Policijska teroristička oznaka na mentalno zdravlje muslimana

Posljednja dešavanja u ovim operacijama u sferi mentalnog zdravlja stvaraju nove, opasne prakse.

Policija odbija vidjeti ono što podaci skoro pa sigurno prikazuju: raširenu islamofobiju koja povezuje muslimane sa terorizmom (AFP)
Policija odbija vidjeti ono što podaci skoro pa sigurno prikazuju: raširenu islamofobiju koja povezuje muslimane sa terorizmom (AFP)

Percepcija i predstavljanje muslimana kao „sumnjive zajednice“ kada je riječ o nacionalnoj sigurnosti i protivterorizmu u Velikoj Britanija je veoma poznato. No, posljednja dešavanja u ovim operacijama u sferi mentalnog zdravlja stvaraju nove, opasne prakse.

Prošlog mjeseca je Medact objavio izvještaj u kojem se razotkriva projekat mentalnog zdravlja koji vodi britanska protivteroristička policija pod nazivom „Centri za podršku ranljivima“. Uprkos imenu, ovi centri nisu predviđeni za brigu. Oni, zapravo, omogućavaju policiji da prati i procjenjuje eventualni rizik i lakše pristupi povjerljivim zdravstvenim informacijama.

Ovi centri su uspostavljeni 2016. jer je policija primijetila kako blizu polovina prijavljenih programu protiv ekstremizma „Prevent“ imaju probleme mentalne prirode. Radikalizirane grupe, naročito muslimani, su također prijavljeni u jako neproporcionalnom odnosu.

Pošto je riječ o programu prevencije, podaci u Preventu su napravljeni samo na osnovu sumnje i špekulacija. No, policija odbija vidjeti ono što ovi podaci skoro pa sigurno prikazuju: raširenu islamofobiju koja povezuje muslimane sa terorizmom, u kombinaciji sa dugoročnom stigmom koja prikazuje ljude sa mentalnim problemima kao opasne.

Umjesto toga, policija tumači ove podatke kao dokaze koji dokazuju pretpostavljenu – ali nikada dokazanu – vezu između slabog mentalnog zdravlja i terorizma. I nisu sumnjive sve osobe sa slabim mentalnim zdravljem, ali su muslimani u takvoj situaciji naročita meta programa Prevent.

To znači kako takozvani „Centri za podršku ranljivima“ – koji djeluju u skoro pa potpunoj tajnosti pet godina – štete ljudima sa pravim mentalnim problemima i kriminaliziraju, ili čine sumnjivima, one muslimane koji imaju mentalne poteškoće.

To se dešava jer u centrima ljude, koje prijave Preventu i koji sumnjaju da imaju mentalne probleme, provjeravaju državni stručnjaci za mentalno zdravlje u sklopu protivterorističke jedinice. Ove procjene često se dešavaju uz policijske ili pripadnike Preventa: pripadnike osiguranja čije samo prisustvo može utjecati na kliničku dijagnozu.

Povrh svega, centri pružaju kanal preko koga protivteroristička policija može utjecati na one koji već pružaju ljekarsku pomoć pacijentima. Standardni dio posla psihijatra je procjena rizika, no Preventov pristup donosi nejasne i radikalizirane faktore u računicu.

Na primjer, jedna studija u svom izvještaju navodi kako je policija željela „osigurati pristup i spriječiti otpuštanje“ čovjeka koji je imao psihoze, a koji je dobijao ljekarsku njegu kod kuće, na osnovu „neprihvatljivih nepoznanica“. U druga dva slučaja, policija je navela prelazak na islam kao relevantnu brigu.

Ono što je možda još više poražavajuće je da ovi „Centri“ patologiziraju muslimansku političku aktivnost i neslaganje.

Mnogi od procjenjenih u Centrima nemaju mentalnu bolest koja se može podvesti pod neku dijagnozu i zato ih procjenjuju „nepodesnima za javne službe“. No, Centri rade sa tako širokim definicijama „mentalnog zdravlja“, „složenih potreba“ i „emotivnih i poteškoća u ponašanju“ pa su im – za razliku od javnih službi za mentalno zdravlje – njihove granice ekstremno niske.

Ovo postaje zabrinjavajuće kada se u obzir uzme potencijal zloupotrebe medicine kao alatke za kontrolu društva. U SSSR-u su politički disidenti označavani kao oboljeli od „usporene šizofrenije“ i često zatvarani na duže periode. Takvo sistemsko zloupotrebljavanje psihijatrije dovelo je do razvoja etičkog koda ove profesije.

Dokumenti dobijeni na osnovu zahtjeva po osnovu slobode informiranja, a na osnovu kojeg zasnivamo naš izvještaj, sugeriraju kako oni koji se bave liječenjem mentalnog zdravlja ugrožavaju ono što je u biti „deradikalizacija“ – nešto što je daleko više od njihovog posla. Naročito kada se razmatraju sumnjiva naučna validnost i efikasnost takvih koncepata i praksi, kao i upozorenje Kraljevskog psihijatrijskog koledža gdje se navodi da takozvana radikalizacija „nije mentalna bolest“.

Centri izazivaju brojna dodatna etička pitanja koji sažimaju šire probleme unutar politike Preventa za zdravstvo i šire. Oni dovode do pitanja o potencijalnoj iznudi i očitom korištenju medicine kao alatke osiguranja kako bi se iznudila saradnja u policijskoj shemi deradikalizacije „Channel“.

Oni ističu povlačenje neoliberalne države iz podesnog finansiranja brige za mentalno zdravstvo i to u isto vrijeme kada je pojačana invazivna prismotra.

Oni ističu koliko je zapravo duboko rasizam u institucijama, zašto ne trebamo biti iznenađeni da radikalizirane manjine ne vjeruju zdravstvenim službama i zašto radikalizirane zdravstvene nejednakosti vremenom rastu – osim ako se ne ukinu politike kao što su Prevent i neprijateljsko okruženje.

Uprkos nedostatku nezavisne provjere, „Centri za podršku ranjivima“ uspostavljaju se sada širom države unutar „Projekta Cicero“, kako navodi policija. Ranije su postojali samo u Engleskoj i Velsu, da bi sada predstavljeni i u Škotskoj. Pošto je Velika Britanija vodeći izvoznik inovacija u polju protivterorizma, Centri bi mogli postati problematični smjer protivterorističkog djelovanja širom svijeta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO