Da Stefanović progovori, Vučić bi se politički ugasio

Iako je svilen gajtan za bivšeg šefa policije odavno spreman, još je neizvjesno hoće li Nebojša Stefanović dopasti zatvora.

Ako bi Nebojša Stefanović progovorio, ugrozio bi ne samo Vučića nego i svoju glavu, mišljenja je autor (Tanjug)

Na političkoj sceni Srbije u toku je obračun u vladajućoj stranci Srbije, ali su brojna pitanja i dalje otvorena, pa i ono glavno je li Aleksandar Vučić konačno riješio pustiti niz vodu zamjenika predsjednika Srpske napredne stranke i šefa beogradskih naprednjaka Nebojšu Stefanovića.

Za slabije upućene, riječ je o drugom čovjeku u državi i partiji, doskorašnjem čovjeku od najvećeg njegovog povjerenja, dugogodišnjem ministru policije i bez pretjerivanja desnoj ruci srbijanskog predsjednika o čijoj se smjeni počelo govorkati još i prije prošlogodišnjih rokada u Vladi Srbije kada je Stefanović sa mjesta ministra policije prekomandovan u fotelju ministra vojske.

Ferman stiže iz Brisela

Od svog šefa Vučića još prije nekoliko godina počašćen je sintagmom „kompletnog idiota“ jer je nezakonito rušenje kuća u Hercegovačkoj ulici za izgradnju Beograda na vodi “obavljeno pod okriljem noći”, što Stefanoviću nimalo nije naškodilo u stranačkoj reputaciji. Uostalom, kao ni Vučiću.

Redale su se potom afere “Krušik”, ilegalne prodaje oružja, “Jovanjica”, nezakonite proizvodnje marihuane, i drugih sve do najaktuelnije afere prisluškivanja predsjednika Srbije koja se vremenski u potpunosti poklapa sa raskrinkavanjem kriminalnog klana Veljka Belivuka i njegovim insajderima koje je imao u policiji. Nekako se posložilo da je baš Vučićev “kompletni idiot” što direktno što indirektno (po službenoj dužnosti) umiješan u svaku od tih afera.

Nije to mnogo smetalo ni Vučiću ni njegovom bespogovornom izvršitelju “radova”, a pogotovo ne stranačkim organima i odborima Srpske napredne stranke koja, prema sopstvenom priznanju, ima oko 750.000 članova. Sve do trenutka kada je iz Evropske unije stigao ferman kako se brojne afere više ne mogu gurati pod tepih i kako se moraju prepodobiti u onu od silne upotrebe izlizanu političku frazu o potrebi vladavine prava i borbi protiv kriminala i korupcije.

Staljinistička čistka ili ‘spontane’ reakcije

E sad, je li to bila ona kap koja je prelila čašu i šta je to konkretno zgriješio mlađahni ministar sa osporenim doktoratom (zbog plagijata) i dalje se samo nagađa. Ne znaju to ni članovi stranačkih odbora SNS po cijeloj Srbiji koji baš ovih dana “spontano” traže smjenu stranačkog kolege Stefanovića bez prevelekih obrazloženja i upiranja prstom u njegove stvarne grijehe.

Nekima hajka na Stefanovića, po recepturi vrlo slična na Miloševićevo vrijeme slanja telegrama i podrške navodno ugroženom nacionalnom vođi, liči na staljinističku čistku, drugi misle kako bi Stefanović sada mogao prijeći na opozicionu stranu jer sa onim šta i koliko zna može srušiti Vučića, ali je najizvjesnije od svega kako igrokaz ovaj put mora poslužiti jačanju i homogenizaciji Vučićeve stranke koje je predsjedniku važnije od toga hoće li se predsjednik zaista odreći usluga svog najodanijeg sluge.

Iako je članstvu i javnosti objašnjeno kako se ministarska glava traži zbog prisluškivanja predsjednika i ugrožavanja Vučićeve sigurnosti i članova njegove porodice (o tome bi se svakako najprije moralo izjasniti tužilaštvo), vrlo je moguće da se u pozadini cijele kampanje nalazi želja za brisanjem mogućnosti da Stefanović kao predsjednik najvećeg stranačkog odbora (beogradskog) u jednom trenutku preuzme kormilo stranke od Vučića koji je već više puta najavio povlačenje sa čela stranke.

Na ovakav zaključak upućuju reakcije iz mnogobrojnih “telegram podrške” Vučiću u kojima se kao refren ponavlja i zahtjev da se Vučić ne pomjera sa čela stranke. Što, naravno, može poslužiti predsjedniku Srbije kao izgovor za promjenu svog više puta ponovljenog stava kako će se povući sa funkcije predsjednika SNS. Istina, nije rekao kada.

Kad bi Stefanović progovorio

Nisu rijetki posmatrači i komentatori, međutim, koji smatraju kako će se sukob Vučića i Stefanovića završiti – kompromisom. Tako jedan od njih, Milan Dumanović, bivši policijski inspektor, za agenciju Beta kaže da će Stefanović najvjerovatnije “biti smenjen sa svih funkcija, ali neće završiti u zatvoru”.

„Vučiću i Stefanoviću je u ovom trenutku najbitnije da ne budu povezani s organizovanim kriminalom. Kumovi će se sigurno nagoditi, Stefanović će dobiti slobodu, a Vučić omertu. Kad bi Stefanović progovorio, politička karijera Vučića bi bila ugašena“, rekao je bivši inspektor tvrdeći i da “borbe protiv organizovanog kriminala neće biti sve dok je na čelu Srbije Aleksandar Vučić”.

“Ako bi Vučić zaista pokrenuo borbu protiv organizovanog kriminala, morao bi da potpuno uruši SNS, jer bi veliki broj stranačkih funkcionera završio u zatvoru”, obrazložio je Dumanov.

Otuda i tačan utisak kako, bar za sada, aferu pakuje i sam je raskrinkava isključivo Aleksandar Vučić. On sam iznosi dokaze, sam ih objašnjava i sam traži krivce. Pritom, dokaze krije “jer ne želi da ruši državu”. U priču je sad ubacio i novi element tvrdnjom kako su u prisluškivanje upleteni i strani faktori, ali da su sve “zamešali naši”.

Je li inspektor Dumović u pravu kada tvrdi kako je deal s Vučićem već napravljen? Dokaza nema. O njegovoj sudbini ipak neće odlučiti stranački odbori nego njegov najbliži stranački kolega i pretpostavljeni ali i prisluškivani Aleksandar Vučić.

Vučić: Ne pada mi na pamet da vodim hajku i harangu

Onaj isti koji je prije nešto više od godinu i po izjavio da je sa prekidima prisluškivan čak 24 godine (što bi samo po sebi u iole normalnijoj zemlji bio nečuven skandal), kada je za prisluškivanje direktno optužio bivšeg predsjednika Borisa Tadića, uz to javno čitajući (na privatnoj TV Pink, a gdje drugdje), dokumente tajnih policijskih službi označene kao strogo čuvana državna tajna. Sve je proteklo kao u onoj narodnoj izreci o trešenju gore i rađanju miša.

Najnoviju aferu prisluškivanja kao sukob u Srpskoj naprednoj stranci, to je jedina razlika u odnosu na ranija prisluškivanja, vidi i glavni urednik nedjeljnika Vreme Filim Švarm.

“Kad vidimo ovo prisluškivanje, prosto nam se čini, to je neki moj lični dojam, da se otvara nova afera, a to je afera koja je za vreme Nebojše Stefanovića, on ili neko durgi u policiji radio protiv Vučića. Kako god okrenete, ispadne Nebojša Stefanović kriv. Ako je on to radio, ići će u političku penziju, a ako je neko drugi radio dok je on bio ministar, onda se postavlja pitanje njegove odgovornosti”, rekao je Švarm.

Na osnovu jedne izjave Aleksandra Vučića, međutim, može se zaključiti kako sudbina sadašnjeg ministra vojnog navodno ne zavisi ni od njegovog ni od mišljenja stranačkih odbora.

“Od Nebojše Stefanovića najviše zavisi da li će ostati ministar, o čemu će se razgovarati narednih dana, kada se vratim s puta. Da vodim hajku i harangu protiv nekoga iz sopstvene stranke ne pada mi na pamet“, izjavio je Vučić.

On je ponovio i floskulu o tome da “svako ko je umiješan u kriminalne radnje treba da odgovara” rekavši kako o (smijenjenoj državnoj sekretarki Ministarstva unutrašnjih poslova i najbližoj saradnici Nebojše Stefanovića) Dijani Hrkalović “ne misli ništa dobro” dok o Stefanoviću “ima bolje mišljenje”.

Nezakonito skrivanje dokaza

Veliki majstor spinovanja, što Vučić svakako jeste, nekako između redova, rekao je kako bi sve osim apsolutne većine na izborima u Beogradu i kvalifikovane većine sa partnerima u Srbiji bio neuspjeh za SNS. I upravo u ovoj rečenici leži bar dio odgovora na pitanje šta će biti sa glavnim fantomom iz beohradske Savamale kako je Nebojšu Stefanovića nazvala redakcija beogradskog NIN-a povodom rušenja u Hercegovačkoj ulici sa fantomkama na glavama uz prešutni blagoslov beogradske policije.

Vučić je učesnike ove “akcije” potom nazvao “kompletnim idiotima”. Fantomke su u međuvremenu zaboravljene, ali je Stefanoviću kao najodgovornijem čovjeku u policiji ostalo “zvanje” „kompletnog idiota“.

Ovaj put “igra” više nije u davanju stvarnih ili lažnih nadimaka političkih saradnika ili njihovih protivnika. Radi se o opasnim i teškim optužbama o prisluškivanju najviših funkcionera države i vezama ljudi iz vrha policije sa organizovanim kriminalom. Za to se ide na dugogodišnju robiju, naravno ako se na sudu optužbe dokažu. Dokaze imaju i Vučić i, pogotovo, Stefanović. Iako su dužni da ih dostave istrazi oni šute. Hoće li i ko će od  njih dvojice prvi progovoriti niko ne zna. Igrokaz se nastavlja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera