Aleksandar Vučić, vrhovni poligrafista Srbije

Ako se budiš ujutru s imenom predsjednika Srbije, a zaspiš s molitvom za njegovo zdravlje, onda moraš biti spreman na poligraf staviti svoju glavu.

Poligraf je postao središte borbe za dokazivanje vjernosti, prije svega, predsjedniku Srbije, piše autor (Reuters)

Vlast koja je dovela do toga da sudovi i tuižlaštva u Srbiji budu zavisni i neslobodni u radu nameće svoja merila pravde tako što promoviše poligraf kao vrhunsko sredstvo za dokazivanje istine. Iako se samoproglasio za najboljeg studenta Pravnog fakulteta u istoriji, predsednik Srbije Aleksandar Vučić prenebregava činjenicu koju je morao da savlada tokom svog visokog obrazovanja i koja naglašava da poligrafsko ispitivanje nije dokazno sredstvo na sudu.

Poligraf može da ukaže na neke indicije, ali da se njime dokazuje istina ne biva. Da je tako, sudovi i tužilaštva ne bi imali posla. Za koga se sumnja na neko krivično delo, bude prikačen na poligraf i ako se utvrdi da je kriv sledi kazna, a ako ne, onda taj neko nastavi sa životom na slobodi.

U naprednoj Srbiji nije nemoguće zamisliti pravosudnu reformu u kojoj će njegovo visočanstvo poligraf biti i zakonom inaugurisan u jedan jedini pravosudni organ koji bi bez ikakve greške mogao da zameni sudove i tužilaštva. Poligraf bi bio mnogo praktičniji i jeftini, a predsednik Srbije bi dobio jo jedno zvanje uz postojeću funkciju – vrhovni poligrafista.

‘Ukrao’ 619 miliona, a neće da ide na poligraf

Bez sve šale, nečem sličnom svedočimo ovih nedelja u Srbiji. Dovoljno je bilo da Vučić ukaže na to da mu je sumnjivo da neko kome je omogućio sve na svetu nije prihvatio da ide na poligraf, i to samo sa jednim pitanjem – da li je učestvovao u nameri da se ubije predsednik Srbije? U pitanju je, sada već bivši, predsednik Fudbalskog saveza Srbije Slaviša Kokeza. Tačno je da se tu našao samo zato što je bio odan i veran Vučiću, jer njegove fudbalske veštine su davno izgubljene na poljančetu nepoznatog lokalnog Fudbalskog kluba Brodarac. Kokeza je dospeo u žižu javnosti posle privođenja i ispitivanja u policiji zbog veza sa uhapenim vođom kriminalne organizacije Veljkom Belivukom, poznatijim kao Velja Nevolja. Odbio je da bude podvrgnut poligrafskom ispitivanju po savetu advokata.

Vučić mu to nije oprostio. Ako je nevin i nema šta da krije, zašto bi izbegao poligraf?, zapitao se naglas predsednik Srbije. A, onda je priča sa poligrafom otišla u nebesa. Nekadašnja državna sekretarka u Ministarstvu unutrašnjih poslova nije mogla na poligraf jer je popila tablete za smirenje. Profesor Pravnog fakulteta i doskorašnji potpredsednik Fudbalskog kluba Partizan je prihvatio da ide na poligraf, ali zbog medikamenata koje uzima u redovnoj terapiji, poligrafista je odbio da sprovede ispitivanje. Javnosti u Srbiji je to, međutim, predstavljeno kao izbegavanje. Istog trenutka je Vladimir Vuletić postao “kvazi profesor“, “profesor koji voli maloletne dečake“, “neko ko naplaćuje ispite“…

Režimski mediji danima prenose informaciju da je Dragan Đilas, vođa opozicione Stranke slobode i pravde, odbio da ide na poligrtaf. Postavlja se pitanje zato bi išao na poligraf ako se protiv njega ne vodi nikakva istraga ili postupak. To je, međutim, naprednjacima dovoljan dokaz da danonoćno govore o tome da je Đilas lopov i da laže. Iako za njega godinama govore da je pokrao narodne pare u iznosu od 619 miliona evra, nikada postupak protiv njega nije pokrenut.

Rezultate prvo sazna predsjednik, pa tabloidi

Predsedniku, a samim tim i čitavoj njegovoj stranačkoj vojsci, nije jasno zato ljudi odbijaju poligraf, a Vučić je spreman u svakom trenutku da sedne na tu vruću stolicu i na taj način pokaže da je ispravan, častan i pošten. Građani Srbije, doduše, nikada nisu imali priliku da se uvere sopstvenim očima da je Vučić išao na poligraf, iako uporno tvrdi da je jednom bio. Prepušteni smo da mu verujemo ili ne. Uglavnom mu veruju, ali to je neka druga priča.

Poligraf je tako postao središte borbe za dokazivanje vernosti, pre svega, predsedniku Srbije. Ako si veran i odan Vučiću, ako nema šta da kriješ, ako se budiš ujutru sa njegovim imenom, a zaspiš sa molitvom za njegovo zdravlje, onda moraš da budeš spreman da na poligraf staviš svoju glavu. U slučaju da padne, ode glava, kao u slučaju nesrećnog Kokeze, koji je morao da podnese ostavku. Tako je poligraf postao neka vrsta Jevanđelja na osnovu kojeg se utvrđuje šta je istina, a šta nije, kako je to rekao beogradski advokat Vladimir Gajić. On je i saopštio veoma zanimljivu informaciju koja nije bila poznata, a tiče se upravo poligrafa. Prema njegovim rečima, rukovodilac poligrafa u Ministarstvu unutrašnjih poslova je rođeni brat šefa kabineta predsednika Srbije Ivice Kojića.

Jedan od mogućih razloga za odbijanje poligrafskog ispitivanja možda leži upravo u toj informaciji. Kako imati poverenje u poligraf ako znate da ono posredno ima veze sa Vučićem? U Srbiji je moguće da presude u procesima pre dobije predsednik Srbije od strana koje su uključene u njih. Tako je vrlo moguće da bi rezultate poligrafskog ispitivanja, ali i pitanja i odgovore, objavili tabloidi pre nego što bi zvanični podaci bili predati nadležnim organima u zemlji.

Uvijek spreman za istinu, ali ne i za TV duel

Zanimljivo je da se privatni poligraf u Srbiji koristi u situacijama kada se u nekim preduzećima dešavaju situacije u kojima je potrebno utvrditi neku istinu. Postoje striktni uslovi u kojim se takvo ispitivanje može sprovesti, ali prema iskustvima, ovakva vrsta ispitivanja je dosta pomagala. U Srbiji postoji svega nekoliko poligrafa koji se koriste u privatne svrhe.

Kao i sve ostalo što može, Vučić i poligraf koristi u propagandne svrhe. “Oni se plaše poligrafa i utvrđivanja istine, a ja sam uvek spreman da odgovorim na sva pitanja“, poruka je koja se građanstvu Srbije svakodnevno šalje. Zanimljivo je da je Vučić uvek spreman za poligraf, ali za TV duel sa bilo kime koga godinama optužuje za sva najveća zla ovog sveta – nikako. Umesto da na istom mestu i u istom terminu omogući barem pojedinim akterima svojih napada da odgovore, svima njima Vučić nudi samo poligraf. Pitanje je šta bi radio sa rezultatima poligrafa. Sud od toga ne bi imao nikakve koristi, a on bi svakako neku korist po sebe izvukao.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera