Nije Sarajevo odavno blizu Mostaru niti je Mostar blizu Sarajevu

”Mostar je u srcima mnogih Sarajlija, podjednako kao što je Sarajevo u srcima mnogih Mostaraca”, izjavila je sarajevska gradonačelnika Benjamina Karić nakon susreta s mostarskim kolegom Marijom Kordićem.

Domaćin joj je pak odgovorio da su ”na istoj liniji”.

”Mladi smo gradonačelnici koji nemamo političko iskustvo, ali imamo volju i pozitivnu energiju da pokušamo u svojim lokalnim sredinama pomaknuti stvari naprijed”, rekao je Kordić.

Susret su pratili brojni mediji, zasićeni valjda dubokih političkih ispraznosti koje se godinama valjaju u ustima političara. Do sada su mostarski susreti u kojima su glavne uloge vodili političari uglavnom bili izvještaji koji su se mogli prepisati iz nekih ranijih objava o političkim aktivnostima. Pohrlili su vidjeti susret dvoje mladih političara koji se još uvijek trebaju snaći u svojim ulogama. No, epizodu mostarskog susreta su odigrali, glume valjda nije previše bilo, za prolaznu ocjenu.

Navikli smo slušati na relacijama Mostar-Sarajevo i Sarajevo-Mostar uglavnom utegnute priče s naglaskom na visoku politiku koje, jasno je svima, neće riješiti galamljenja iz jednog mjesta u drugo. A obično se galami kad se akteri udalje s mjesta na kojem bi trebali sjesti i sjediti dok se ne umanje svi razlozi za galamu. Tako obično politički Mostar galami na Sarajevo kad završi radno vrijeme dužnosnicima koji ga provode u Sarajevu, a političko Sarajevo, najveće i najglasnije i nema previše razloga da bira kad će i kako galamiti. No, to je (pre)visoka politika kojom se, kako se da naslutiti iz njihovih prvih dana vladavine, ni Karić ni Kordić ne žele baviti.

Progovoriti o saradnji

Dvoje su kolega što sjede na čelnim mjestima važnih gradova u ovoj zemlji odlučili pričati o stvarima o kojima malo tko trenutno priča. Dok se zatupljujemo pričama o neobvezujućim non-paperima kojima se pokušalo zasjeniti more skandala što grizu ovu zemlju, dvoje je gradonačelnika odlučilo progovoriti o nekim drugim suradnjama.

A nije Sarajevo odavno blizu Mostaru niti je Mostar blizu Sarajevu. Čak je i tehnički kantonalni premijer u nespretnoj šali kad nije bilo do šale rekao da ni virus ne može tako lako preko Ivana. A sad se, eto, na nekim prizemnijim razinama, malog političkog iskustva, pružaju ruke i kuju zajednički planovi.

Karić i Kordić rekli su kako će zajedno raditi na turističkoj ponudi. Razgovarali su ”o modalitetima suradnje Sarajeva i Mostara u više oblasti” a posebno su istaknuli turizam pa su zbog toga s njima sjedili i direktori kantonalnih turističkih zajednica. (Ona Hercegovačko-neretvanska, koja je na ovom susretu branila boje Mostara, baš u vrijeme ovog susreta kritizirana je s druge strane od više politike kako ne radi ništa.)

Ujediniti snage

Dogovoreno je, mada je susret gradonačelnika daleko od onoga što treba učiniti na terenu, da će se ujediniti snage kad je u pitanju boravak turista u našoj zemlji pa bi onim sarajevskima valjda trebalo malo bolje predstaviti najveći grad na jugu, a onima koji dođu u Mostar, čija je turistička ponuda još uvijek siromašna, reći kako bi valjalo da produže malo i do Sarajeva.

Složilo se dvoje gradonačelnika kako će raditi i na zajedničkom turističkom simbolu iako su tu možda malo pobrkali lončiće. No, bitno je da se prave koraci naprijed i da se priča o stvarima koje se iz visokih fotelja rijetko, skoro pa nikako, ne čuju.

Sarajevskoj je kolegici mostarski gradonačelnik poklonio i ključeve grada, suvenir, koji pokazuje još jedan mostarski kaos. Naime, na službenom natječaju u vrijeme kad je Mostar tapkao s gradonačelnikom koji nije mogao otići i Vijećem kojeg nije bilo, raspisan je natječaj za suvenir Grada. No, kad su proglašeni pobjednici, ključ grada, jedan suvenir koji ima dublju priču od same ključanice, a čiji je autor nedavno preminuo, nije mogao službeno postati suvenirom. Naravno, razlog je jer nije bilo Gradskog vijeća. I to je sitni pokazatelj koliko repova treba počistiti nakon onih što su malo pričali a nerad pravdali drugim neradima.

No, odlučni su Kordić i Karić, koja se sada kada ima ključ ”sljedeći put ne treba najavljivati”, da će promijeniti odnose dva grada. A, ne treba puno podsjećati kako je na ovoj relaciji uvijek bilo napeto.

Mostar je prošloga ljeta, kad su se zadavali ciljevi i rokovi, predstavljan simbolom mogućnosti dogovaranja. Bila je to i svojevrsna pobjeda juga koji je u svojim istupima, a govori to i danas, uporno ponavljao kako želi da se dogovara. Naravno, govoriti je jedno, činiti je drugo.

Visoka razina neće i ne može primjerom nižih

Ispalo je to zato samo još jedno u nizu potpisivanje pod budnim očima i uspavljujućim porukama okretanja novih listova. Sad pak, nakon što se bliži rok trajanja vremena za dogovaranje, dobivamo nove poruke kako visoka razina neće i ne može primjerom nižih. Na toj razini, kako je to u mostarsko- sarajevskom rukovanju proglašen turizam, nema ničega zajedničkoga. Osim nepopuštanja. Ono najvažnije iz mostarskog sporazuma, kojeg će tako prozvati u povijesnim udžbenicima, ako se kome bude dalo pisati ovu našu povijest, ostat će veliki kamen spoticanja. Izmjene izbornog zakona, koje bi po glasovima s juga riješile problem BiH, a po glasovima iz Sarajeva učinile zemlju još djeljivijom, neće ići tako glatko kao što je prošao mostarski dogovor o turizmu i zajedničkom suveniru.

”Između nas nema barijera, moramo gledati naprijed”, kazala je sarajevska gradonačelnica Karić nakon mostarskog susreta.

“Apsolutno smo za suradnju dva grada”, kazao je Kordić.

Riječi su to, možda glumljene, možda protokolarne, kakve ne čujemo često. Komunikacija na višim razinama, onih koji sebi umišljaju da su više od svega pa i nemjerljivog, je nikakva. Naravno, dok se pojačavaju šumovi u komunikaciji najviših dužnosnika kao zagrijavanje u predizbornoj godini, poslovi dogovoreni koalicijom, sasvim normalno funkcioniraju. U pljenove se nitko nikome ne miješa dok se galami o miješanju svega i svakoga u budućnost zemlje na kojoj nitko ne radi.

Stoga, nisu nama potrebni nikakvi strani non-paperi kad nemamo još svojih papira. Osim da zamrače pogled na neke stvari koje moraju biti pod reflektorima i stisak ruke ma koliko on bio nedovoljno ljekovit za ovakvu bolesnu zemlju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.