Dodik je Vučićev non-paper

Milorad Dodik je postao dio obaveznog kolorita, odnosno, nešto poput Vučićeve ikebane.

Vučić koristi i zloupotrebljava Dodika, šeta ga po Srbiji kao nekog bitnog (EPA)

Velika galama se podigla u regionu zbog navodnog postojanja non-paper priče o novom teritorijalnom ustrojstvu na Balkanu, ali ono što je možda komičnije jeste to da po nekom nepisanom pravilu, nečemu što je slično no-paper pojavi, Milorad Dodik prisustvuje dešavanjima u Beogradu u pratnji predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Bukvalno je nezamislivo pojavljivanje Vučića bez Dodika. Tako je postao deo obaveznog kolorita, odnosno, nešto poput Vučićeve ikebane.

Dodika je, tako, lakše videti u glavnom gradu Srbije nego u Sarajevu gde trenutno stoluje kao predsedavajući Predsedništva Bosne i Hercegovine. Na stranu to da je Dodik verovatno jedini, uslovno rečeno, predsednik neke države, a da tu državu ne voli i ne želi da živi u njoj. I to dokazuje i pokazuje svojim svakodnevnim ponašanjem, naročito kada stoji tik uz predsednika Srbije. Po ko zna koji put je ponovio da ne vidi Republiku Srpsku u sastavu BiH i da želi da se entiteti u miru raziđu. Prilikom nedavnog prikaza vojno-policijske vežbe države Srbije na Pasuljanskim livadama, Dodik je naglasio da će do te podele neminovno i doći.

Sa Vučićem je obišao Torlak gde je počelo punjenje ruske vakcine protiv COVID-19 – Sputnjik V, a dva dana kasnije u istom društvu gledao je “Odgovor 2021.” vojnom poligonu. I tako danima. Kao da je Dodik non-paper deo političkog i državnog vrha Srbije. Na ovim događajima nije bilo nijednog funkcionera iz nekog drugog dela Srbije ili regiona gde žive građani srpske nacionalnosti, na primer Vojvodine ili političara sa svete srpske zemlje – Kosova i Metohije. A, o političkim predstavnicima Srba iz Crne Gore, Hrvatske ili Severne Makedonije da i ne govorimo. Samo Dodik.

Što Dodik priča, Vučić ne smije da kaže

Biće da se i on sam tu malo ugurava, ali nije neverovatno da je to Vučićev način da ide na živce međunarodnim faktorima. Naročito kada se radi o vojnim vežbama gde Srbija voli da pokaže svetu svoje mišiće. Nije tajna da prilikom tih susreta koji su sve češći, Dodik pokušava da odobrovolji Vučića da podrži njegovu politiku, ali mu za sada, barem zvanično, to ne polazi za rukom.

Kada god se Dodik lati mikrofona u Srbiji i kaže to što ima da kaže, ili kako to Vučić vidi – iskoristi priliku, uvek se po pravilu predsednik Srbije odmah javi da kaže kako ta ista Srbija poštuje Dejtonski sporazum, granice BiH, i oba entiteta. Konačno je u Torlaku rekao da poštuje i suverenitet, ali i institucionalni suverenitet entiteta. Njegova, ipak, mora da bude poslednja.

Vučić u prisustvu Dodika ponavlja tu mantru i tvrdi da se Srbija ne meša u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine i da jedino što radi – gleda da pomogne ako može. Biće da ovu “empatiju” mnogi od zainteresovanih strana u BiH ne tumače da način na koji se Vučić nada. Ali, pročitali su ga, po svoj prilici. Vučićevim dobrim namerama i lepim rečima ne treba verovati.

Teško da bi Vučić dozvolio da Dodik priča po Beogradu i u njegovom prisustvu sve to što kaže na račun Bosne, a da se ne slaže sa time. Idi ti Mile reci nešto u svom fazonu, a ja ću kao malo da to zakrpim i svi smo mirni, a poruku smo poslali, tako to deluje. Jednostavno, Vučić ne dozvoljava ni reč koja može da mu šteti. Naivno je verovati da sve to nije dogovor i uigrana akcija. To što Dodik priča, Vučić ne sme da kaže, iako sigurno to isto misli. To se može zaključiti na osnovu njegovih drugih izjava. Treba ga nekada pitati da li bi voleo da Republika Srpska postane deo Srbije, ili možda velike Srbije, ali na poligrafu.

Jesu li Vučić i Dodik šovinisti?

Dodik je u ovom slučaju samo korisna budala Aleksandra Vučića, a da toga verovatno nije ni svestan. Koristi ga i zloupotrebljava, i šeta ga po Srbiji kao nekog bitnog. Na Pasuljanskim livadama mu je i funkciju promašio, nazvao ga je predsednikom, a on je samo predsedavajući. Neko drugi je predsednik RS, čini se da je to Željka Cvijanović. Vučić se tako i odnosi prema njemu, ugošćuje ga i čašćava, kao predsednika RS, a ne člana ili predsedavajućeg Predsedništva Bosne i Hercegovine.

Obojica nisu ni čuli ni videli taj famozni non-paper, ali zato zdušno napadaju sve koji su ga, navodno, videli ili ga kritikuju. Naročito to Vučić ponavlja, iz dana u dan. Drži predavanja svima koji se ne slažu sa idejom da RS postane deo Srbije. Čak je on, a i Dodik ga prati u tome, koristi izraz za one kojima se non-paper ne sviđa – autošovinisti. Ako su oni oni koji ne misle kao njih dvojica autošovinisti, da li su onda Vučić i Dodik šovinisti?

A, ovi koji prave non-paper agende, zajedno sa onima koji ih čitaju, ili ih uopšte nisu videli, mogli bi malo narode da ostave na miru. Građani, teško da su ikada bili problematični. Obično su to političari i politike. Ako ćemo realno, poznavajući narode, teško da bi neko zbog ideja pristao da živi u nekoj drugoj zemlji gde bi, na primer, ujedinjenjem gorivo u startu bilo skuplje za 50 dinara, ili za našto manje od jedne marke. Toliko ne vredi nijedna ideja, da se ne lažemo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera