Evropska unija, Bosna i Hercegovina i mi
Malobrojne države mogu postići rezultat i parirati jačim i moćnijim samo kvalitetnim kadrovima, a ne galamdžijama i ulizicama.
Ovih dana predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen je izjavila da osuđuje neselektivne napade Hamasa na Izrael te da civili na svim stranama moraju biti zaštićeni. Predsjednica nije navela od koga stradaju palestinski civili i koga osuđuje za ove napade. Ova izjava jednog od najviših zvaničnka Evropske unije govori puno više od puke pristrasnosti. To je pokazatelj da Unija, koja sebe naziva evropskom, ne počiva na humanizmu, evropskom duhu, moralnim i duhovnim vrijednostima nego je to ekonomska unija, bazirana na finansijskom interesu, bez posebnog interesa za pravdu i istinu.
Već decenijama svevremene i univerzalne ideje Tomasa Mana, Alberta Kamia, Getea, Kafke, Fromma nisu u fokusu Briselskih političara. Zadnjih godina pogotovo. U Uniji često vladaju laž i hipokrizija koja onemogućava da istinske ljudske vrijednosti izađu na površinu uz poricanje duhovnih temelja na kojima je Evropa nastala. Koketiranje sa populizmom i desnim ekstremizmom, koji su eufemizmi za fašizam, su sve intenzivniji i otvoreniji.
Pohlepa, sebičnost i uskogrudnost
Teško je prikriti siromaštvo duha i intelektualnu tupost koji su idealno okruženje za pojavu političara demagoga, nacionalista i ksenofoba. To su političari bez suštine, bez ideja sa jedinim ciljem da ostanu i dalje na vlasti. Puno je više pravde i poštivanja ljudskih prava spram građana Evropske unije nego za one „van granica“ mada je pandemija COVID-19 pokazala i na unutrašnju hipokriziju kada su umjesto solidarnosti, jednakosti i saosjećanja, unutar Unije manifestirana pohlepa, sebičnost i uskogrudnost.
Kada govorimo, govorimo o sebi tako da bi iz ovih procesa unutar Evropske unije, i mi u Bosni i Hercegovini, trebali izvući pouke i odrediti naše ciljeve i djelovanja. I pored svih navedenih slabosti, zagovornici opstojnosti jedinstvene i cjelovite Bosne i Hercegovine nemaju puno izbora nego djelovati u pravcu priključivanja euroatlanskim integracijama, a time i Evropskoj uniji.
Koliko smo mi dobrodošli u Uniju u ovom trenutku jasno je i građanima BiH i najvećem broju probosanskih političara. Ali ono što se ne vidi je postojanje vizije šta u ovim okolnostima činiti. Vrlo vjerovatno ulazak Bosne i Hercegovine u Uniju neće ići ubrzano i trajaće godinama, možda i decenijama. Ni naši političari ne pokazuju posebnu volju za intenziviranje ovih procesa iz dobro poznatih razloga.
Promjene moramo činit radi nas
Bez obzira da li će Bosna i Hercegovina postati članice EU za dvije godine ili dvije decenije, ili možda ni tada, građani i njihovi političari moraju učiniti temeljne promjene. To moramo učiniti radi sebe i pokoljenja koja dolaze nakon nas. Jasno definisati ciljeve je vrlo bitno ali je još bitnije KAKO doći do tih ciljeva.
Postaviti ciljeve i odrediti način realizacije tih ciljeva ne mogu oni koji politiku vide kao trgovinu bez principa i dobru priliku da zarade novac, koji pospješuju postojeće strahove i mržnju jer nemaju unutrašnju supstancu i moralne vrijednosti koje bi promovirali. U prvom planu su diletanti, neznalice, logoroični glasnogovornici bez suštine i bilo kakvih rezultata ostvarenih u životu. Trebaju ih i trebaju se aktivirati oni koji vole svoju domovinu, koji znaju, koji razumiju društvene procese i kojima politika ne služi radi rješavanja egzistencijalnih pitanja. Kvalitetni ljudi su naš najvrjedniji resurs koji nemamo luksuz rasipati. Malobrojne države mogu postići rezultat i parirati jačim i moćnijim samo kvalitetnim kadrovima. Ne galamdžijama, ulizicama, botovima i facebook politikom. Sa ovim dosadašnjim „igračima u reprezentaciji“, u utakmicama koje nam slijede, smo sigurno gubitnici. Nažalost, za ove dvije do tri decenije je „potrošeno“ više kvaltetnih ljudi nego za vrijeme socijalizma. Krajnje je vrijeme da se počne mijenjati odnos spram države i bavljenja politikom jer politika kreira većinu procesa u društvu.
Bez obzira na kojoj tačci evropskog puta se nalazimo, ukoliko se ne učine suštinske promjene u odnosu nas samih prema sebi, i ako se nastavi sa arogantnim ponašanjem bez osjećaja za kritiku, i ako nam na ključnim pozicijama ne budu najkvalitetniji i najčestitiji među nama, naša budućnost je upitna.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.