Slučaj bačene kapitenske trake Cristiana Ronalda

Svi svjetski mediji objavili su kako je najbolji igrač svijeta Cristiano Ronaldo, kapiten Juventusa i portugalske fudbalske reprezentacije, nedavno, u posljednjim sekundama sudijske nadoknade u kvalifikacionoj utakmici za SP u Kataru Srbija-Portugal, postigao potpuno regularan gol za svoj tim koji, međutim, nije priznat, pa je rezultat utakmice ostao neriješen 2:2. Cristiano Ronaldo je zbog previda sudije u bijesu strgnuo kapitensku traku s ruke i demonstrativno otišao u svlačionicu, a sudija mu je dodijelio žuti karton i odsvirao kraj.

Da je na najvećem stadionu u Srbiji bilo VAR-tehnologije, skoro je potpuno izvjesno kako bi holandski sudija Danny Makkelie i nakon ovlašnog gledanja usporenog snimka odmah pokazao na centar. Što bi na konto Ronalda i Portugala uknjižilo tri umjesto jednog boda. Uostalom, odmah nakon što je odgledao snimak Makkalie se izvinio i Ronaldu i reprezentaciji Portugala. Ali, to je fudbal I grubi sudijski previdi nisu rijetkost.

Traka prodata za 64.000 eura

O tome će se u fudbalskim, kako igračkim tako i sudijskim, a posebno navijačkim, krugovima svakako još dugo, dugo pričati, ali ne i o sudbini plave platnene trake sa bijelom oznakom C koja je sama za sebe postala velika dramatična priča. Jer, nije sačekala da je čistači uklone i bace u đubre.

Pokupio ju je dežurni vatrogasac Đorđe Vukičević na stadionu Rajko Mitić, a kako se ispostavilo, kapitenska traka bi mogla pomoći liječenju sedmomjesečnog Gavrila Đurđevića kojemu je za liječenje spinalne atrofije mišića potrebno velikih 2,4 miliona eura.

Ovo je priča koja je odjednom postala manje fudbalska a više ili u potpunosti obična ljudska, mnogo važnija i od ljutnje i bijesa Cristiana Ronalda ili razglabanja o tome je li ili nije defanzivac Srbije Stefan Mitrović koji inače nastupa za francuski Srasbuourg, loptu izvadio iz gola ili sa gol-linije kako je to vidio pomoćni sudija s kojim se Danny Makkaly konsultovao kako i pravila nalažu.

Poslije niza peripetija koje su opet pokazale gomilu lažnih humanitaraca prilikom aukcije, kapitenska traka slavnog Portugalca prodata je za milion i po dinara ili 64.000 eura!

Novac je uplaćen jednoj beogradskoj humanitarnoj fondaciji koja je odranije povela akciju prikupljanja pomoći za liječenje bolesne bebe i do sada skupila četvrtinu potrebnog novca za liječenje ukupno 600.000 eura.

Mnogo više od novčane vrijednosti

Tako je kapitenska traka Cristiana Ronalda osim dostignute visoke novčane vrijednosti postal i mnogo više od toga. Ona je mobilizovala javno mnjenje i dala novu nadu porodici Đurđević iz Čumića kod Kragujevca da će spasiti život svog trećeg djeteta.

Daleko od svjetskih medija drama porodice je nastavljena, ali sada sa sve izglednijim šansama da će novac za preskupe lijekove uskoro biti i prikupljen. Danas skoro cijela Srbija zna za ime sedmomjesečnog Gavrila za čije ozdravljenje se uplaćuju novčane prilozi slanjem SMS poruka ili direktnim uplatama na račun.

Bebina majka Nevena, čiju izjavu se prenijeli svi beogradski mediji, rekla je da vatrogasac Đorđe, koji je pokupio Ronaldovu traku sa travnjaka “Marakane” i poklonio je za Gavrilovo liječenje “nije ni svestan šta je uradio”, objašnjavajući kako je i to odlika humanih ljudi.

Ona je objasnila i o kakvom se oboljenju radi.

“To je rijetko neuromišićno oboljenje, koje se manifestuje gubljenjem osnovnih životnih funkcija, kao što su gutanje, varenje hrane, disanje. Djeca bez odgovarajuće terapije žive dvije godine, a umiru gušenjem”, objasnila je majka Nevena i posebno dodala kako joj je prodaja Ronaldove trake učvrstila nadu da je humantarna akcija dobila svoj novi početak.

Mitrovićev dres i Anina haljina

Da je Nevena Đurđević, Gavrilova majka, bila potpuno u pravu, potvrdilo se već narednih dana

U humanitarnu akciju među prvima se uključio i Stefan Mitrović koji je izbacio loptu iza gol-linije i koji je u Srbiji već nazvan “božjom nogom” po ugledu na velikog Diega Armanda Maradonu i njegovu “božju ruku” kada je na SP Englezima dao gol rukom, ali to sudija nije vidio. Mitrović je najprije svoj reprezentativni dres sa brojem 13, a potom i kopačke poklonio porodici Đurđević, a aukcija za njihovu prodaju je već u toku. I bez ove geste Stefan je postao popularniji od svog prezimenjaka iz špica reprezentacije Srbije Aleksandra koji je sa dva projektila u drugom poluvremenu anulirao prednost Portugala iz prvog dijela igre. Usput, Aleksandar Mitrović koji već četvrtu sezonu igra za Fulham u Premier ligi Engleske je uspio srušiti Stjepana Bobeka sa trona najboljeg golgetera državne reprezentacije (Jugoslavije) koji je postavio prije 50 godina sa 39 postignutih golova. (U Srbiji se i dalje izjednačavaju i zajedno sabiraju nastupi za Jugoslaviju i za Srbiju što, naravno, nikako ne može biti isto, ali je to sasvim druga priča).

Iz Njemačke se potom javila i bivša teniserka i nekadašnji broj jedan na svijetu, Beograđanka Ana Ivanović koja se kao što je poznato udala za njemačkog fudbalera Bastiana Schweinsteigera. Ona je jednu svoju haljinu sa njenim potpisom, koja će takođe biti prodata na aukciji, poklonila za pomoć Gavrilu.

Jedan je beogradski biker ponudio svoja tri motora od kojih je jedan “Harley Davidson koji sam vrijedi oko 12.000 eura…

Javljaju se i drugi pojedinci i organizacije, ali je poražavajuća činjenica da u Srbiji i poslije brojnih primjera djece koja boluju od rijetkih bolesti ona i njihovi roditelji dalje zavise od slobodne volje humanih ljudi umjesto da postoji jasan i precizan državni mehanizam za hitne intervencije u takvim slučajevima. Bez obzira na cijenu preskupih medikamenata ili doktorskih zahvata.

Možda je pomiješani humanizam i patriotizam kao u slučaju bačene kapitenske trake CR7 i jedna od posljenjih opomena da država odnosno njen zdravstveni sistem mora brinuti kada je ugrožen život bilo kog njenog stanovnika.

Ali, ponovo je više nego očigledno da takvog sistema još nema, i pored silnih obećanja i najava, pa se vratimo fudbalu i fudbalskim akterima.

Hoće li se javiti Cristiano Ronaldo

Potpuno su u pravu svi oni koji kažu kako je fudbal kao i svaki drugi vrhunski sport odavno postao i vrhunski biznis i da su igrači na terenu tek obični gladijatori u areni, pa i oni najbolji i najplaćeniji poput Cristiana Ronalda, u mreži onih koji sjede daleko u ložama, a nerijetko i direktno odlučuju o krajnjem ishodu utakmica. Znaju to i milioni navijača, kojih trenutno nema na tribinama zbog korone, kao što znaju i da nije baš sve samo trka za profitom jer je fudbal uprkos svemu igra ili ono što je od igre ostalo, pa čak i mnogo više od igre sa različitim isprepletenm interesima pojedinaca, kompanija, nacija, država ili kontinenata.

Zar se već godinama upravo preko fudbala ne šalju sasvim direktne poruke tipa “stop rasizmu” i slične. Zar se akteri velikih sportskih događaja, ne samo Olimpijskih igara, ne trude svojski da pošalju najhumanije poruke mira i humanosti. Moglo bi se tako nabarajati do beskonačnosti, ali i otvoreno zapitati, kao što se to ponadao i onaj beogradski vatrogasac sa početka priče, hoće li mu se možda javiti lično Cristiano Ronaldo i zatražiti svoju traku nazad. Ili će baš zato što je uz Lea Messija najveći na svijetu, i sam ponuditi barem simboličnu pomoć sedmomjesečnoj bebi iz okoline Kragujevca.

Eh, kakav bi to bio kraj priče o jednoj bačenoj kapitenskoj traci!

Nažalost, to se vjerovatno neće dogoditi. Kao što je malo vjerovatno da milion i po ljudi u Srbiji pošalje po jednu humanitarnu SMS poruku, što bi bilo dovoljno za liječenje malog Gavrila.

Desiće se da će Srbija lakše pronaći 250 miliona eura za gradnju nacionalnog fudbalskog stadiona nego novac za liječenje malog Gavrila i druge djece koja boluju od rijetkih bolesti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.