigurnosti nekih 12,4 miliona Sirijaca je gladno, prema podacima Svjetskog programa za hranu. Mnogi od njih interno su raseljeni u Idlibu.
Ova je pandemija dodatno pogoršala uslove života na sjeverozapadu Sirije. Kada se korona virus počeo širiti u regiji, zdravstveni sistem u Idlibu već je bio razoren jer su bolnice i klinike stalno bile na meti sirijskih i ruskih snaga. U prvih nekoliko mjeseci, doktori nisu mogli postaviti dijagnozu zbog manjka setova za testiranje na COVID-19 i morali su raditi nezaštićeni zbog manjka zaštitne opreme.
Zvanično ima više od 24 000 potvrđenih slučajeva korona virusa i 680 preminulih u regiji. Vakcinacijska kampanja je u Idlibu počela tek nedavno, a prve doze vakcina su stigle u aprilu.
Ukoliko zatvore isporuku humanitarne pomoći preko prelaza Bab al-Hawa, to će bez sumnje rezultirati velikom humanitarnom krizom. Uprkos višestrukim kampanjama vršenja pritiska od strane vlada i humanitarnih organizacija i iako time krši humanitarni zakon, sirijski režim dozvoljava da pomoć samo uđe u predjele koje kontroliše ona i sprečava isporuke u teritorije koje drže pobunjenici.
Ukoliko se ukine pomoć ovoj regiji milioni ljudi će se suočiti s izgledom gladi i bolesti, a hiljade njih bi mogle umrijeti kada se zdravstveni sistem uruši bez ikakve isporuke medicinske opreme i kada se stopira vakcinacijska kampanja.
Cinični politički potezi
Tokom proteklih 10 godina, sirijski sukob, koji je počeo kada je režim brutalno razbio mirne demonstracije koje su zahtijevale političku promjenu, preobrazio se u kompleksni rat preko posrednika. Rusija, Iran, SAD i Turska su uključeni u ovaj sukob, gdje su podržavali široku lepezu oružanih grupa. Rivalstvo između ovih aktera odvijalo se na samo na terenu u Siriji, gdje je rezultiralo ogromnim razaranjem, već i na političkoj pozornici u UN-u.
Danas Rusija, koja kao glavni saveznik sirijskog režima dijeli odgovornost za raseljavanje i patnju Sirijaca u Idlibu, pokušava iskoristiti svoju moć veta da ospori obnavljanje UN-ove rezolucije zbog svojih političkih razloga.
Rusija želi izvršiti pritisak na civilnu populaciju i opozicione snage u Idlibu da prihvate njeno predloženo političko rješenje, koje favorizira interese sirijskog režima. Jedna od inicijativa koju je sponzorisala i koju želi da sirijske pobunjeničke grupe prihvate je Ustavni odbor koji navodno okuplja operativce sirijskog režima i članove opozicije. Ovom odboru je dat zadatak da napiše novi Ustav u Siriji kako bi uveo pomirenje između opozicije i regije, ali je osmišljen tako da umnogome favorzira interese Damaska.
Prijeteći da će uložiti veto na rezoluciju UN-a, Moskva se također nada da će izvršiti pritisak na SAD i Tursku, koje podržavaju opozicione snage od početka ovog sukoba, i da će to iskoristiti kao prednost u svojim napetim bilateralnim odnosima sa SAD-om. Zapravo je situacija u Siriji spomenuta tokom nedavnog samita između ruskog predsjednika Vladimira Putina i američkog predsjednika Joea Bidena, iako nije postignut nikakav sporazum.
Ruska upotreba ovlasti veta u zloj namjeri ne iznenađuje. Tokom proteklih nekoliko godina, Sirija se pojavila kao pozornica nevjerovatno ciničnih geopolitičkih proračuna raznih regionalnih i svjetskih sila. Odluke koje su donesene i aktivnosti koje su poduzete gotovo nikada nisu bile u najboljem interesu sirijskog naroda.
Bombardovane ruševine i osiromašeni šatorski gradovi Idliba pokazuju šta znači živjeti pod humanitarnom štednjom. Ako Rusija uloži veto na UN-ovu rezoluciju o humanitarnoj pomoći za sjeverozapadnju Siriju, ovih 4 miliona Sirijaca će se morati suočiti sa humanitarnom katastrofom koju je bezosjećajna geopolitika namjerno izazvala.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.