Turska je ‘protjerivanje’ iz programa F-35 pretvorila u blagoslov

Uklanjanje Ankare iz programa proizvodnje borbenog aviona može izgledati kao loša vijest, ali su američke sankcije otvorile Turskoj velike mogućnosti.

Turska kroz vlastiti primjer još jednom pokazuje kako probleme pretvoriti u mogućnosti, piše autor

Nedavno je američko Ministarstvo odbrane obavijestilo Tursku da je isključena iz programa proizvodnje nevidljivih borbenih aviona F-35. Ovakva odluka je očekivani rezultat dugotrajnog spora između dvije zemlje, koji je uslijedio nakon što je Ankara kupila ruski sistem protivzračne odbrane S-400. Zapravo, iako je Turska članica Sjevernoatlantskog saveza, nije posjedovala nikakav sistem protivzračne odbrane već duže vrijeme. S vremena na vrijeme je pokušavala kupiti sistem protivraketne odbrane Patriot od Sjedinjenih Američkih Držav, kako bi se zaštitila od prijetnji iz okruženja.

Međutim, Washington je odustao od prodaje svog odbrambenog sistema Turskoj, tvrdeći da treba dobiti dozvolu Kongresa za prodaju ovih vojnih proizvoda. Istovremeno, dok se zabranjivala prodaja ovog odbrambenog sistema i drugog oružja Turskoj, ono se davalo drugim zemljama koje čak nisu ni dio NATO-a. Turska je svjesna opasnosti koje mogu proisteći iz ovakvog lišavanja mogućnosti da nabavi sredstva za protivzračnu odbranu. Zato je na više načina pokušavala doći do odbrambenih sistema, jer ih nije mogla nabaviti od SAD-a. Turska je obavila razgovore s Francuskom i Kinom, a dvije zemlje su joj dale bolje i pristupačnije ponude u odnosu na američki sistem Patriot.

”Na prvi pogled, uklanjanje Turske iz programa proizvodnje aviona F-35 može izgledati kao loša vijest, no prisjetimo li se postignuća turske odbrambene industrije i njenih uspjeha koji su zapanjili sve i više se ne mogu poreći, možemo reći da su ove američke sankcije otvorile Turskoj velike mogućnosti.”

Turska je nakon toga otkrila da može kupiti napredniji ruski odbrambeni sistem S-400, pa je odlučila nastaviti naprijed po pitanju tog sporazuma. Ova situacija je bila početak problema između Washingtona i Ankare, jer je SAD u startu odlučio da neće prihvatiti da država članica NATO-a kupi raketni sistem od Rusije, koja se smatra protivnikom NATO-a i glavnim razlogom uspostave ovog saveza. Prvi izgovor koji je iznio SAD bio je da će integracija ovog sistema, koji se smatra stranim i neprijateljskim, u NATO sisteme predstavljati sigurnosnu prijetnju ovom savezu. Međutim, u stvarnosti je to rješiv problem.

Reakcija na dogovor o kupovini sistema S-400

Drugi problem je taj što je Rusija podvrgnuta američkim sankcijama od aneksije Krima, a te sankcije predviđaju zabranu kupovine ruskih vojnih proizvoda. Prema tome, ako ovaj dogovor bude sklopljen, to znači da je Turska prekršila američke sankcije. S druge strane, nakon najave ovih jednostranih sankcija, Washington nije pružio Turskoj nikakva alternativna rješenja kako bi mogla nabaviti sistem protivzračne odbrane.

SAD nastoji nametnuti taj odnos Turskoj i učiniti ga normalnim, a to je nešto što turska strana vidi kao pravi problem. Ne postoji nikakvo opravdanje za ustrajavanje Washingtona da postavlja probleme pred Tursku, koja traži rješenje za sebe, niti postoji opravdanje za uporno uskraćivanje bilo kakvih drugih mogućnosti, pored toga što ometa već postojeću alternativu, a to je protivraketni sistem Patriot.

Tokom posljednjih dana mandata bivšeg predsjednika Donalda Trumpa aktiviran je paket sankcija protiv Turske, kao reakcija na dogovor o kupovini ruskog sistema S-400. Ovim paketom, za koji se smatralo da po svom sadržaju nema značajnijeg učinka, zabranjen je ulazak predstavnicima turske odbrambene industrije na američko tlo. Pored toga, sankcije predviđaju da se turskoj Upravi za odbrambenu industriju (SBB) zabrane sve američke izvozne licence ili koristi od zajmova i usluga međunarodnih finansijskih institucija povezanih sa SAD-om.

Američke sankcije otvorile nove mogućnosti

Također, u okviru ovih sankcija, SAD je saopćio da je Turska uklonjena iz Zajedničkog memoranduma o razumijevanju vezano za program proizvodnje poznatih nevidljivih borbenih aviona F-35, koji je Turska potpisala 2007. godine. SAD je objavo 2006. godine Zajednički memorandum o razumijevanju koji obuhvata osam zemalja, odnosno: SAD, Veliku Britaniju, Italiju, Nizozemsku, Australiju, Dansku, Kanadu i Norvešku, u koji nisu uključeni drugi partneri. Međutim, Turska se pridružila Zajedničkom programu proizvodnje borbenog aviona F-35 kao proizvodni partner, nakon potpisivanja Zajedničkog memoranduma 2007. godine. U okviru ovog projekta, Ankara se obvezala na kupovinu 100 aviona ovog modela.

Ankara je postala vlasnik četiri takva aviona 2008. godine, ali su oni ostali u SAD-u, radi izvođenja programa obuke u kojima su učestvovali turski piloti. Kasnije je turska postala vlasnik još dva aviona. Ali, nakon izbijanja krize zbog ruskog raketnog sistema S-400, SAD je spriječio isporuku ovih aviona u Tursku i odlučio ih kupiti za potrebe svojih zračnih snaga u sklopu odbrambenog budžeta za 2020. godinu. Turska je proizvela 1.005 dijelova za ove poznate avione, s tim da je obustavljeno učešće turskih kompanija u ovom programu nakon izbijanja krize. Kasnije je utvrđeno da je Washington pronašao druge dobavljače.

Na prvi pogled, uklanjanje Turske iz programa proizvodnje aviona F-35 može izgledati kao loša vijest, no prisjetimo li se postignuća turske odbrambene industrije i njenih uspjeha koji su zapanjili sve i više se ne mogu poreći, možemo reći da su ove američke sankcije otvorile Turskoj velike mogućnosti. Zapravo, treba imati na umu da su problemi s Izraelom, koji su počeli 2009. godine, dali snažan zamah turskom sektoru odbrambene industrije, koji je prije toga ovisio o Izraelu i Americi. Turska je veoma brzo ostvarila uspjeh na ovom polju te postala jedna od vodećih zemalja na svijetu, posebno u oblasti bespilotnih letjelica. Zahvaljujući bespilotnim letjelicama domaće proizvodnje, Turska je postigla vojne uspjehe protiv aktivnosti Kurdistanske radničke partije, u Azerbejdžanu, Libiji i Siriji, a prije svega na svom teritoriju.

Projekat vrijedan desetke milijardi dolara

Zapravo, Selcuk Bayraktar, čelnik kompanije Baykar, koji je značajno doprinio tim uspjesima, izjavio je da je isključivanje njegove zemlje iz programa F-35 prilika, a ne neuspjeh. Bayraktar je naglasio da bi ova situacija, koja se u početku smatrala problemom, mogla biti korisna za nacionalnu odbrambenu industriju te da bi prvi modeli bespilotnih borbenih aviona, na kojima se trenutno radi, mogli letjeti nebom 2023. godine.

Američki sistemom, koji Turska nije dobila priliku kupiti, zapravo upravljaju strani računari i softveri, u koje Turci nemaju potpuni uvid. To znači da mogu odlučivati kada će biti otvorena vatra, a time i intervenirati kako bi se spriječilo da ga Turska nezavisno koristi. Pored toga, ovdje se govori o projektu vrijednom desetke milijardi dolara u dužem vremenskom periodu, imajući u vidu troškove kupovine, rada i održavanja. Ustvari, Turskoj će možda trebati više vremena da razvije avione s tim mogućnostima, ali to vrijedi truda, jer će koristi biti višestruke.

Turska tako još jednom pokazuje kroz vlastiti primjer kako probleme pretvoriti u mogućnosti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera