Šta je Sava Kovačević Crnoj Gori: Nisu antifašizam samo partizanske pjesme

Izlaza iz blata u koje smo upali nema bez reafirmacije vrijednosti na kojima je izgrađena građanska i moderna Crna Gora.

U temelje moderne Crne Gore ugrađen je i Sava Kovačević sa svojom herojskom smrću

Socijalizam je krajem 80-ih bio na izdisaju u bivšoj Jugoslaviji. Ali mi djeca to, naravno, nismo znali.

Naše radničko naselje bilo je karakteristično po kućama u izgradnji. Bukvalno oko svake, imali ste mala brda šljunka, pržine, pijeska, džakove cementa, daske.

Na prvom kanalu tadašnje televizije Titograd prilikom svakog važnijeg datuma u istoriji NOB-a išao bi neki partizanski film. Sjećam se da je Savu Kovačevića glumio velikan jugoslovenskog glumišta Ljuba Tadić. Bio je to film Sutjeska, snimljen 1973. godine u režiji Stipe Delića.

Mi, klinci iz komšiluka, igrali smo se partizana i Nijemaca, a sva ta brda od pržine, šljunka i pijeska bila su dobrodošla kako bi oživjeli scene sa filmskog platna.

Međutim, sa 90-im, vrijednosti socijalizma dovedene su u pitanju, pa naravno i vrijednosti NOB-a. Interesantno, crnogorska vlast, iako u tom periodu bliska Slobodanu Miloševiću, nije posegla za preimenovanjem ulica i trgova, pa su tako u formalnom smislu i preživjele tekovine NOB-a.

Pribjegavanje historijskom revizionizmu

Ali, ono što se odvijalo u ovih 30 godina, uticalo je da smo sve dalje od tih vrijednosti, a posebno onih koji se odnose na antifašizam i njegove odlike.

Sava Kovačević, pored Ljuba Čupića, najveći simbol partizanske borbe i antifašizma, poginuo je na današnji dan u bici na Sutjesci, prije 78 godina. Aktuelna crnogorska vlast, kao i prethodna, formalno baštini antifašističke vrijednosti, pa samim tim i Savu Kovačevića, kao skoro pa mitsku ličnost ove borbe.

Ali, u crnogorskom društvu su sve glasniji i oni koji bi rado pribjegli istorijskom revizionizmu, koji bi danas skoro osam decenija kasnije uvjere da je postojao još neki pokret koji se suprotstavljao fašističkim snagama. Za to ne postoji nijedan pisani ni materijalni dokaz, ali valja im vjerovati, jer arheologija kao nauka nije bila razvijena u prvoj polovini 20. vijeka, pa dokaze za tu borbu tek trebamo očekivati.

Šalu na stranu, ali antifašizam i vrijednosti građanskog društva nisu ugroženi samo u Crnoj Gori, već i u regiji. Razlozi su mnogostruki.

Prvo, sam antifašistički pokret se uljuljkao u samodovoljnost. Nažalost, brojna udruženja antifašista svoju aktivnost na ovom polju svode na turističke posjete mjestima najvažnijih bitaka u Drugom svjetskom ratu. Okretanje jagnjeta na ražnju i pjevanje partizanskih pjesama zvuči lijepo i hedonistički, ali je daleko od društvenog angažovanja.

Ogromno socijalno raslojavanje

Drugo, političke elite u zemljama regiona, pa i u Crnoj Gori, formalno su baštinile i baštine antifašizam, ali su zaboravili da bolesti kao što su korupcija, nepotizam, loše kadriranje i slično, doprinose potpuno suprotnim vrijednostima od antifašizma.

Tek na trećem mjestu dolaze revizionističke snage. Stavljam ih na ovo mjesto iz razloga što vjerujem da zlo nikada ne dobije priliku, ako mu je ne pruže dobri ljudi. U seriji Hitler kojeg je fenomenalno odglumio Richard Carlyle, u uvodnoj špici stoji citat Edmunda Burkea: „Prvi uslov da zlo trijumfuje je da dobri ljudi ne učine ništa“.

Ogromno socijalno raslojavanje, izbor ratne opcije početkom 90-ih, odnosno sađenje tikvi sa đavolom, a onda tolerisanja tih plodova svih ovih godina dovelo je do toga da je Crna Gora, a i regija, tu gdje jeste.

Takođe, veliku ulogu u ovom procesu odigrao je i obrazovni sistem, koji se danas u dovoljnoj mjeri ne bavi partizanskim pokretom, a koji je bio puno više od borbe protiv okupatora.

Partizani su u Crnoj Gori okupili ljude svih konfesija, narodnosti i socijalnih slojeva. A posebno su doprinijeli izlasku žene u Crnoj Gori iz okvira avlija, odnosno običajima određene uloge. I posebno, partizani su Crnoj Gori, u okviru Jugoslavije, vratili državni suverenitet.

Pitanje za psihijatre i psihologe

Bio je to, po svim elementima, jedan sveobuhvatni emancipatorski i reformski pokret, koji je Crnu Goru izvukao iz blata inferiornosti i zaostalosti.

Kako smo se onda uspjeli stropoštati u ovakvo duhovno i ekonomsko blato, mislim da je pitanje pored istoričara i za psihijatre i psihologe.

Ali, znam da nam izlaza iz njega nema bez reafirmacije vrijednostima na kojima je izgrađena građanska i moderna Crna Gora. U njene temelje je ugrađen i Sava Kovačević sa svojom herojskom smrću.

Dok sam završavao ovu kolumnu, sa nekog od radija išla je pjesma Nene Ivošević Komandant Sava.

Ne znam da li je muzički urednik znao da je danas godišnjica njegove smrti.

Pomislih, živ je Sava, umro nije…

Izvor: Al Jazeera