Crna Gora nakon smjene Leposavića i Rezolucije o Srebrenici

Sav teret sada je na liderima opozicije i njihovoj sposobnosti da očiste vlastite redove, pomire sujete i uspostave saradnju sa onima koji su ih svih ovih godina argumentovano kritikovali za propuste u vršenju vlasti.

Nova crnogorska vlast boluje od sličnih bolesti od kojih je bolovala vlast Demokratske partije socijalista i njenih koalicionih partnera svih ovih godina, piše autor (Arhiva)
Nova crnogorska vlast boluje od sličnih bolesti od kojih je bolovala vlast Demokratske partije socijalista i njenih koalicionih partnera svih ovih godina, piše autor (Arhiva)

“I ako dugo gledaš u ponor, i ponor gleda u tebe”, Enes Halilović

Parlament Crne Gore je večeras izglasao smjenu ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića i Rezoluciju o Srebrenici. Za smjenu Leposavića glasalo je 43 od 81 poslanika, a za Rezoluciju o Srebrenici njih 55. Dakle, desilo se ono što s dobro upućeni i očekivali.

Ali, od ove dvije stvari puno je važnije ono što će se dešavati narednih dana. Pitanje je da li će opozicija znati kapitalizovati ove dvije dobre odluke. Po mom mišljenju, neće. A razlozi su višestruki. Prvi i osnovni je što ni smjena Leposavića, ni rezolucija o Srebrenici nisu imale potporu najvećeg dijela vladajuće većine.

Da se razumijemo, Leposavić je samo imao hrabrosti da javno kaže ono što misli većina članova Vlade Crne Gore. Dakle, po Leposaviću, u Srebrenici nije bilo genocida. Mnogi u Crnoj Gori pravdaju taj njegov stav njegovim poznavanjem prava i ekspertskim znanjem. Međutim, to je potpuno neuvijena i nezapakovana laž. I ne treba biti pravnik da bi se to vidjelo.

Kamufliranje ličnog fašizma

Stvari stoje ovako: države nastale raspadom Jugoslavije su se zakonom obavezale na saradnju sa Haškim tribunalom i prihvatanje i sprovođenje njegovih presuda i odluka. Dakle, tlapnje o nekakvom velikom znanju eksperta Leposavića su samo izgovor mnogim lažnim crnogorskim građanistima da pokušaju da zakamufliraju lični fašizam. To im nikako ne ide, ali to što nisu uspješni u tome ne znači da istovremeno nisu puno gori ljudi od onih koji otvoreno veličaju ratne zločince.

Jednostavno, smjena Leposavića je samo simboličan čin. Nakon njega, u fotelju ministra pravde će se uvaliti samo neko oprezniji, ili – da budem potpuno fer prema Leposaviću – neko manje iskren, koji će nastaviti Leposavićem stopama, samo na drugi način.

Za razliku od smjene Leposavića, rezolucija o Srebrenici jeste pomak u pokušaju zaštite dostojanstva žrtava ovog najvećeg zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Ali, istovremeno, ne smijemo gubiti iz vida sadašnju crnogorsku opoziciju, koja ne pokazuje sposobnost da kapitalizuje moralne felere nove vlasti. A ti moralni feleri nisu samo negiranje genocida i ratnih zločina. Naprotiv.

Izbori ne bi donijeli ništa novo

Nova crnogorska vlast boluje od sličnih bolesti od kojih je bolovala vlast Demokratske partije socijalista i njenih koalicionih partnera svih ovih godina. Nepotizam, korupcija, partijsko zapošljavanje, politički revanšizam, pokušaj kontrolisanja medija od lokalnog do državnog nivoa… To što u vladajućoj koaliciji malo-malo pa zavarniče oko podjele plijena neće dovesti do pada nove vladajuće strukture, čak i ako se promijeni cijela Vlada, na čelu sa premijerom. Prosto, privilegija vlasti dozvoljava da se trpi puno toga, kao što je i pokazala višedecenijska vladavina bivše vlasti.

Neki u sadašnjoj opoziciji priželjkuju nove izbore, što u sadašnjoj konstalaciji snaga ne bi donijelo ništa novo. Umjesto toga, opozicija bi svoju energiju trebala da usmjeri na unutrašnje reforme i saradnju sa formalnim i neformalnim grupama u crnogorskom društvu. Mislim da bi to bilo ljekovito za opoziciju, ali još važnije, ljekovito za Crnu Goru.

To bi značilo da se mnogima u opozicionim klupama sa puterom na glavi treba zahvaliti na saradnji. Jer, ne može se pričati o potrebi sprovođenja pravde na jednoj strani, a istovremeno u svojim redovima imati one koji su opljačkali državne resurse, od kupovine stanova pod povoljnim uslovima samo za funkcionere, pa do muljanja na tenderima. Ako ovo sprovede, opozicija će se nametnuti kao alternativa postojećem stanju stvari. Ali, bez ovih reformi, čisto sumnjam da će opozicija moći da uradi nešto ozbiljno.

Mi već dugo gledamo u ponor

Lišeni institucionalne prednosti, sa dobrim dijelom članstva, posebno onog koji je bio na pozicijama moći, koji je klijentelistički orijentisan, opozicija će nastaviti da tavori i da se tiho osipa. Ni ovo ne bi bilo toliko strašno da trenutno nemamo vlast (čast izuzecima) koja se nikako ne miri sa poštovanjem temeljnih vrijednosti na kojima počiva savremena civilizacija, a to je da počinioci genocida moraju biti osuđeni i tretirani kao otpad ljudske vrste.

U takvoj situaciji, sav teret jeste na liderima opozicije i njihovoj sposobnosti da očiste vlastite redove, pomire sujete i uspostave saradnju sa onima koji su ih svih ovih godina argumentovano kritikovali za propuste u vršenju vlasti. Ako to ne urade, pad u provaliju, ka kojoj se sve brže krećemo, zagarantovan je. Mi već dugo gledamo u ponor, bojim se.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO