Nuklearna drskost na Bliskom istoku

Izraelska brzopletost, iranska ratobornost i američka neodređenost, mogli bi gurnuti regiju u oluju.

Iranski predsjednik Hassan Rouhani revidira nova iranska nuklearna postignuća tokom Nacionalnog dana nuklearne energije u Teheranu 10. aprila 2021. (Reuters)
Iranski predsjednik Hassan Rouhani revidira nova iranska nuklearna postignuća tokom Nacionalnog dana nuklearne energije u Teheranu 10. aprila 2021. (Reuters)

Opet su počeli.

Iran je optužio Izrael da je sabotirao njegovu nuklearnu lokaciju u Natanzu, predstavivši ovaj napad kao “veoma loše kockanje”, očajničku “osvetu protiv iranskog naroda za njihov uspjeh na putu podizanja međunarodnih sankcija”. Još jednom je iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad pokušao izgledati hrabro u ponižavajućoj situaciji, zaprijetivši “osvetom protiv cionista”.

Izrael je odgovorio šablonski sa upadljivim stavom “bez komentara”. Premijer Benjamin Netanyahu je ponovio svoje apokaliptične mantre o iranskim lošim namjerama da razvije nuklearno oružje kako bi “izbrisala” Izrael i svoju odlučnost da zaustavi Iran u njegovim nakanama, pa šta bilo.

Izrael je izvršio višestruke napade na iranski nuklearni program i njegove naučnike tokom godina, brojne zračne udare na iranske pozicije u Siriji tokom protekle decenije, i desetak napada na iranske brodove i naftne tankere tokom protekle dvije godine. Radi sve, izuzev rata, da uspori ili uništi iranski nuklearni program i suzbije njegov utjecaj u Siriji, Libanu i Palestini, uz pomoć svojih novih arapskih najboljih prijatelja.

Iran je odgovorio većinom eskalirajući svoje retoričke prijetnje, ali nije poduzeo veće osvetničke napade, izuzev što je navodno usmjerio napad na nekoliko izraelskih brodova. U međuvremenu, Iran nastavlja ubrzavati svoje obogaćivanje urana i iskorištavati američke kikseve u regiji da proširi svoju destabilizirajuću projekciju moći širom Bliskog istoka.

‘Rat sjenki’

Ova kontinuirana eskalacija je nazvana “ratom sjenki” i karakterišu je stalni “napadi milo za drago” koji nisu direktna vojna konfrontacija ili totalni rat.

Ali u stvarnosti su ovo bili većinom preventivni napadi u onome što sve više izgleda kao izraelski “rat slabljenja” protiv Irana, s ciljem suzbijanja njegovog provokativnog regionalnog utjecaja širom Bliskog istoka, uključujući neposrednu izraelsku okolinu.

Iako je do sada direktna vojna uključenost izbjegnuta, ove dvije države su u utrci protiv vremena i sigurno će donijeti ishitrene odluke u nemarnom opasnom nastojanju da odvrate jedna drugu.

S obzirom na to da najnoviji napadi predstavljaju opasnu eskalaciju, vašingtonsko ćutanje je zaglušujuće. Bidenova administracija je odabrala da se naprosto distancira od ovog incidenta, kao da je puki posmatrač, izazvavši sumnje u vezi svoje posvećenosti da zamijeni neodgovorne politike svog prethodnika značajnom diplomatijom.

Sumnjam da je Bidenova administracija znala za izraelski napad prije nego se desio, sve i ako bi, kako neki smatraju, mogla imati koristi od njega u svojim pregovorima.

Kažnjavanje SAD-a

Ovaj napad je tempiran tako da u suštini osramoti SAD i da ga kazni za povratak pregovorima sa Iranom. Podudario se sa početkom indirektnog sastanka između SAD-a i Irana u Beču, gdje je SAD izrazio svoju spremnost da podigne sve sankcije kako bi oživio razbucani nuklearni sporazum.

Podudario se i sa posjetom američkog ministra odbrane Lloyda Austina Izraelu, koji je potcrtao američku “trajnu i neprikosnovenu” posvećenost održavanju izraelske strateške superiornosti na Bliskom istoku, što je bizarna i pretjerana posvećenost koja će nastaviti ponižavati stanovnike Bliskog istoka i destabilizirati regiju u godinama koje dolaze.

Biden je pretrpio slično lično poniženje 2010, kada je Netanyahuova vlada tempirala svoju objavu širenja još ilegalnih naselja dok je on bio u državi da oživi diplomatski proces sa Palestincima.

Ali za razliku od Palestine, gdje je odgovor na izraelske provokacije ograničen, posljedice izraelskih napada na Iran bi mogle dovesti do katastrofalne eskalacije.

Iran je već bombastično najavio svoju namjeru da počne obogaćivati uran do 60 posto za razliku od trenutnog nivoa koji iznosi 20 posto, približivši ga nivou oružja. Iznio je stav da mu je potrebno tako jako gorivo da pokreće nuklearne brodove, ali nema takvog broda u svojoj mornarici.

Ovo će sigurno izazvati još jedan izraelski napad. Situacija je na ivici da izmakne kontroli, da dovede do ozbiljne regionalne oluje i da ostavi američku diplomatiju uništenu.

Briga zbog sigurnosti

Zato se Bidenova administracija i njihovi moćni međunarodni partneri u nuklearnom sporazumu moraju brzo kretati, kako bi obuzdali i Izrael i Iran i kako bi ih odvratili od poduzimanja daljnjih jednostranih akcija tako što će usvojiti obavezujuću rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a da bi deeskalirali tenzije.

Bez sumnje, Biden će se vjerovatno suočiti sa opasnim protivljenjem od moćnih proizraelskih igrača u Washingtonu, a posebno u Kongresu. Ali kao jedini izraelski omogućitelj, američka vlada ima obavezu da ukroti neodgovorno ponašanje svog klijenta, ništa manje kada ovaj entuzijastično djeluje u korist suzbijanja iranske nuklearne ambicije.

Potreban je znatan nivo drskosti od strane Izraela da nagradi svog zaštitnika sa takvim poniženjem, kada ga je SAD dosljedno štitio protiv međunarodne osude ili odmazde za njegov višedecenijski program nuklearnog naoružanja, što je omražena činjenica koju niko ko ima znatan utjecaj više ni ne spominje.

Zaista mi nije jasno zašto Izrael naprosto ne pokaže zahvalnost umjesto zamjeranja, tako što će pomoći, a ne kočiti, obnovljene američke pokušaje da suzbije iranski nuklearni program diplomatskim putem.

Istina je, i Izrael ima legitimne razloge da se brine zbog svoje sigurnosti. Ali oni se ne mogu riješiti sa još ratova, još neprijatelja i podređivanjem većeg broja nacija svojim hirovima, već okončanjem vojne okupacije Palestine i ilegalnog širenja u palestinske i arapske zemlje.

Koliko ratova mora Amerika voditi na Bliskom istoku da bi se Izrael osjećao sigurno? Koliko ratova moraju Izraelci voditi da bi Netanyahu ostao na vlasti? Koliko arapskih država treba bitii destabilizirano da bi Iran povratio svoj ponos? Koliko ljudi mora umrijeti, prije nego što bude dovoljno?

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO