Daro iz Jasenovca oprosti, srpskoj politici je ipak draži Ante Pavelić

Pročitali ste to sigurno, kako Dodikov SNSD zajedno sa HDZ-om nije podržao deklaraciju o ustavnoj ravnopravnost Srba i ćirilice u Federaciji BiH. A sigurno ste i vidjeli i crvene nadnaslove: “Šokantno“, ”Kontradiktorno“, ”Apsurdno“…

Ko će kome, ako ne svoj svome

E pa ništa nije ni šokantno, ni kontradiktorno, ni apsurdno kad su puleni Milorada Dodika ciljano i namjerno nezainteresovani za stanje Srba i ćiriličnog pisma, konkretno u Kantonu 10, koji su uprkos ustavu ove zemlje i njenim zakonima, izvan i ustava i zakona. Tako je, Srbi i ćirilica u ovom kantonu, u kome stoluje Čovićev HDZ uz asistenciju Dodikovog SNSD-a, nisu građani drugog reda, nit im je pismo drugopojavno, oni su nevidljivi, a prava i obaveze su im svedene na životarenje i obavezu da na izborima zaokruže SNSD.

Pa onda treba malo manje da čudi to što su srpski delegati u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, na 17. sjednici svojom teledirigovanom uzdržanošću prespavali i konstitutivnost i ustavnost baš svog naroda za čija se prava retorički tako silno bore. A prespavali su, treba to navesti SNSD-ovi Dušanka Majkić i Lazar Prodanović, pa i Mladen Bosić iz SDS-a. Da ne bude zabune, rođeni Drvarčanin, Nikola Šprić zato je stao uz rame okrojelim HDZ-ovcima i odlučno bio protiv ustavne ravnopravnosti Srba, najkonretnije svojih Drvarčana.

A zašto je cijela ova priča toliko bitna?

Zato što valjda kao ni jedna do sad ne razotkriva Dodikovu i trenutnu srpsku perfidnu politiku u kojoj su ljudi i cijeli jedan narod, srpski narod, zapravo taoci interesa, kojim se vodi SNSD oligarhija. A ta oligarhija, kažem usta punih srpstva, ta grlata isprazna papirnata konjica, koja se vodi isključivo svojim alavim prohtjevima, navodno braneći Srbe i ćirilicu, napravila je baš od Srba ekonomske nomade, a od ćirilice egzotiku kojom se čak ni oni ne služe-jer je ne znaju.

U vječitom talu Čović-Dodik, svake dvije godine se dešava ponižavanje i urniranje po srpskim povratnicima u kantonima u kojim stoluje HDZ. Ti vječiti povratnici, a nikad građani, ne mogu biti čak ni u ustav uvršteni i to ne da ne smeta Dodikovim jastrebovima, oni direktno svojim (ne)glasanjem šalju taj narod na sa one strane zakona. Jer, na koncu, to su “niže vrijedni Srbi“, to su ljudi koji su se odlučili vratiti na svoja ognjišta, a ne bildati svojim prisustvom Republiku Srpsku. A “nagrada“ za to je protjerivanje iz ustava.

I da se razumijemo, nije ovo neki eksces. Identična stvar se desila, za one koji ne znaju, i u februaru 2018, kada je ista inicijativa-deklaracija odbijena od strane baš osovine HDZ-SNSD, najjače rušiteljske sile u Bosni i Hercegovini.

Tako se Milorad Dodik sa svojim poslušnicima našao na liniji pune ustašizacije BiH, i to tako što je svoj narod upotrijebio kao žrtveno jagnje i politički kusur. A sam zato da bi se pogurala druga jedna neustavna inicijativa, po kojoj Bosanski jezik ne može biti službeni i ustavom priznat jezik, niti se može izučavati u školama u RS-u.

Znači, jednom neustavnošću se gura, aminuje i blagosilja druga jedna neustavnost. Dakle, Dodik je spreman da sakati srpsku djecu Drvara, Livna, Glamoča…zarad sakaćenja bošnjačke djece u Prijedoru, Kozarcu, Janji, Zvorniku… duplo golo ili dupli ljudski i vaspitni zločin.

Potpuno nekažnjeno!

Dodikova ustašizacija BiH

A kad smo kod zločina, na istoj toj sjednici na kojoj Srbima od strane srpskih predstavnika nije dozvoljena ustavotvornost i pismo, odbijena je inicijativa o zabrani i glorifikaciji zločinaca Ante Pavelića i Draže Mihailovića.

Imate pravo pola puta da pogađate ko je odbio ovu inicijativu? Da u pravu ste, osovina SNSD-HDZ.

Dakle, ustaše i četnici na čelu sa Pavelićem i Mihailovićem biće dobrodošli gosti na zidovima, muralima, posterima, bilbordima, zastavama diljem Republike Srpske i kantona na čijem je čelu Čovićev HDZ.

Jer što da ne, u našoj zemlji nema zakona o zabrani negiranja zločina i genocida, a neoustaše i neočetnici se sa bilborda sele i na fudbalske utakmice i na ulice gradova da tamo kroz svoje poštovaoce istjeruju pravdu, koju je tandem Čović-Dodik odavno aminovao.

I nije to sve, eh da je sve.

Sjetićete se prije par dana je bilo oblježavanje proboja logoraša iz Jasenovca. Niko od bitnijih političkih faca iz vrha RS-a, nije se udostojio da dođe, osim Mladena Ivanića koji i nije u vrhu RS-a, jer su svi imali prečeg posla. A “preči posao“ je bio uvlačenje u strašnjicu Aleskandru Vučiću, koji je došao po ključeve Banjaluke na “Dan grada“. Ovo “Dan grada“ je pod navodnicima, jer je Dan oslobođenja Banjaluke od fašizma odavno u četničkim semantičkim vratolomijama preinačen u ideološki impotenti, bljutavi i beznačajni naziv- “Dan grada“, a koji znači jedno veliko ništa.

E u toj dehumanizaciji i tom silovanju povijesti po kojoj su grad oslobodili i čenici (sic!), kako kažu pojedini skupštinski poslanici, sve sa Šešeljevim učenikom Vučićem u glavnoj ulozi – i Dodikova vlast i Stanivukovićeva tzv. opozicija su zaboravili i na genocid u Jasenovcu i na desetine hiljada ubijenih Srba, i na malu Daru ovjekovječenu u filmu u koji su se do prije par dana kleli…

Oprosti Daro, posao je posao. Možda si ti simbol hiljada ubijene djece u Jasenovcu, ali biznis politčkog užasa ne smije stati. I taj biznis kaže, Daro, da za tebe, tvoj narod i tvoje pismo nema ustavnosti u dobrom dijelu Bosanske Krajine i Hercegovine, da nema valjanog obilježavanja proboja i uništenja logora u kome su djeca ubijana, taj biznis kaže i da se ime poglavnika Ante Pavelića, koji je najodgovorniji za smrt desetina hiljada ljudi, i dalje javno može slaviti. Jer tako misli srpska politička većina. Posao je posao, Daro! Oprosti!

A, kad smo kod Dare, kad smo kod običnog puka, koji decenijama glasa za partiju i partije koje se javno odriču istog tog naorda i stavljaju ga sa onu stranu ustava i zakona, zajedno sa njegovim pismom, e to je već domen opservacije za socijalne patologe i ozbiljne timove neuropsihijatara, kojima je dobro poznata struktura sado-mazohističkih odnosa.

U ovakvim trenucima, po ko zna koji put se treba podsjetiti Dodikovog prethodnika, ratnog zločinca Radovana Karadžića, koji je na pitanje šta će biti sa narodom, rekao-Narod? Ko j**e narod!

Izgleda je Dodik odlično savladao ovu lekciju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.