Izrael čini sve da izbriše jerusalemske Palestince

Odlučni da se borimo za svoj grad i da ostanemo bez obzira šta Izrael uradio u svom neumornom nastojanju da nas izbriše.

Protekla godina je bila posebno nasilna za palestinske stanovnike Jerusalema, piše autor [Reuters/Ammar Awad]
Protekla godina je bila posebno nasilna za palestinske stanovnike Jerusalema, piše autor [Reuters/Ammar Awad]

Nama, koji smo iz Jerusalema, iskreno je muka slušati komentatore kako se gađaju klišeima o “krugu nasilja“, pozivaju na “povratak na mir“ i uopćeno se upuštaju u obostranost kad god izbije nasilje. U proteklih nekoliko sedmica opet smo ih čuli. Ne postoje dvije jednake strane u Jerusalemu.

Problem s ovim izjavama je taj što one prikrivaju činjenicu da je Jerusalem grad pod nasilnom okupacijom i njegov okupator Izrael je svoju namjeru da polako iskorijeni starosjedioce učinio poprilično javnom. U tom smislu je nasilje stalna značajka u životu žitelja Jerusalema, čak i kada se posmatračima iz vana čini da su ulice “tihe“. I nije stvar u tome da “obje strane“ deeskaliraju.

Protekla godina je bila posebno nasilna za palestinske stanovnike Jerusalema. Utjecaj pandemije COVID-19 na našu zajednicu umanjen je posljedicama neumornog maltretiranja, hapšenja, rušenja domova i raseljavanja od izraelskih vlasti, s krajnjim ciljem da se ovaj grad etnički očisti. Niko ne bi trebao biti iznenađen količinom ljutnje koju Palestinci osjećaju prema izraelskim okupacionim vlastima u ovom gradu. Njihovo zalaženje u teritoriju prava naše zajednice nema kraja i direktno su odgovorni za svaku eskalaciju nasilja.

Nigdje ramazan nije kao u Jerusalemu

Tako je i u slučaju najnovije nasilne epizode, koja je počela u prvim danima mjeseca ramazana. Ramazan je posebno vrijeme za muslimane širom svijeta, ali u Jerusalemu je slavljenička atmosfera naprosto magična. To je vrijeme kada se stanovnici Jerusalema, mladi i stari, okupljaju s prijateljima i porodicom, šetaju ulicama grada, kupuju slatkiše, piju kafu i uživaju u svjetlima, improviziranim muzičkim predstavama i uličnim performansima.

Jerusalem nikada ne oživi tako kasno u noć kao tokom ramazana. To je posebno iskustvo, koje odražava snažne veze u zajednici palestinskih stanovnika Jerusalema. To je, naravno, i omiljena prilika kada izraelske vlasti maltretiraju Palestince i kvare im slavlje. Ni ove godine nije bilo drugačije.

Dvanaestog aprila, dan prije početka ramazana, šetao sam kod Damaske kapije, na ulazu u Stari grad, da posljednji put doručkujem humus i falafel u Abu Shukriju prije nego što počne mjesec dana dug post. U šetnji sam primijetio prve znake da izraelske vlasti nešto planiraju. Prostor, klupe i šetnica oko trga kod Damaske kapije bili su blokirani metalnim barikadama. Damaska kapija, sa tri policijska garnizona postavljena u novije vrijeme, izgledala je kao vojna utvrda.

Nije bilo razloga da se postave te barijere na popularnoj lokaciji za druženje u ramazanu, osim da se uznemire Palestinci. Odluka da se Palestincima sa Zapadne obale zabrani da posjećuju Jerusalem kako bi se molili u Al-Aksi, navodeći nedostatak vakcinacije kao izgovor, dodatno je naljutila stanovnike Jerusalema.

Povici ‘Smrt Arapima!’ pod zaštitom policije

Odmah je uslijedila reakcija: prvog dana ramazana veliki broj mladih se okupio na Damaskoj kapiji, u znak protesta protiv proizvoljnih postupaka izraelskog okupatora. Tokom narednih dana protesti su rasli, dok su se izraelske provokacije nastavile. Dvadesetdrugog aprila stotine Jevreja esktremista umarširale su u Stari grad pod zaštitom izraelske policije, uzvikujući “Smrt Arapima!“ Palestinska omladina je bila nepokolebljiva u svom otporu.

Nakon 13 dana ramazana, 25. aprila, barikade su pale. Stigao sam malo nakon 21:00 te noći, u vrijeme kada su se ljudi počinjali okupljati za teraviju namaz. Veliki broj Palestinaca je marširao, odlučni da vrate nazad okupiranu Damasku kapiju. Izraelska policija se povukla i omladina je potom silom uspjela ukloniti sve barijere i nahrlila je u ovaj prostor. Uzvikujući, pjevajući i plešući, potvrdili smo svoje prisustvo na našoj zemlji.

Ova “pobjeda“ je bila gorkoslatka. Gotovo dvije sedmice je palestinska omladina bila podvrgnuta brutalnom ugnjetavanju, premlaćivali su ih, napadali šok bombama i vodenim topovima odvratnog mirisa i zadržavali u pritvoru. I dok su strani mediji obratili pažnju na ove dramatične prizore, potpuno su izignorirali druge izraelske kampanje brutalnosti protiv stanovnika Jerusalema.

Dok su mladi Palestinci pružali otpor zadiranju u njihove javne prostore, nekim stanovnicima Jerusalema su brutalno oduzimali domove. U jerusalemskom naselju Sheikh Jarrah 500 Palestinaca iz 28 porodica suočava se s mogućnošću da budu izbačeni iz domova koji su im pripadali generacijama. U februaru je sud presudio da šest palestinskih kuća, u kojima živi 27 osoba, bude predato jevrejskim doseljenicima. Sud je ranije dao palestinskim porodicama četiri dana da “postignu sporazum“ s jevrejskim doseljenicima, u kojem će se odreći svojih domova u zamjenu za odgodu deložacije.

Na sudovima nema pravde za Palestince

Strašna apsurdnost ove sudske odluke očit je primjer izraelske brutalne okupacije i politika etničkog čišćenja. Na izraelskim aparthejdnim sudovima nema pravde za Palestince. Više od 200 porodica u Istočnom Jerusalemu izloženo je riziku deložacije zbog sličnih sudskih slučajeva koji su pokrenuti protiv njih.

Palestinske porodice su se zarekle da će se oduprijeti. U jednom videsnimku, koji je postao viralan prije sudskog saslušanja, stanovnik naselja Sheikh Jarrah Muna al-Kurd se vidi kako se sukobljava s doseljenikom u vezi krađe palestinskih domova, gdje on, s izraženim američkim akcentom, odgovara: “Ako ga ja ne ukradem, ukrast će ga neko drugi.“ Polovinu Kurdovog doma su uzeli jevrejski doseljenici 2009. godine.

Rušenje domova je još jedna brutalna izraelska praksa koja se nastavila tokom protekle godine, čak i tokom najgorih dana pandemije COVID-19. Od marta 2020. godine više od 163 doma je srušeno u Istočnom Jerusalemu, čime je 359 Palestinaca raseljeno, uključujući 167 djece. U februaru je jerusalemska općina zahtijevala aktivaciju naredbi o rušenju sedamdesetak paestinskih domova u predjelu Al-Bustan, u naselju Silwan, pored jerusalemskog Starog grada. Izraelska općina planira na toj lokaciji izgraditi arheološki park. Ako bude izvedeno, rušenje će iskorijeniti 1.500 Palestinaca.

Rušenje domova, maltretiranje, raseljavanje

Jabal al-Mukaber, jerusalemsko naselje najviše pogođeno rušenjem tokom protekle tri godine, doživjelo je rušenje domova i raseljavanje porodica da bi se oslobodio prostor za planirani kružni put koji treba povezivati izraelska naselja na jugu Zapadne obale s Jerusalemom. Samo u junu 2020. godine srušene su 23 zgrade u vlasništvu Palestinaca, što je rezultiralo raseljavanjem 57 osoba, uključujući 34 djece.

U Al-Walaji bez upozorenja je srušeno sedam zgrada i porodice su raseljene, da se oslobodi prostor za izraelski nacionalni park. Domovi su srušeni i u predjelu Sur Bahir jer su se te zgrade nalazile u “tampon zoni“ koju su nasumično odredile izraelske vlasti.

Izraelsko nasilje ne staje kod deložacija i rušenja domova. Proteže se i u političkoj sferi, gdje izraelske vlasti nastavljaju uskraćivati Palestincima iz Jerusalema njihova politička prava. Oni redovno napadaju i hapse Palestince uključene u političke aktivnosti ili one koji pokušavaju predstavljati političke stranke; maltretiraju čak i zvaničnike Palestinske samouprave.

Izraelska vlada je u proteklim danima nedvosmisleno dala na znanje da neće dozvoliti da se palestinski zakonodavni izbori, zakazani za 22. maj, održe i u Istočnom Jerusalemu, gdje živi blizu 400.000 Palestinaca. Izraelska policija je redovno vršila racije na događajima koji su promovirali palestinske izbore i hapsila je palestinske parlamentarne kandidate. Kao rezultat, predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abbas je zvanično odgodio planirane izbore, navodeći otvoreno izraelsko odbijanje da se izborni proces održi u Istočnom Jerusalemu.

Kolonijalno nasilje nije nestalo

Nasuprot tome, Izraelcima koji žive u Jerusalemu bilo je dozvoljeno da četiri puta glasaju u protekle dvije godine, a mnogi od njih su glasali za iste jevrejske ekstremiste koji su nedavno uzvikivali “Smrt Arapima!“ na našim ulicama. Okupatori nas nisu ostavili na miru, kolonijalno nasilje nije nestalo. Palestinske porodice u Sheikh Jarrahu očekuju da budu deložirane iz svojih domova silom, da bi ih odmah zamijenili jevrejski doseljenici.

Izrael daje sve od sebe da život jerusalemskih Palestinaca učini jadnim i stalnom borbom. Radi sve da bismo mi nestali. Ali, nećemo nestati. Svaki dan se suočavamo s policijskom brutalnošću, hapšenjima, deložacijama i rušenjem, osiromašenjem i uskraćivanjem osnovnih ljudskih prava. Okupatorsko nasilje je stalna značajka naših života. Ali, mi smo odlučni da se borimo za svoj grad i da ostanemo bez obzira šta Izrael uradio u svom neumornom nastojanju da nas izbriše.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO