Očekuje li nas povećanje kamatnih stopa?

Obzirom da su kamatne stope direktno vezane za nivo inflacije u državi, uz porast inflacije, nivo kamatnih stopa blizu nule je neodrživ, što dovodi da države koriste mehanizme monetarne politike kako bi smanjile ponudu novca, a time uticali na povećanje kamatnih stopa.

Mnoge zemlje su ponudile pakete pomoći u trilionima dolara kroz dodatno štampanje novca i kupovinu vrijednosnih papira (Reuters)

Pandemija COVID-19 uhvatila je cijeli svijet potpuno nespremno. Preko noći smo svjedočili panici, strahu i neizvjesnosti od novog, nepoznatog i drugačijeg, što do sada nismo vidjeli i doživjeli. Mnoge nepoznanice vezano za zdravstveni aspekt dovele su vlade mnogih zemalja da odluče kako se boriti protiv nepoznate bolesti. Nekako očekivani odgovor na pokušaj zaustavljanja širenja zaraze je bilo zaključavanje ekonomija, kako bi se ograničilo kretanje, a time i širenje zaraze. Svijet je lagano klizio prema novoj ekonomskoj krizi, čiju dubinu niko nije moga pretpostaviti u tom trenutku.

Za razliku od dosadašnjih ekonomskih kriza koje su uglavnom pogađale ponudu ili potražnju u ekonomiju, ova specifična kriza pogodila je i zajedno i jedno i drugo. U ekonomiji postoje ciklusi u kretanju privredne aktivnosti. Kada ekonomija raste, ona se nalazi u ekspanziji ili uzletu. Dostizanjem vrha u poslovnom ciklusu, dolazi do pada ekonomske aktivnosti što se još dodatno naziva recesija ili kontrakcija. Vlade mnogih zemalja nastoje da produže faze uzleta, a da smanje dužinu trajanja pada ekonomske aktivnosti. Ukoliko postoje dugotrajni i uzastopni periodi pada ekonomske aktivnosti onda možemo govoriti o ulasku u period ekonomske depresije, gdje dolazi do značajnijeg pada zaposlenosti.

Nakon Velike depresije iz 1929. godine, te primjene mjera ekonomske politike kojima će se potaknuti potražnja u ekonomiji, ekonomske krize su uglavnom bile pod kontrolom vlada kroz različite i poznate mjere. Ipak, COVID-19 kriza je donijela nešto potpuno novo i drugačije, do sada neviđeno, što je otežalo donosiocima odluka pripreme mjera za stabilizaciju ekonomija. Prva specifična karakteristika ove ekonomske krize jeste da je izazvana vještački tokom faze uzleta ekonomija u svijetu. Ekonomije same nisu došle do kraja poslovnog ciklusa jer je on vještački prekinut. I dalje ste imali ljude koji imaju dovoljno novca koji žele potrošiti na putovanjima, ili preduzeća koja su spremna isporučiti potraživane količine roba i usluga. Transportne kompanije su i dalje bile spremne prevoziti putnike. Ipak, preventivne mjere donosioca odluka su jednostavno isključile ekonomiju.

Pad potražnje i ponude

Ako bi se fazno moglo posmatrati šta se desilo sa ekonomijama, onda je prvi inicijalni korak doveo do poremećaja u lancima opskrbe širom svijeta. Karantin i socijalna distanca širom svijeta smanjuju ponudu radne snage. U konačnici, dolazi do smanjenja ukupne ponude u ekonomiji. U drugom koraku vlada nesigurnost u pogledu vremenskog toka bolesti kao i vezano za vladine ekonomske politike. Nezaposleni radnici gube prihode od plata, posebno u pogođenim industrijama poput turizma, ugostiteljstva ili prerađivačke. Domaćinstva (koja mogu) povećavaju uštedu iz predostrožnosti jer vlada neizvjesnost, dok preduzeća oprezno ulažu dok se situacija ne riješi, uz problem likvidnosti koji se javlja. Sve navedeno dovodi da stanovništvo i preduzeća manje troše novca, što dovodi do smanjenja potrošnje u ekonomiji, a time i do pada potražnje. Ovaj pad potražnje u trećem, spiralnom koraku dovodi do novog pada ponude, što za posljedicu ima dodatni pad u privrednim kretanjima. Preduzeća nisu likvidne da bi ispunile svoje obveze i suočavaju se sa dodatno manjom potražnjom, te su stoga prisiljene podnijeti zahtjev za zatvaranje. U četvrtom koraku, radnici koji su izgubili posao zbog zatvaranja preduzeća više nemaju prihoda i zbog toga troše manje novca, što na kraju dodatno smanjuje ukupnu potražnju u ekonomiji.

Kako bi se zaustavio pad ekonomske aktivnosti, države širom svijeta su koristile mehanizme monetarne i fiskalne politike kako bi vratili nivo ekonomske aktivnosti na pred COVID stanje. Mnoge zemlje odmah su ponudile pakete pomoći u trilionima dolara kroz dodatno štampanje novca i kupovinu vrijednosnih papira, čime se povećava dug u budžetima, ali i dolazi do dodatnog, nedostajućeg novca za finansiranje ekonomske aktivnosti.

Prilagođavanje nakon recesije

Centralne banke širom svijeta koriste kratkoročne kamatne stope na zaduženje kao svoje primarno sredstvo za djelovanje. Npr. u SAD-u, Federalne rezerve provode monetarnu politiku određivanjem kamatne stope po kojoj banke pozajmljuju jedna drugoj novac. Kada FED osigura više likvidnosti, banke imaju više novca za posudbu jedna drugoj, a taj višak likvidnosti uzrokuje pad kamatne stope. Stopa saveznih fondova je nominalna kamatna stopa. Ona je danas blizu nule. Promjene nominalnih kamatnih stopa mogu promijeniti stvarnu kamatnu stopu samo ako stvarna i očekivana inflacija u kratkom roku ostanu nepromijenjene. Kada su cijene stabilne, promjene u monetarnoj politici neće imati trenutni učinak na inflaciju i očekivanu inflaciju. Za razliku od kratkog roka, cijene u dugom roku su fleksibilne, tj. prilagođavaju se.

Mjere koje su dovele do povećanja monetarne ponude utječu i na ukupnu potražnju na nivou ekonomije, što dovodi da građani mogu više trošiti novca, što dovodi do rasta zaposlenosti, ekonomskog oporavka, ali i rasta nivoa cijena na nivou ekonomije. Obzirom da su kamatne stope direktno vezane za nivo inflacije u državi, uz porast inflacije, nivo kamatnih stopa blizu nule je neodrživ, što dovodi da države koriste mehanizme monetarne politike kako bi smanjile ponudu novca, a time uticali na povećanje kamatnih stopa.

Na kraju možemo postaviti pitanje, da li možemo očekivati rast kamatnih stopa u narednom periodu, kao što se najavljuje? Odgovor je potvrdan, jer je to normalna faza prilagođavanja ekonomskog ciklusa nakon recesije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO