Neka masakr u Gazi 2021. bude početak novog Bliskog istoka

Gaza bi mogla biti iskra koja će pokrenuti drugačiju Palestinu između rijeke Jordan i Sredozemnog mora u srcu Bliskog istoka.

Ožalošćeni oplakuju tijela 17 Palestinaca koji su ubijeni u noćnim izraelskim napadima na Gazu 16. maja 2021. (AP)
Ožalošćeni oplakuju tijela 17 Palestinaca koji su ubijeni u noćnim izraelskim napadima na Gazu 16. maja 2021. (AP)

U 2019. sam napisao članak za Al Jazeeru u kojem sam ponovio da smo mi, Palestinci iz Gaze, već odabrali. Pisao sam: „Nećemo umrijeti sporom i nečasnom smrću dok zahvaljujemo našim ubicama i radimo pod samozavaravanjem koje prikazuje ropstvo okupatoru kao uspjeh.“ Naša borba je nesektaška, ona koja je zasnovana na osnovnim principima Međunarodne deklaracije o ljudskim pravima, bez obzira koliko se licemjerni zapadnjački mediji trudili da prikriju istinu.

I sada je aparthejdni Izrael odlučio pokrenuti još jednu ubilačku kampanju bombardovanja protiv jednog od najgušće naseljenih predjela na Zemlji, Pojasa Gaze. Ponovo su među žrtvama nedužni civili: djeca, žene i muškarci. Otprilike 200 Palestinaca je ubijeno, uključujući 40 djece. Petnaestog maja su deseci Palestinaca izmasakrirani samo u ulici Al Wehda, u centru Gaza Cityja.

Nisu pošteđeni ni zdravstveni radnici. Šesnaestog maja je dr. Ayman Abu Alouf, šef odjela za internu medicinu medicinskog kompleksa Al-Shifa, ubijen zajedno sa većim dijelom svoje porodice.

Koristeći borbene avione F-16 američke izrade, Izrael je bombardovao i sravnio sa zemljom desetke stambenih zgrada i stotine domova.

Hitna pomoć i civilna odbrana već danima pokušavaju pronaći Palestince koji su zakopani u ruševinama. Neki od njih su mobitelima pozvali pomoć prije nego su izdahnuli.

Nama je poruka sasvim jasna – civili su izraelska meta!

Izrael opet koristi svoju dugugodišnju doktrinu Dahiya – plan za masakr i uništenje autora Gadija Eisenkota, šefa sjeverne divizije vojske, nakon izraleskog rata u Libanu 2006.

Čak su i bebe legitimna meta Izraelu

Nakon što je desetkovao naselje Dahiya u Bejrutu sa brutalnim 34-dnevnim bombardovanjem, Eisenkot je izjavio da „Ono što se desilo u četvrti Dahiya u Bejrutu 2006, desit će se u svakom selu iz kojeg se ispaljuju hici na Izrael…s naše tačke gledišta, ovo nisu civilna sela, ovo su vojne baze.“

Drugim riječima, svaki stanovnik Gaze, čak i beba stara dva dana, legitimna je meta za Izrael.

Krajnji cilj Izraelaca je da brutalnošću natjeraju Palestince da se pokore, da se odreknu svakog otpora, svakog polaganja prava na sopstvenu zemlju. Kako je bivši ministar odbrane Moshe Yaalon rekao 2002, za izraelsku vojsku pobjeda bi bila „urez[ivanje] u palestinsku i arapsku svijest“ da „nas terorizam i nasilje (čitaj: otpor) neće poraziti“.

Kao i sa prethodnim masakrima, i ovaj put Izrael i Palestince, ugnjetavača i ugnjetavanog, izjednačavaju kao „dvije strane u sukobu“ i ono što predstavlja legitiman otpor prema međunarodnim zakonima na istom je nivou kao i brutalna ilegalna okupacija. Američki predsjednik Joe Biden kaže da aparthejdni Izrael ima pravo da se brani. Činjenica da Izrael ima pravu vojsku, neproporcionalno veće naoružanje i da je okupator je zanemarena kao i obično, kao što je i očita razlika u broju poginulih. Biden, Boris Johnson, Angela Merkel i drugi zapadnjački lideri i njihovi prijatelji Arapi naprosto nisu u stanju vidjeti čovječnost Palestinaca.

Uprkos svim dokazima, oni odbijaju priznati da je ovo okupacija, koju je pokrenula doseljenička kolonijalna sila koja želi etnički očistiti cijelu starosjedilačku populaciju kako bi učvrstila i legitmizirala svoju koloniju. U Gazi se dešava inkrementalni genocid, a ne „sigurnosna operacija“. A ipak se od Palestinaca traži da se predaju sporoj smrti, da umru besciljno, ne pokazujući nikakav oblik pobune i da prihvate da ako umru odupirući se, to će biti njihova greška.

Zašto je dozvoljeno da se ovo dešava?

Pitanje o kojem Palestinci misle je: zašto je dozvoljeno da se ovo dešava, 27 godina nakon pada aparthejdnog režima u Južnoj Africi? Znamo zašto Izrael to radi – mi smo neželjeni nejevreji, izbjeglice čije je samo postojanje stalni podsjetnik na prvi grijeh počinjen 1946, zločin etničkog čišćenja palestinskog naroda s predumišljajem. Vrijedi spomenuti da su dvije trećine stanovnika Gaze izbjeglice koje imaju pravo na povratak kako stoji u Rezoluciji 194 Generalne skupštine UN-a.

Mi u Gazi znamo da će se Izrael izvući s ovim, naprosto zato što nikada nije odgovarao ni za jedan od masakara koje je počinio. Znamo i da će činiti još zločina i to gorih. Ujedinjene nacije, Evropska unija, Arapska liga, tzv. „međunarodna zajednica“ u širokom smislu te riječi, su iznevjerili palestinski narod i opet će.

Pitanje je: šta još ljudi koji vole slobodu trebaju vidjeti od smrti i uništenja da bi sa riječi podrške prešli na djela? Šta više od mrtvih tijela stotina palestinske djece? Nijedno dijete, bilo Jevrej, hindus, musliman, kršćanin ili bilo koje druge religije ne bi trebali vidjeti ono što palestinska djeca sada gledaju.

Palestinci neće više prihvatati diktate tzv. „međunarodne zajednice“ koja nastavlja favorizirati Izrael i zataškavati njegove ratne zločine. U svjetlu velikih žrtava našeg naroda, bilo kakav govor o poboljšanju uslova našeg ugnjetavanja izdaja je palestinskih žrtava izraelskih ratnih zločina.

Ne želimo mrvice. Želimo se vratiti na svoju zemlju i želimo živjeti tu sa punim pravima po međunarodnom zakonu.

Etička je odgovornost svake osobe koja vjeruje u slobodu za sve da se pobrine da se genocid i aparthejd ne ponove.

Gaza bi mogla biti iskra koja će pokrenuti drugačiju Palestinu

Zato sada kažemo da je pokret Bojkot, povlačenje investicija i sankcije protiv Izraela odgovornost ne samo organizacija civilnog društva, već i svakog pojedinca. To je ono što svi možemo uraditi. Možemo bojkotovati izraelsku robu i izraelske institucije, povući investicije iz izraleskih biznisa i zahtijevati sankcije za izraelsku vladu.

Ako to uradimo zajedno i u solidarnosti, tek će tada Izrael početi razmatrati ono što je učinio Palestincima.

Gaza bi mogla biti iskra koja će pokrenuti drugačiju Palestinu između rijeke Jordan i Sredozemnog mora u srcu Bliskog istoka. Trenutni ustanak na Zapadnoj obali i u palestinskim gradovima u Izraelu mogli bi biti porođajni bolovi nove realnosti karakterisane okončanjem rasističkog dvodržavnog rješenja i uspostavljanjem sekularne, demokratske države na historijskoj zemlji Palestine, inkluzivne države poput Južne Afrike.

Neka rat u Gazi 2009. bude poput južnoafričkog masakra iz Sharpevillea 1960, u kojem je bijela aparthejdna policija otvorila vatru na nenaoružane crne demonstrante, što je bilo okidač za pokret koji je okončao aparthejd. Neka masakr u Gazi 2021. bude početak novog Bliskog istoka sa više demokratije, sa sekularnom, demokratskom državom Palestinom koja tretira sve svoje građane jednako, bez obzira na religiju, rasu i rod.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO