Da li su ekonomski oporavak i rast u Bosni i Hercegovini prirodna stvar?

Ovdje se bavimo jednom od široko prihvaćenih zabluda da oporavak i nastavak ekonomskog rasta u Bosni i Hercegovini dolazi sam po sebi nakon što pandemija bude prevladana. Nametanje takve zablude je najbolji način za izbjegavanje odgovornosti za anemično stanje ekonomije i izostanak potrebnih reformi za njen napredak.

Gubici u krizi

Ekonomija koja je u recesiji (dva uzastopna kvartala  ekonomskog pada) i depresiji ( dohodak niži od nivoa u godini prije krize) bilježi brojne ekonomske i socijalne gubitke. Što je najvažnije, neki sektori su već u velikoj mjeri oporavljeni ili su na putu oporavka i ulaze u rast, kao na primjer, izvozna poduzeća, farmaceutske i maloprodajne kompanije hranom i svakodnevnim potrepštinama, dok drugi kao turizam, ugostiteljstvo, maloprodaja, prijevoz nazaduju i tavore.

U svijetu je zaraženo do sada 133 miliona ljudi sa 2,9 miliona umrlih (stanje 8.4.2021, https://www.worldometers.info/coronavirus/). Prema ocjenama Svjetske banke (Global Economic Prospects, January 2021) svijet je imao pad bruto domaćeg proizvoda (BDP) od 4,3% u 2020. godini, jedino Kina je imala rast od 2,0%. U zemljama monetarne unije EU pad je iznosio visokih 7,4%.

U BiH  je u istom periodu zaraženo 162 hiljade ljudi. Stopa smrtnosti u BiH je 5,3 puta veća od prosječne svjetske stope smrtnosti. Predviđa se pad BDP u 2020. od 5,2% (IMF, 2021) sa gubitkom oko 35 hiljada radnih mjesta. Prema strukturi BDP bilježi se pad osobne potrošnje, investicija i izvoza, dok jedino vladina potrošnja bilježi rast. Za BiH će gubitak BDP u 2020. godine biti 2,8 milijardi KM (ostvareni u odnosu na projicirani BDP sa rastom od 3% u 2020).

Perspektive oporavka

U 2021. godini se procjenjuje globalni oporavak sa rastom BDP od 5,5%, a za 2022. rast od 4,5%. Kina će imati rast od 8,1%, odnosno 5,6%. U EU se predviđa rast u 2021. od 4,2%, odnosno 3,6%, s tim da će glavni vanjskotrgovinski partneri BiH imati i nešto skromniji rast.

U BiH se predviđa rast od 2,8% i 3,5% respektivno. To su stope rasta samog od sebe, bez ikakvih posebnih reformi i mjera na poticanju oporavka i rasta. Rast počiva na pretpostavkama rasta vladine potrošnje i izvoza, te sporog oporavka osobne potrošnje i investicija. Za rast od 6-7% godišnje koji je potreban za BiH da izađe iz zamke srednjeg dohotka u narednih 12-14 godina potrebne su duboke reforme za koje nema političke spremnosti. U bliskoj budućnosti će u listu poraznih rezultata biti uključen rastući broj izgubljenih radnih mjesta, privrednih društva a i obrta u stečajevima i općenito u pokazateljima rasta siromaštva.

Koncept oporavka i rasta

Oporavak označava izlazak iz recesije, a ekonomski rast izlazak iz depresije. Koncept oporavka i rasta u BiH, prikazan na slici 1., promatramo kao rezultantu djelovanja vanjskih i unutarnjih faktora ekonomskog i socijalnog razvoja.

Mala otvorena ekonomija BiH u velikoj mjeri će u svom oporavku i rasti biti ovisna o kretanjima u regionalnoj, europskoj i globalnoj ekonomiji. Faktori okruženja imaju refleksije na izvoznu tražnju, priliv turista, inozemnih izravnih ulaganja i doznaka od dijaspore. Ti faktori se promatraju preko dvije ekstremne veličine – brz i spor oporavak i rast. Varijacije rasta uglavnom će ovisiti o uspješnosti masovne vakcinacije u svijetu za šta postoje znakovi optimizma. Pri tome treba istaći da se modeli rasta mijenjaju, a za BiH je veoma važno uhvatiti priključak za „novu realnost“ (New Normal). Ta nova realnost obuhvata rast zasnovan na inovacijama, dekarbonizaciji i borbi protiv klimatskih promjena, digitalizaciji biznisa, novom geopolitičkom pozicioniranju lanaca vrijednosti i mjestu BH kompanija u njima, rastućem značaju javnog sektora, posebno javnog zdravlja, promijenjenoj paradigmi rada i radnih odnosa, novim prilikama za inozemne izravne investicije i mnoge druge.

Unutarnji faktori se odnose na mjere oporavka i rasta koje poduzimaju država i biznis i kreću se u rasponu od slabih (neefikasnih) do snažnih (poticajnih).

U domenu mjera države su prioritetne mjere ubrzanje masovne vakcinacije i izbjegavanje lockdown-a, te podrška ugroženim biznisima pod udarom lockdown-a i podrška perspektivnim biznisima u jačanju likvidnosti i potencijala za investiranje. Dugo čekaju na red reforme poreskog sustava i parafiskalnih nameta, stečajeva i likvidacija, nadzora nad bankarskim sustavom, sudsko-tužilačkog sistema, prevencije korupcije i kriminala, radnih odnosa i drugih oblasti poslovne okoline. Reforme javnog sektora, posebno državnih poduzeća se poduzimaju sa namjerom da se ništa ne promjeni.

Privatni sektor je velikim dijelom pogođen krizom i upitna je njegova sposobnost da se reaktivira na potrebe domaće i izvozne tražnje i dodatnog investiranja.

Ishodi koncepta oporavka/rasta

Na slici vidimo da se dva najjasnija ishoda u oporavku i rastu odnose na pobjednike i gubitnike.

Pobjednici su ekonomski akteri sa visokom konkurentnošću u sektorima brzog oporavka. To su izvozne kompanije i biznisi u proizvodnji hrane, obnovljivim izvorima energije, IT djelatnostima, turizmu, kreativnim industrijama, prijevozu, zdravstvu i nekim javnim investicijama u oblasti infrastrukture. Tu su i državne mjere koje kreiraju domaću tražnju ili resurse za oporavak i rast (vladina tražnja, krediti sa garancijama države i subvencije, podrška funkcioniranju javnog socijalnog sektora, sredstva europskih fondova – IPA i kreditni investicijski fond).

Gubitnici su ti isti akteri u područjima sporog oporavka sa niskom konkurentnošću. To se odnosi na rudnike uglja i elektroenergetiku na njemu zasnovanu, maloprodaju neprehrambenih proizvoda, industriju kože, obuće i tekstilnih proizvoda, baznu hemijsku industriju i crnu metalurgiju, te posebno veliki broj neefikasnih državnih poduzeća. Tu su i promašaji države (izostanak masovne vakcinacije, loše političko i operativno vodstvo, izostanak podrške ugroženim sektorima i potrebnih poreskih reformi, restrukturiranja državnih poduzeća, neefikasnost korištenja fondova za energetsku tranziciju).

Snažan odgovor temelji na rastućoj konkurentnosti u područjima sporog oporavka. Primjer je turizam, mnogi ski centri su imali dobro organiziran marketing i pristup posjetiocima u uvjetima plamteće pandemije. Za državne institucije snažan odgovor bi mogao značiti racionalizacije u neproduktivnim investicijama i rashodima i podizanje efikasnosti u javnim nabavkama. Ovdje treba navesti i  socijalne intervencije za posebno ugrožene socijalne slojeve u sferi naslijeđenog i novostvorenog siromaštva.

Neiskorištene prilike je ishod koji se odnosi na slab odgovor na prilike koje stvara oporavak u okruženju – nedovoljna izvozna orijentacija, nespremnost za „zeleni rast“ zbog blokada potrebnih reformi (energetska efikasnost i cirkularna ekonomija na bazi održivog upravljanja otpadom) i konkurentnost privatnog sektora za korištenje prilika koje stvara globalni oporavak. Tu se uočava i neefikasnost vlada i institucija u borbi protiv korupcije i kriminala, korištenju fondova EU, stjecanju statusa kandidata za članstvo u EU, restrukturiranju javnog sektora i državnih poduzeća.

U cjelini, oporavak i rast u BiH bit će u postojećim političkim blokadama skromni. Strateški će se ti procesi odvijati u prostoru obilježenom plavim pravokutnikom koji ukazuje na njeno ravnomjerno pozicioniranje u sektorima brzog i sporog rasta, ali nesrazmjerno više u područjima slabog odgovora države i nedovoljno konkurentnog privatnog sektora.

Zaključak

Nema oporavka samog po sebi. Takav pristup znači rast od 2 do 3% godišnje, a on znači nedefinirano vrijeme tavorenja u depresiji. Takav ishod postkriznog razvoja ekonomije otvara brojna pitanja socijalne održivosti BH društva, posebno u kontekstu snažnih emigrantskih aspiracija koje će se oporavkom u EU rasplamsati. Treba kreirati politike jačanja javnog i privatnog sektora sposobnog za rast po stopama od 6 do 7%. Za to u BiH nema odgovarajućih upravljačkih snaga i političke volje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.