Digitalni aparthejd: Palestince ućutkuju na društvenim mrežama

Palestinsko-američki intelektualac i profesor na Univerzitetu Columbia Edward Said 1984. je slavno tvrdio da je Palestincima uskraćena „dozvola da pričaju“.

Više od 30 godina kasnije, 2020 je Maha Nassar, palestinsko-američka vanredna profesorica na Univerzitetu u Arizoni, analizirala mišljenja objavljena u dva dnevna lista – The New York Timesu i The Washington Postu – i u dva sedmičnika – The New Republic i The Nation – tokom perioda od 50 godina, od 1970. do 2019. Možda ne iznenađuje da je otkrika da „su urednički odbori i kolumnisti govorili o Palestincima često na pokroviteljski i čak rasistički način, a ipak nekako nisu osjećali potrebu da čuju same Palestince.“

Nasserino istraživanje, kao i mnoga prije njenog, jasno pokazuje da se više od tri decenije nakon objavljivanja znamenitog Saidovog eseja, isključivanje palestinskih glasova iz narativa vodećih medija na Zapadu, i pokušaji da se izbriše čovječnost Palestinaca ili prikriju izraelski zločini protiv njih, nastavlja istim tempom.

Nažalost, ovaj nepravedni status quo ne samo da je ostao nepromijenjen otkako ga je Said istakao, on je čak i postao još gori.

U novije vrijeme su društvene mreže postale osnova za mnoge koji žele podići svijest o problemima i borbama koje vodeći mediji ignorišu ili potkopavaju.

Pa ipak, ove tehnološke kompanije sada aktivno rade na tome da isključe palestinske glasove sa svojih platformi, na taj način proširujući kalkulisano brisanje i ućutkivanje Palestinaca na društvene mreže.

U aprilu su npr. Zoom, Facebook i YouTube blokirali online akademski događaj „Čiji narativi? Koji slobodni govor za Palestinu?“ koji su kosponzorirali studijski program arapskih i muslimanskih etniciteta i dijaspora (AMED) pri Državnom univerzitetu u San Franciscu, Vijeće fakultetskih udruženja na Univerzitetu u Kaliforniji (CUFCA) i Istraživački institut za humanističke nauke pri Univerzitetu u Kaliforniji (UCHRI).

Na ovom događaju su trebali učestvovati antiaparthejdni aktivisti iz cijelog svijeta, uključujući ikonu palestinskog otpora Leilu Khaled i bivšeg vojnog lidera ANC-a iz Južne Afrike Ronnija Kasrilsa.

Neosnovan argument društvenih mreža

Ovaj je događaj zapravo bio ponavljanje otvorene učionice koju su organizovali dr. Rabab Ibrahim Abudulhadi (AMED studije) i dr. Tomomi Kinukawa (ženske i rodne studije) sa Državnog univerziteta u San Fraciscu koju je Zoom inicijalno cenzurirao u septembru 2020. Tada, kao i sada, iz Zooma i drugih društvenih mreža su rekli da su oslučili blokirati ovaj događaj na svojim platformama zbog planiranog učešća Leile Khaled. Tvrdili su da bi, budući da je Khaled povezana sa Narodnim frontom oslobođenja Palestine (PFLP), „koja je u SAD-u na listi terorističkih organizacije“, dozvoljavanje ovog događaja bilo kršenje američkih zakona koji zabranjuju materijalnu podršku terorizmu.

Kako su u više navrata istakli brojni pravni stručnjaci, argument koji su navele društvene mreže neosnovan je. Ne samo da ignoriše sve relevantne pravne presedane i lažno navodi kršenje američkih zakona, već predstavlja i napad na akademske slobode.

U otvorenom pismu rukovodiocima Zooma objavljenom u oktobru prošle godine, stručnjaci iz Palestine Legal i drugih pravnih organizacija naglasili su da Zoomova cenzura nad AMED-ovim događajem predstavlja „opasan napad na slobodu govora i akademsku slobodu i zloupotrebu vašeg ugovora sa našim javnim univerzitetskim sistemima“. Dodali su da “status [Zooma] kao esencijalne javne usluge ne daje vam pravo veta nad sadržajem učionica i javnih događaja ove nacije“.

Na ova upozorenja, međutim, niko nije obratio pažnju, a Zoom i ostale društvene mreže su potpuno zanemarile sve intenzivnije kritike upućene njihovim pristrasnim politikama i eskalaciji njihovih napora da ućutkaju Palestince na svojim platformama.

U aprilu, nakon što je Zoom odbio biti platforma za održavanje događaja „Čiji narativi?“ po drugi put, nakon pritiska od izraelske vladine aplikacije i nekoliko desničarskih cionističkih organizacija, Facebook ne samo da je uklonio postove o najavi ovog događaja, već je u cjelosti izbrisao stranicu AMED-ovog studijskog programa, izbrisavši ogromnu arhivu obraćanja, diskusija i dokumenata o palestinskoj oslobodilačkoj borbi i njenom odnosu sa pokretima za slobodu iz cijelog svijeta. Ovi materijali su namjerno podijeljeni i sačuvani na Facebooku za akademike, aktiviste, organizatore i zajednicu uopće kako bi im mogli pristupiti besplatno i bez restrikcija.

Izrael vrši pritisak na društvene mreže

Nakon Zoomovih ponovljenih pokušaja da određuje šta jeste, a šta nije prihvatljivi govor u akademiji, Facebookovo brisanje AMED-ove stranice jasno je obznanilo modus operandi tehnoloških kompanija kada je u pitanju Izrael-Palestina: cenzorirati materijal povezan sa palestinskom borbom na Izraelov zahtjev i ignorirati svaku kritiku ovih nezakonitih i nepravednih postupaka.

Izrael i njegovi saveznici ne samo da vrše pritisak na velike tehnološke kompanije da ućutkaju Palestinu izvana. Facebookov nadzorni odbor, nezavisno tijelo koje ima zadatak da vijeća o odlukama vezanim za sadržaj na ovoj platformi, uključuje bivšeg direktora izraelskog Ministarstva pravde Emija Palmora. Palmor je lično vodio izraelsku Cyber jedinicu u prošlosti, koja je uspješno lobirala za uklanjanje hiljada primjeraka palestinskog sadržaja s Facebooka.

Iako je logično pretpostaviti da Palmorovo prisustvo u nadzornom odboru doprinosi Facebookovim antipalestinskim postupcima, za rutinsko ućutkivanje palestinskih glasova na društvenim mrežama ne možemo okriviti samo takve otvoreno proizraelske aktere u svojim visokim ešalonima.

Društvene mreže od samog početka gravitiraju ka i usklađuju se sa centrima moći u američkim kapitalističkim i imperijalističkim strukturama. Čak su se udružili i sa američkim Ministarstvom odbrane, koordinirajući nadzor i analizu velike količine podataka. Dakle, ne radi se o tome da nekoliko moćnih proizraelskih glasova tjera društvene mreže da ućutkuju neslaganje; sama ova industrija je do srži truhla. Nemojmo zaboraviti kako su čelnici i uposlenici velikih tehnoloških kompanija orkestrirali veliko otimanje zemljišta i gentrifikaciju u Zaljevskom području San Francisca, raselivši hiljade ljudi iz radničke klase i siromašnih ljudi tamnije puti.

Facebook stranica AMED Studiesa nije vraćena. Ali kako su s pravom primijetili organizatori ovog događaja, problem nije samo u cenzuri velikih tehnoloških kompanija: nakon što je AMED-ov događaj cenzuriran, univerzitetski čelnici su odbili ponuditi alternativne platforme za ovaj događaj i uključili su se u slanje poruka i programiranje koje je delegitimizirao ovaj događaj.

Univerziteti su daleko od neutralnih arbitara u ovoj priči: pristavši na monopol tehnoloških kompanija nad pedagoškim programiranjem i normalizirajući antipalestinsku retoriku, oni su saučesnici u brisanju Palestine i Palestinaca iz kurikuluma od strane ovih kompanija.

Represija palestinskih glasova

Represija palestinskih glasova na društvenim mrežama prevazilazi akademiju. U proteklih nekoliko dana su mnogi pojedinci koji su dokumentovali izraelsko doseljeničko i državno nasilje nad Palestincima u naselju Sheikh Jarrah u okupiranom Istočnom Jerusalemu prijavili da su Facebook, Twitter i Instagram (u posjedu Facebooka) „sistematski cenzurirali“ njihov sadržaj.

U najnovijem poglavlju kontinuiranog izraelskog etničkog čišćenja Palestine, palestinske porodice iz Sheikh Jarraha suočavaju se sa predstojećim prisilnim uklanjanjem iz njihovih domova i nose se sa nasilnom represijom koju odobravaju i omogućavaju svi nivoi izraelske države.

Prošli petak je više od 200 ljudi ranjeno kada je izraelska policija ispaljivala gumene metke i omamljuće granate na Palestince u džamiji Al-Aksa. Izraelske snage su pokušale spriječiti medicinare da ukažu pomoć ranjenima i najmanje troje Palestinaca je izgubilo oko kao rezultat ovog napada. U ponedjeljak su izraelske okupacione snage ponovo napale Palestince koji su se okupili u Al-Aksi da se mole i zaštite ovo mjesto od doseljeničkog nasilja, sa gumom obloženim mecima, omamljujućim granatama i suzavcem; među ranjenima je bilo reportera, novinara i bolničara. U najnovijem činu kolektivne kazne, Izrael je započeo nemilosrdnu kampanju bombardovanja na Pojas Gaze u ponedjeljak uvečer, srušivši civilnu infrastrukturu i medijske urede. Prema trenutnim procjenama, ubijeno je najmanje 65 osoba, od tog 16 djece, sa 365 ranjenih, prema Ministarstvu zdravlja u Gazi. U srijedu uvečer, doseljeničko i policijsko nasilje protiv Palestinaca u gradu Lyddu (poznatom i kao Lod) dostiglo je vrhunac kada su stotine Izraelaca jurišale na grad, napadajući palestinske demonstrante nakon ubistva 33-godišnjeg Palestinca, Muse Hassouna. Izraelska Granična policija je prebačena u Lydd sa Zapadne obale. Nadalje, izraelski fašisti su učestovali u pokušaju linčovanja Palestinca u Bat Yamu, prisilno ga izbacivši iz auta i tukući ga dok nije izgubio svijest.

Izraelski Vrhovni sud je od tada odgodio deložacije iz Sheikh Jarraha za 30 dana, ali aktivisti su ovo identifikovali kao taktiku odugovlačenja s namjerom da se razbije momentum i podrška za stanovnike Sheikh Jarraha.

U nedavnom intervjuu za CNN, Mohamed El-Kurd, palestinski pjesnik i aktivista iz Sheikh Jarraha snažno je preokrenuo stari medijski koncept da su Palestinci inherentno „nasilni“ odgovorivši na vodeće reporterovo pitanje svojim pitanjem: „Podržavate li vi nasilno razbaštinjavanje mene i moje porodice?“ Kao i obično, vodeći američki mediji pokušavaju sakriti asimetričnu prirodu izraelske agresije definirajući najnovije i napade koji su u toku na Plestince kao „sukobe“ ili „konflikt“.

Društvene mreže šire antiPalestinsku agnedu

Napori vodećih medija da prikriju smrtonosnu izraelsku okupaciju, zajedno sa ozbiljnom i brzo eskalirajućom situacijom u kojoj su Palestinci u Sheikh Jarrahu, kao i svi Palestinci koji se opiru u znak podrške njima, čine neograničen pristup društvenim mrežama posebno ključnim za Palestince i njihove saveznike.

Ali umjesto da pojačaju pravednu borbu Palestinaca koji se odupiru nasilju i raseljavanju, društvene mreže unapređuju interese i agendu vlade koja napada Palestince.

Ovaj najnoviji krug cenzure palestinskih postova o Sheikh Jarrahu na društvenim mrežama dio je većeg obrasca represije, uzimajući u obzir dugo i dobro dokumentovano saučesništvo između Izraela i društvenih mreža u reguliranju i cenzuriranju palestinskog sadržaja i profila. Instagram je zvanično pripisao ova najnovija brisanja „globalnom tehničkom problemu“. Twitter je isto tako tvrdio kako je restrikcija profila palestinske autorice Mariam Barghouti, koji je potom vraćen nakon snažnih reakcija na društvenim mrežama, bio „nesretan slučaj“. Aktivisti i organizacije koje prate ove sadržaje izrazili su sumnje u takva objašnjenja, uzimajući u obzir ciljanu prirodu uklanjanja i cenzura.

Decenijama nakon što je Edward Said kritikovao vodeće američke medije što ne dozvoljavaju Palestincima da pričaju svoje priče, glasove koji podržavaju palestinsku oslobodilačku borbu ućutkuju ne samo vodeći mediji već i društvene mreže.

Ali ne smijemo se predati. Uprkos nastojanjima društvenih mreža i medija da ućutkaju Palestince, oni koji zaista vjeruju u jednakost, pravdu i slobodu trebaju nastaviti i pojačati pozive da se spasi Sheikh Jarrah, zaustavi širenje ilegalnih izraelskih naselja i da se okonča svo vojno finansiranje za Izrael i da se okonča izraelska okupacija palestinskih zemalja i diskriminacija protiv Palestinaca koju odobrava država. Trebamo podržati i pokret Bojkot, povlačene investicija i sankcije (BDS), dok Izrael ne pristane da zauvijek okonča svoje kolonijalne i aparthejdne prakse. Mediji i društvene mreže mogu pokušati kontrolisati i iskriviti narative o Palestini, ali ne mogu sakriti istinu i zauvijek ućutkivati palestinske pozive za pravdu.

Ovo ne znači da ne trebamo pokušati i razotkriti neetičke i nezakonite prakse ovih kompanija i organizacija. Moramo se boriti protiv ciljane cenzure na raznim platformama koja ponavlja i pojačava strukturalno ugnjetavanje Palestinaca od strane izraelske države i sistematsko brisanje palestinskih glasova. Uključujući se u takvo ponašanje, društvene mreže praktikuju digitalni aparthejd. Ne možemo sjediti i čekati. Sada više nego ikada, trebamo nastaviti razotkrivati i odolijevati ovom diskriminirajućem ućutkivanju u sklopu veće borbe za palestinsku slobodu i oslobođenje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.