Koji Donald? Kako je Biden zasjenio Trumpa (i Obamu)

Obećanje i rizici mandata novog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država u poređenju sa drugim predsjednicima.

Joe Biden potpisao je više od 50 izvršnih uredbi od kako je stupio na vlast (Reuters)
Joe Biden potpisao je više od 50 izvršnih uredbi od kako je stupio na vlast (Reuters)

Joe Biden niže uspjeh za uspjehom. Američki predsjednik je već premašio prag od 100 miliona vakcina koji je postavio za prvih 100 dana svoje administracije, a prošle sedmice je predvidio da će 200 miliona vakcina biti dato prije kraja aprila. Svi pokušaji Donalda Trumpa da preuzme zasluge za uspješan vakcinacijski poriv u SAD-u bili su bezuspješni širom zemlje. “Onaj drugi momak”, kako Biden voli zvati bivšeg predsjednika, izgleda da je daleko od očiju i daleko od uma.

Sa tri četvrtine Amerikanaca koji su zadovoljni načinom na koji se Biden nosi s pandemijom, prema nedavnoj anketi, novi predsjednik je uspješno usvojio ogromni prijedlog zakona o pomoći u iznosu od 1.900 milijardi dolara, jedan od najvećih planova stimulansa u historiji ove nacije. Bidenov plan pomoći nudi više direktne pomoći većem broju Amerikanaca nego ijedan plan pomoći od finansijske krize 2008. godine, koji se fokusira više na ljude nego na korporacije ili banke, kako bi pomogao ekonomiji da se oporavi nakon što je korona napravila nered. On će, također, proširiti socijalnu pomoć za veći broj američkih porodica, kao način da se pozabavi siromaštvom, uglavnom povećavanjem poreza za korporacije i bogate.

Još ambiciozniji planovi novog čelnika

Ali, plan pomoći sada izgleda skroman u poređenju s Bidenovim još ambicioznijim planom oporavka vrijednim 3.000 milijardi dolara, koje se administracija nada da će potrošiti na nacionalne infrastrukturne, smještajne i ekološke projekte, u prvoj fazi od 2.000 milijardi dolara, te na zdravstvo, brigu o djeci i slično u drugoj fazi. Ovaj plan nije samo namijenjen da pomogne SAD-u da uhvati korak s drugim velikim razvijenim nacijama u pogledu kvaliteta njegove infrastrukture, digitalnih i socijalnih usluga, već i da pomogne da se milioni Amerikanaca vrate na posao i, u tom procesu, pozabavi se problemima siromaštva, marginalizacije i rasizma efikasnije.

Biden je, također, potpisao više od 50 izvršnih uredbi, više nego ijedan svoj prethodnik, od kojih su mnoge namijenjene da ponište politike iz Trumpove ere. Još ambiciozniji zakoni su u pripremi. Nova administracija radi sa saveznicima u Kongresu da usvoji “Zakon u korist ljudi”, popularni nacrt rezolucije čiji je cilj da proširi prava na glas obespravljenih Amerikanaca i da smanji utjecaj novca u politici. Od kako je američki Vrhovni sud odbacio ograničenja na korporativne političke doprinose 2010. godine, korporativna potrošnja je podivljala, deformirajući izborne i zakonodavne procese i u Republikanskoj i u Demokratskoj stranci.

Rastuća popularnost Joea Bidena

Ako Biden bude uspješan u svojim poduhvatima, njegova rastuća popularnost mogla bi pomoći da sačuva, pa čak i proširi, demokratsku radnu većinu u Senatu i u Zastupničkom domu na takozvanim mid-term izborima 2022. godine. Ukratko, Biden je mudro iskoristio historijski trenutak, u uvjerenju da ne treba dopustiti da jedna velika kriza kao što je pandemija propadne, kada je velika promjena moguća u tako ključnom trenutku.

Njegova ambiciozna zakonodavna agenda već priziva usporedbe s drugim transformativnim i značajnim predsjednicima. Takve su paralele inače prisutne u američkim medijima i akademiji. Amerikanci vole ocjenjivati i porediti svoje lidere, kao što porede sportiste, filmske zvijezde i muzičke umjetnike. Iako su predsjedničke analogije komplicirvane, one pružaju, čak i samim predsjednicima, širu perspektivu o izgledima za uspjeh i neuspjeh.

