Kako je Dragan Čović ‘poklopio’ sve hrvatske stranke u BiH

Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH i Hrvatskog narodnog sabora je napustio Hercegovinu kao ‘baba koja se češlja dok selo gori’.

Promjene Izbornog zakona BiH mogle bi dovesti do toga da nestane potreba za HNS-om, piše autor (Reuters)

Hrvatski narodni sabor u Bosni i Hercegovini pozvao je ”sve pravne osobe – političke stranke koje su na lokalnim izborima 2020. godine dobile vijećnike u općinskim ili gradskim vijećima, odnosno članove Skupštine Brčko distrikta, a do sada nisu bile u sustavu HNS-a, da iskažu interes za članstvom i sudjelovanjem na 9. zasjedanju HNS-a”. Uz stranke, pozvani su i nezavisni kandidati da se prijave kao izaslanici.

To je jedan od zaključaka sjednice Predsjedništva i Glavnog vijeća HNS-a, koja je održana u sklopu priprema za održavanje 9. zasjedanja ovog sabora, koje će se održati 4. lipnja u mostarskoj sportskoj dvorani. Onoj školskoj koja služi klubovima, a i skupovima, jer se prava sportska dvorana čeka skoro četiri desetljeća.

HNS okuplja – odnosno, okupljao je – stranke s hrvatskim predznakom koje sudjeluju u vlasti na bilo kojoj razini. Tako je bilo do srpnja 2019. godine, kada su neke stranke odlučile napustiti rad u vrijeme kad su Mostar i Hercegovina gledali u sijalice Aluminija. HNS, koji je do tada nastupao jednoglasno u priopćenjima oko (hrvatske) politike u Bosni i Hercegovini, napustile su Hrvatska nezavisna lista, Hrast-BiH, Čapljinska neovisna stranka i Hrvatska republikanska stranka.

‘Nedosljedni i neodgovorni poltikanti’

Jedni su rekli kako ih je na napuštanje natjeralo ”nedosljedno i politikantsko povlačenje ustavne apelacije od strane Borjane Krišto, neodgovorno ponašanje Bože Ljubića, predsjednika Glavnog vijeća HNS-a, koje je odbilo sazvati hitnu sjednicu na temu situacije u i u najmanju ruku čudnog i nespretnog ponašanja predsjednika HNS-a Dragana Čovića koji je u ključnom trenutku napustio Hercegovinu kao baba koja se češlja dok selo gori”. Drugi su naveli kako ih je na istupanje iz organizacije natjerao ”izostanak osjećaja odgovornosti, ponovna zlouporaba institucije HNS-a za skrivanje odgovornosti”.

Optuženi su tada dužnosnici HNS-a koji su visoko u vlasti kako su nijemo promatrali propast hercegovačke tvornice, čije se posljedice osjećaju i na punjenju proračuna i na stvarnim životima. Zamjeralo im se što su propustili djelovati iako ”imaju sve poluge u svojim rukama kako bi vodili pro-aktivnu politiku”, te se isticalo kako su ”Hrvati u vlasti kao aktivni sukreatori neravnopravnosti svoga naroda u Bosni i Hercegovini”. No, stranke su, kako su same navele, zamrznule svoj status u toj organizaciji jer navode kako je ”HNS neminovnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini”, no da je ”jedno teorija, jedno praksa”.

Stoga se ne može odbaciti mogućnost da će zasijati neko svjetlo te otopiti otklon od udruženja koje obično prozivaju alatom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i njezina čelnika Dragana Čovića da ”poklopi” sve druge stranke, a svoju učini najsnažnijom. Optužene su stranke koje su se ogradile od HNS-a da time grade put za neku novu alijansu koja bi se prodala glasnoj politici Sarajeva, no stranke su to odbile i za sada ostale dosljedne u tome.

Istodobno, pokazali su to izbori, neke su se na tim zamrznutim krilima uspjele dokopati gnijezda u vlasti na lokalnoj i županijskoj/kantonalnoj razini možda upravo zahvaljujući činjenici da su se ogradili od političkog kišobrana kojeg je HNS rastvorio. Tako je, recimo, upravo iz raskola, ovog puta u samom HDZ-u BiH, nastao Hrvatski nacionalni pomak, kojem je na čelu Ivan Vukadin, nekadašnji visoki dužnosnik Čovićeve stranke, a danas premijer Hercegbosanske županije (Livanjski kanton), u kojem je HDZ BiH neprestano lomio zube.

Sve stranke u sjeni snage HDZ-a BiH

Tako je to, iako su u županiji ”čista posla”, bio jedini kanton u kojem je godinama zapinjalo formiranje vlasti. Svjetlo koje bi moglo otopliti odnose pa opet ujediniti hrvatsku politiku, o čijem se jedinstvu priča od zasjedanja Sabora do zasjedanja, jeste Izborni zakon Bosne i Hercegovine za kojeg se stranački pregovarači polako zagrijavaju. Uglavnom su to, barem je tako prikazano javnosti, poruke koje Čović i lider Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović šalju jedan drugom putem medija i priopćenja.

No, tu su sve hrvatske stranke složne, pa im ne treba sabor HNS-a da iskažu svoj stav po tome pitanju. Pogotovo ne zato što se glas s tog sabora čita isključivo kao glas HDZ-a BiH. Jasno je da su sve hrvatske stranke u sjeni snage HDZ-a BiH i na pozicijama, i u HNS-u. Jasno je da su se i one koje su donedavno slovile kao jedini odmak od HDZ-a BiH utopile u tu sjenu i da se u HNS-u, a svjedočili su to oni koji su ga napustili ili se ”zamrzli u njemu”, uglavnom sluša HDZ BiH.

No, politički je plitko to gledati samo kao HDZ-ovu taktiku da se učini jakim. Iako se poruke HNS-a ne shvaćaju ozbiljno, one su službeni stav partnera u vlasti onima s kojima bi se ti partneri trebali rukovati za neko bolje sutra o kojem besramno u Bosni i Hercegovini svi tlape. I tako će se, kao službeni stav, i predstavljati sve dok netko s hrvatskim predznakom ne osnaži. Ako se to ikada i dogodi. Oni koji su napustili HNS pak navode kako će taj stav nestati kad se sabor završi i kad se, kao ”običan” dužnosnik stranke, zasjedne u na izborima osvojene fotelje.

Život u BiH je ‘mokar k'o čep’

A Izborni zakon, o kojem se ponovno priča i koji se ovoga puta stavlja pred Bosnu i Hercegovinu kao ozbiljan problem i uvjet da se nešto pomakne, mogao bi i značiti da će nestati potreba za HNS-om, jer bi onda nenametnuti političari, koji nisu odabrani glasovima nekih drugih motiva, imali legitimitet i mogućnost da brane boje onih u koje se kunu.

Čak je i sam Čović rekao kako ”priželjkuje dan kada će se Hrvati prestati mobilizirati oko HDZ-a BiH”. ”Hrvatima je potrebna konkurencija i borba tko će biti bolji među njima. To bi u konačnici donijelo vidan napredak na područjima gdje žive Hrvati. Dok se to ne dogodi, mi ćemo morati dobivati, kao što smo to do sada radili, više od 80 posto potpore hrvatskog biračkoga tijela”, rekao je nedavno lider HDZ-a BiH. HNS upravo, htio to ili ne, nijekao ili ne, radi – ubija konkurenciju HDZ-u BiH.

Stoga bi valjda onima kojima je jedini cilj poraziti Čovića, a ne bolja Bosna i Hercegovina, mogao biti veliki izazov – napraviti dogovor oko izbornog zakona pa da onda ne vide njega ni na čelu stranke ni kao prijetnju. A tada će i HNS Bosne i Hercegovine biti samo udruga oko koje će se vrtjeti priopćenja o idejama i deklaracijama koje se lako pogaze. Mobilizacija bi trebala biti oko rješenja za bolje i pravednije živote, a ne oko stvaranja jednoumlja i jednoglasja. Život je ipak dalje od kišobrana ma tko god da ga rastvori. I, u ovakvoj Bosni i Hercegovini taj život je ”mokar k'o čep”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO