Ratko Mladić na otok Wight, Nikola Jokić na vrh NBA lige

Malo je vjerovatno da će Mladić otići u legendu, kako tvrdi Milorad Dodik, legenda je postao Nikola Jokić MVP najjače lige na svijetu.

Nikola Jokić već je postao istinska srpska legenda, a malo je vjerovatno da će to biti i Ratko Mladić, piše autor (Reuters/USA Today)
Nikola Jokić već je postao istinska srpska legenda, a malo je vjerovatno da će to biti i Ratko Mladić, piše autor (Reuters/USA Today)

Krivac za naglu promjenu kolektivnog raspoloženja u Srbiji poslije popodnevne pravosnažne presude iz Haaga da je Ratko Mladić ratni zločinac je košarkaš Denver Nuggetsa Nikola Jokić koji je istog dana, utorak, 8. juna, samo nekoliko sati kasnije izabran za MVP-ja NBA lige.

Jokić nije pomračio “slavu” samo nekadašnjem generalu vojske bosanskih Srba, nego je potpuno u drugi plan stavio i medijski brižljivo pripremano “istorijsko” obraćanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Savjetu sigurnosti UN-a.

Zločinci i junaci našeg doba

O tome mogu posvjedočiti hiljade ljudi na društvenim mrežama jer je vijest o izboru Jokića za najkorisnijeg igrača najjače lige svijeta, iako priželjkivana, u potpunosti zasjenila i Mladića i Vučića. Od prvobitne gromoglasne šutnje zbog Mladića, u Srbiji je zavladala potpuna euforija zbog Jokića, a general kojem, usput, niko i ne pokušava osporiti ili oduzeti generalski čin, vjerovatno će u najvećoj tišini otputovati na otok Wight na jug Engleske, gdje će ljetovati dosmrtno, kako bi Slovenci tačno preveli tu riječ doživotno. U jednom od najsigurnijih britanskih zatvora, gdje ga čeka i njegov pajtos iz ratnih dana Radovan Karadžić.

Malo je vjerovatno da će Mladić otići u legendu, kako bi to želio Milorad Dodik, član kolektivnog Predsjedništva države Bosne i Hercegovine (koju najčešće ne priznaje), istinska srpska legenda je već postao Nikola Jokić, MVP najjače lige na svijetu, a utrkivanje ko će mu prije čestitati postaje sve odvratnije.

Malo je vjerovatno i da će brojni Mladićevi sljedbenici poput poput dobro plaćenih poslanika u Skupštini Srbije prestati razrađivati misli i djela nekadašnjeg Mladićevog saborca koga drugog do Vučića od upotrebe izlizanih fraza o “srpskom heroju” koji je “samo branio svoj narod”, “nepravednom” i “antisrpskom” haškom sudu za ratne zločine i “izmišljenom” genocide u Srebrenici. Za njih će Mladić, kako je to objavio službeni glasnik Srbije poznatiji pod imenom Informer nekadašnji komandant “zauvijek ostati heroj”.

Ako ste ponosni na Jokića, onda se stidite Mladića

Pravo pitanje je isključivo do kada će takvo mišljenje imati većinu onih koji kreiraju javno mnjenje. Jer su i junaštva i zločinstva oduvijek bezgranično zloupotrebljavani. Pogotovo ako ih upregnu u svoje kočije poznavaoci psihologije masa i manipulatori ljudskih osjećanja.

Ratko Mladić i Nikola Jokić su po svemu antipodi i o tome ima sve više svjedočanstava u tzv. javnom prostoru odakle stižu sve češće i ovakve poruke:

“Ratko Mladić je zločinac. Ne svi Srbi. Nikola Jokić je MVP. Ne svi Srbi. Ako ste ponosni na Jokića, onda se stidite Mladića. Zar je teško shvatiti?”

Ili: “Ne Ratko Mladić, već Nikola Jokić treba sve da asocira na prave Srbe.”

Ili: “Upravo mladi koji su završili jednu osnovnu školu u Beogradu skandiraju ‘Ratko Mladić’. Deco, neko vas je zahebao, trebali ste da skandirate Nikola Jokić!”

S njim niko nije htio na basket

Pa dobro, reći će poneki dobronamjerni čitalac ovog uratka, ko je taj Nikola Jokić koji je donio novu nadu Srbiji i regionu. Nadu da se itekako može uspjeti i bez partijskih i nacionalnih vođa i mitova, te postati nacionalna ikona bez ijednog ispaljenog metka, a kamoli brutalnih zločina upisanih u istoriju beščašća koje, nažalost, mnogi ne vide kao takve nego upravo suprotno kao primjere – heroizma. Patriotizam da i ne spominjemo.

S malim Buckom, kako su Jokića prije desetak godina zvali u rodnom Somboru, niko nije htio igrati basket, a danas je američki star koji puni stranice sportskih i onih drugih magazina. Nekadašnji bucmasti dječak iz vojvođanske ravnice danas je pred potpisivanjem ugovora teškog 241 milion dolara.

Postao je odistinski srpski junak svih ljudi sa naših prostora koji plijeni svojom običnošću koji se uprkos blizini tolikih miliona nije odrekao sasvim običnih stvari kao što su jedenje ćevapa ili pijuckanje “coca-cole”. Samo on zna, međutim, koliko je teško trpati prosječnih 26 koševa po utakmici svojim protivnicima. Samo on zna koliko to nije teško ako se košarka shvati prvenstveno kao igra. A evo kako Jokera, što je Jokićev američki nadimak koji, naravno, nema veze ni sa Batmanom ni sa Jackom Nicholsonom, a možda i ima, opisuju u Denver Postu:

“The Joker didn’t lobby. The Joker didn’t politick. He just played. And played. And played. The greatest individual season in Denver Nuggets history got what it deserved Tuesday, when the Serbian center was named the league’s Most Valuable Player… Nije imao lobi, ni politiku. Samo je igrao. I igrao. I igrao…

Samo još da se ne slika sa predstavnicima vlasti kad dođe u Beograd. Njegov uspjeh je samo njegov. I svih malih običnih ljudi koji vjeruju da američki san ipak nije samo mit.

Šta će biti s Mladićem?

S druge strane, kao što je već rečeno, bivši će komandant bosanskih Srba, kako sada stvari stoje, završiti u kanalu La Manche, kojem pripada i ostrvo Wight u čijem se središnjem dijelu nalazi i mjesto Newport i u njegovom predgrađu najsigurniji zatvor u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Ne vjerujem da je Mladić ikada sanjao o otoku Wightu na onaj način kako je to svojevremeno pjevala Gabi Novak “da li znaš što je otok Wight, to je svijet otkinut od sna” sa refrenom u kojem se igra sa riječju hipi, odnosno hipi-hipi-pi. Bio je to domaći omaž velikom rock festival na tom ostrvu održanom samo godinu poslije čuvenog Woodstocka.

Mladićev san bio je potpuno drugačiji. Ponikao u vojsci koja je bila zaštitnica svih jugoslovenskih naroda i narodnosti zavšio je kao jedan od čelnika srpske vojske misleći kako nastavlja tradiciju njenih slavnih generala Stepanovića, Mišića i Putnika. Ta se tradicija, međutim, ne čuva tako što ćete njihove kape staviti na svoje glave. Priznao je to i sam Mladić kada su srpski ideolozi objasnili šta je njegov zadatak na terenu: “Pa vi od mene tražite da napravim genocid”.

Ali je, nažalost, prešao preko toga i komandovao jedinicama koje su etnički inžinjering sprovele u djelo.

Pitanje je li ovaj sada već vremešni i bolestan starac, kako god gledali njegov lik i djelo zaslužio takav kraj u svjetlu rasprave zločinac ili heroj, više govori o tome je li i u kolikoj mjeri međunarodna pravda zakasnila. Jeste, naravno. Od posljednjeg balkanskog rata je prošlo 26 godina i mnoge žrtve i njihovi preživjeli potomci nisu dočekali zadovoljenje.

Odgovornost onoga što kolokvijalno zovemo zovemo međunarodnom zajednicom je ogromna. Prema nekim procjenama, samo je za suđenja za ratne zločine u Haškom tribunalu potrošeno oko tri milijarde dolara, pa je neko čak i izračunao kako bi se tim novcem za svaku žrtvu porodicama mogla izgraditi po jedna sasvim nova kuća!

Ta strašna riječ genocid

Biće da su u pravu oni koji smatraju kako su glavni međunarodni igrači, dakle oni koji kroje svjetsku politiku, zapravo ostvarili svoj cilj. Podijeli su balkanski prostor na način da niko ne bude potpuno zadovoljan, ali i da se svi u novonastalim državicama mogu slobodno osjećati pobjednicima.

Jedna je riječ bila i ostala ključna, najteža od svih ratnih zločina – genocid. I nije ovdje riječ o pravnoj kvalifikaciji nego o mogućim političkim implikacijama presuda Haškog suda ili njegovog mehanizma. U presudi Mladiću stoji da je kriv za genocid u Srebrenici, ali i odbijanje zahtjeva Tužilaštva da se genocidom imenuju i zločini počinjeni u još šest bosanskohercegovačkih opština.

Taman toliko da u Srbiji budu zadovoljni uz negiranje gonocida u Srebrenici koje će sigurno biti nastavljeno, i taman toliko da u Bosni i Hercegovini budu zadovoljni što je riječ genocid ostala barem sinonim za užasne masakre ljudi u Srebrenici. Zvanična Hrvatska ostaće nezadovoljna što u procesu protiv Mladića nisu tretirani zločini počinjeni u Hrvatskoj, ali i zadovoljna zbog toga što nijedan njen general nije dopao neke svjetske robijašnice.

I šta Jokić ima s tim

Naravno, onaj somborski bucko što je zasjeo u stolicu najboljeg košarkaša svijeta, nema ama baš nikakve veze s tim. Osim što je pokazao kako nastaju pravi heroji. Ljudi koji su iskoračili iz balkanskog blata i pokazali našoj djeci kako zaista izgledaju pravi junaci i divovi koji bi im mogli biti uzori. Oni koji mogu dosegnuti krovove svijeta. Ne samo u sportu.

Oni drugi koji su svoje komšije pretvorili u nekakve Turke i pričali o svojim nedjelima kao osveti za 500 godina života pod Turcima sada će dodatno proslaviti robijašnicu na otoku Wight. Onu istu čiji su najpoznatiji stanari do sada bili ozloglašeni gangster Ronald i Reginald Kray i serijski ubica Peter Sutcliffe, poznat po nadimku Jorkširski Trbosjek. I, naravno, nekadašnji predsjednik vlade nekadašnje Herceg-Bosne Jadranko Prlić.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Centar Denver Nuggetsa i reprezentativac Srbije tek je peti neamerički igrač osvajač nagrade za najkorisnijeg igrača najjače košarkaške lige na svijetu.

09 Jun 2021
Više iz rubrike Piše
POPULARNO