Biden se već sastajao s historičarima, da dobije njihove usporedne perspektive, kao što je predsjednik Barack Obama radio u mnogim prilikama. Trumpu nisu trebale takve konsultacije da se usporedi s Abrahamom Lincolnom i, da, Isusom Kristom. Analogije, naravno, variraju. One mogu biti ideološke, političke, strukturalne, ili vezane za lično porijeklo. Ali, najrelevantnije su one koje se fokusiraju na značajne atribute datog mandata.

Zanimljive predsjedničke paralele

Naprimjer, analogija Obama – John F. Kennedy činila se atraktivnom 2009. godine, kada je prvi crni predsjednik Amerike uspoređen s njenim prvim katoličkim predsjednikom. Obojica su viđeni kao relativni autsajderi, mladi, karizmatični i elokventni govornici, i obojica su osvojili američke srca i umove u ubjedljivoj pobjedi. Ali, iako su obojica bili značajne, inspirativne ličnosti, nijedan nije bio transformativan predsjednik. Usput rečeno, ako ste mislili da je Obamin kairski govor iz 2009. godine bio značajan, niste pročitali Kennedyjev alžirski govor iz 1957. godine.

Još jedna zanimljiva paralela je između Trumpa i Richarda Nixona. Dok je jedan bio politički iskusan i strateški snalažljiv, a drugi populista i luckast (dopustit ću vam da sami zaključiti ko je ko), dijele pokvarenu crtu, udovoljavali su vjerskim fanaticima, napadali slobodnu štampu, igrali na kartu rase i obmanjivali američki narod, što je sve dovelo do njihovog pada.

Bidena, čini se, sve više porede s Lyndonom B. Johnsonom. Ova analogija se fokusira na njihove zakonodavne agende i politike, poredeći Bidenov “Zakon u korist ljudi” i njegove planove pomoći i oporavka s Johnsonovim Zakonom o građanskim pravima iz 1964. godine i njegovim programima velikog društva koji su učvrstili američke socijalne i ekonomske sigurnosne mreže. Bez sumnje je to uvjerljiva analogija u ovoj ranoj fazi Bidenovog mandata, iako poređenje politika različitih predsjednika iz različitih era može biti nezgodno kada je izuzeto iz historijskog i strateškog konteksta.

Hrabriji i dinamičniji od prethodnika

Ali, Biden i Johnson, također, dijele jedan od najosnovnijih sastojaka uspješnog i trajnog liderstva: iskustvo. Oba predsjednika su imali duge karijere kao članovi Kongresa i obojica su služili kao potpredsjednici u sjenci inspirativnijih ličnosti s mnogo manje iskustva, što je izgleda i na njih prešlo. Tako da su, kada je konačno kucnuo čas, obojica startala snažno, naoružani dubokim znanjem o zakonodavnom procesu i upoznatošću s vašingtonskom političkom kulturom. Kao što je Johnson nadmašio Kennedyja, tako, po mom mišljenju, Biden može i treba nadmašiti Obamu u pogledu glavnih izazova s kojima se Amerika danas suočava.

Tragično je da, pola stoljeća nakon što je Johnson stavio sebi u obavezu da se pozabavi pitanjima rasizma, siromaštva i glasačkih prava, SAD i dalje pati od istih boljki. S beneficijom retrospekcije i iskustva, Biden može i mora težiti ka tome da bude bolji od Johnsona tako što će proširiti svoje domaće uspjehe, ali isto tako i što će izbjeći užasne vanjskopolitičke greške, tako što će izbjegavati izglede još jednog američkog rata u jugoistočnoj Aziji i podršku za još jedan izraelski rat na Bliskom istoku. U ovoj ranoj fazi ostajem skeptičan. Ali, na moje iznenađenje, a i mnogih drugih, Biden se pokazao kao hrabriji i dinamičniji lider od svojih prethodnika, starih i mladih.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO