Traume i mentalno zdravlje u Gazi

Izraelska okupacija, bombe i opresija nanose, ne samo fizičku, već i psihološku štetu Palestincima.

Stanovnici Gaze prolaze decenijama kroz brojne epizode i slojeve trauma (AP)
Stanovnici Gaze prolaze decenijama kroz brojne epizode i slojeve trauma (AP)

Prekid vatre od 20. maja između izraelske Vlade i Hamasa okončao je posljednju rundu ovog regionalnog sukoba i doveo do kolektivnog popuštanja tenzija opkoljenih Palestinaca Pojasa Gaze.

No, duboke rane koje je napravilo nasilje i dalje su svježe.

Hronične traume

Jedanaest dana izraelskog bombardiranja opkoljene enklave usmrtilo je 256 Palestinaca, uključujući 66 djece. Skoro 2.000 ih je ranjeno. Domovi, uredi i bolnice su razoreni i uništeni.

Pošto izgleda da krhko primirje traje, oni koji su preživjeli ponovo pokušavaju obnoviti svoje živote. No, šteta nanesena tokom tih 11 dana nije samo materijalna i fizička. Mentalno zdravlje Palestinaca Gaze je tih crnih dana također bombardirano.

Život u strahu od narednog zračnog napada, prikaza smrti uvijek tu, gubitak voljenih i domova. Teško je zamisliti koliko je istinski traumatična njihova stvarnost bila.

Stanovnici Gaze prolaze decenijama kroz brojne epizode i slojeve trauma. Smrtonosni izraelski pohodi nanose najviše štete – četiri u posljednjih 14 godina – no oni se dešavaju uz pozadinu hronične traume koju čini okupacija.

Zločini kao zauzimanje i razaranje domova, policijsko tlačenje, nezakonita ubistva, zatvaranje bez sudskog procesa i mučenje, sve to nanosi duboku psihološku štetu. Takvo trajno podjarmljivanje može uništiti samopoštovanje i dovesti žrtve u stanje „naučne bespomoćnosti“ – odustale od svoje sudbine i ranjive na depresiju.

Izraelska ilegalna blokada Gaze također se može tumačiti kao psihološko gušenje. Rezultirajuća ekonomska oduzetost izazvala je jako raširenu nezaposlenost i siromaštvo – jako poznati faktori rizika kod mentalnih bolesti – i dovela zdravstvene službe u stanje nedostatka sredstava, u stanje nerazvijenosti i nemogućnosti ispunjavanja zahtjeva. Svaki rat u Gazi ih uništava dodatno – najmanje šest bolnica, dvije klinike, zdravstveni centar i kancelarija Palestinskog društva Crvenog polumjeseca su ovaj put bili oštećeni.

Stanje sa COVID-om

Kod većine drugih država, COVID-19 je trenutno primarna briga za javno i mentalno zdravlje. U Palestini, to je negdje u pozadini, iza daleko opasnijih napadača – zračnih napada i opresije. No, više od 110.000 stanovnika Gaze je zaraženo virusom, a njih više od 1.000 je preminulo. Bilo je dovoljno doza za vakcinaciju 60.200 ljudi od dva miliona stanovnika. Tako je i pandemijska ankcioznost jako prisutna Gazi i ona dodatno jača mentalnu opterećenost.

Sve ovo se prevodi u aktuelnu mentalnu bolest. U Gazi je nevjerovatno visoka stopa prisutnosti postraumatskog stres poremećaja (PTSP) koji se očituje u poremećaju sna, stalnoj napetosti, lakom zastrašivanju, noćnim morama od trauma i emotivno zatupljivanje. Studija iz 2017. ustanovila kako ovu dijagnozu vjerovatno ima 37 posto odraslih koji žive u Pojasu.

Tokom rada kao psihijatar, liječio sam izbjeglice sa PTSP-om iz Iraka i Afganistana. To može biti jako teško, složeno i dugotrajno. Skoro je pa nemoguće početi sa liječenjem dok postoje korijeni problema. Šefica psihijatrijskih službi Palestine jednom je rekla kako njen narod nema PTSP jer je njihova trauma stalna. Možda bi njihovo stanje najbolje opisao termin „Trenutno-traumatski stres poremećaj“.

Djeca najviše pate u Palestini, što je čest slučaj u ovakvim situacijama. Studija iz 2020., prije posljednjeg sukoba, otkrila je kako 53,5 posto djece Gaze pate od PTSP-a. Skoro 90 posto njih je doživjelo ličnu traumu. Norveško izbjegličko vijeće objavilo je poražavajuću vijest kako je 11 djece ubijene u posljednjim napadima išlo na njihov program borbe protiv traume. Nije ni čudo da je generalni sekretar UN-a Antonio Guterres Gazu opisao kao „pakao na zemlji“ za djecu.

I Izraelci pate

Naravno, i Izraelci pate. Dvanaest ih je ubijeno u maju od raketa Hamasa, dvoje od njih bila su djeca – tragični gubitak ljudskih života. No, Izraelcima vitalnu zaštitu pružaju sistem odbrane Željezna kupola i skrovišta od bombi, a od toga imaju u osjećaj sigurnosti koga nema kod Palestinaca. Njihov jako razvijeni zdravstveni sistem je daleko bolje opremljen za nošenje i sa fizičkim povredama i sa psihološkim utjecajem raketne paljbe. Kod njih nema ni mentalne torture života pod okupacijom. Ovo sve se vidi u nižim stopama PTSP-a koje variraju od 0,5 do devet posto stanovnika.

Posjetio sam 2008. Somaliland poslije sukoba kako bi studentima medicine predavao psihijatriju. Građanski rat u tom području je završen 1991. no njegove posljedice po mentalno zdravlje stanovnika i za zdravstvenu infrastrukturu su bile očite 17 godina kasnije. One su tu i danas. Treba vremena za obnovu razbijenih umova i zdravstvenih službi u Gazi, ali ima jako malo nade za to sve dok Izrael ne okonča svoju ilegalnu okupaciju, širenje naselja i blokadu Gaze.

Opresija nad Palestincima dovela je HRW (Human Rights Watch) do zaključka da Izrael vrši zločin aparthejda. Možda gledanje ove situacije kroz prizmu kršenja ljudskih prava i teškog utjecaja stanja na mentalno zdravlje može nagnati međunarodnu zajednicu da natjera Izrael da djeluje. I Palestinci i Izraelci zaslužuju sigurnost i zaštitu od traume. Najbolji način da se to postigne je dati Palestincima njihova osnovna ljudska prava.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO