Ubijanje manjina u Americi: ‘Teret bijelog čovjeka’

Glavni uzrok upornih napada na manjine u SAD-u je iluzorni ‘bijeli čovjek’ i ‘teret’ koji on misli da nosi da civilizira svijet.

Ožalošćeni sa znakom na kojem piše 'Crnačka i azijska solidarnost' stoji na mjestu dvije pucnjave 16. marta (AFP)
Ožalošćeni sa znakom na kojem piše 'Crnačka i azijska solidarnost' stoji na mjestu dvije pucnjave 16. marta (AFP)

Ponovo su nedužni članovi još jedne „manjinske zajednice“ postali žrtve oružanog nasilja u SAD-u. Šesnaestog marta je niz masovnih pucnjava terorizirao tri spa salona u Atlanti, u Georgiji.

Osam ljudi, uključujuću šest žena Azijatkinja, je ubijeno. Osumnjičeni, bijelac u dvadesetima, je uhapšen. Masovni protesti širom SAD-a približili su još jedan aspekt neizlječivo nasilnog rasizma u ovoj državi globalnoj pažnji.

Obrazac je sada potpuno uspostavljen. Ubilački nastrojen, „bijelac“ uzima spremno oružje i podivlja ubijajući Azijate, Afroamerikance, Arape, muslimane, Jevreje, sikhe – etnički čisteći „svoju državu“ od ljudi koje smatraju nepoželjnim.

Ovaj obrazac je započeo davno, kada su Španci koji su „otkrili“ ovu zemlju počeli ubijati njene izvorne stanovnike. Nastavljen je sa ubilačkom transatlantskom trgovinom robovima i linčovanjem Afroamerikanaca. Sada se proširio na druge imigrantske zajednice koje ovi kriminalni „bijelci“ ne vole vidjeti u „svojoj državi“.

Oni žele državu „samo za bijelce“. Kada to postignu, počet će pucati jedni na druge – nastavivši sa svojim jednako rasističkim razbojništvom protiv Italijana, Iraca, Nijemaca, Škota, Poljaka, Skandinavaca. „Bijelac“ je plod kriminalne mašte.

Pogledajmo nekoliko novijih uzoraka ovog „tereta bijelog čovjeka“.

Putujuća metafora ‘manjina’

Petog avgusta 2012., američki vojni veteran i bjelački supremacista Wade Michael Page napao je sikhski hram u Oak Creeku u Wisconsinu, ubivši šest ljudi, a ranivši četiri druga. Sedma žrtva je preminula od rana koje joj je nanio 2020. Njega je ustrijelio i ubio policajac ispred hrama nakon masakra.

Desetog februara 2015., Deah Shaddy Barakat, Amerikanac sirijskog porijekla, njegova supruga Yusor Mohammad Abu-Salha i njena sestra Razan Mohammad Abu-Salha, obje Amerikanke jordansko-palestinskog porijekla, ubijeni su u svom domu u Chapel Hillu, u Sjevernoj Karolini. Svi su bili studenti na lokalnim univerzitetima. Njihov komšija bijelac Craig Stephen Hicks, je uhapšen i osuđen za ovaj gnusni zločin i služi tri doživotne kazne.

Liberalna američka štampa je kazala da je uzrok ovog višestrukog ubistva „svađa oko parkinga“ i prikrili su njene rasističke uzroke.

Sedamnaestog juna 2015., u Charlestonu, u Južnoj Karolini, devet Afroamerikanaca je ubijeno tokom proučavanja Biblije u Afričkoj metodističkoj episkopalnoj crkvi Emanuel, jednoj od najstarijih crnačkih crkava u SAD-u. Policija je nakon tog uhapsila bijelca i supremacistu, teroristu Dylanna Roofa jer je počinio ovaj ubilački čin. On trenutno služi devet uzastopnih doživotnih kazni bez mogućnosti uslovne kazne.

Dvadesetsedmog oktobra 2018., 46-godišnji bijalc Robert Gregory Bowers napao je sinagogu Drvo života u Pittsburghu tokom jutarnje službe za Sabat. Usmrtio je 11 ljudi, a ranio mnoge druge. Uhapšen je i sada mu sljeduje ili smrtna kazna ili kazna od 535 godina u federalnom zatvoru.

Pogledajte bilo koju godinu i teško da ćete naći neku u kojoj je SAD bez nasilnih ubistava i nereda protiv tzv. „manjina“. Ako udružite sve ove manjine, oni čine većinu Amerikanaca – izuzev fiktivne kategorije „bijelaca“.

Teret barbarstva

Glavni uzrok ovog niza barbarskog ponašanja je iluzija koja sebe naziva „bijelim čovjekom“ i „teretom“ koji on misli da nosi da civilizira svijet.

Teret bijelog čovjeka: Sjedinjene Američke Države i Filipinski otoci (1899) je poema istaknutog rasiste, engleskog pjesnika Rudyarda Kiplinga, koji je dao sebi zadatak da civilizira svijet sa barabrskom brutalnošću.

„Preuzmite teret bijelog čovjeka“, naredio je on svojim sunarodnjacima bijelcima:

 

Pošaljite najbolje od vas – 

Idite i vežite svoje sinove u progonstvo

Da biste služili potrebama svojih zarboljenika;

Da biste čekali u teškoj zaprezi

Na lepršavim ljudima i divljini –

Vaši novouhvaćeni, smrknuti narodi,

Poluđavo i poludijete

 

Kipling je napisao ovu okrutnu poemu (kako pjesnik može biti tako okrutan?) povodom američke invazije na Filipine. Kakav je ovo bolesni um?

Kako izgleda biti Filipinac, Kinez, Japanac, Korejanac, bilo koji Azijat, Afrikanac ili Latinoamerikanac, bilo koji Jevrej, musliman ili sikh u SAD-u ovih ili bilo kojih drugih dana?

Svi smo mi nezaštićene mete koje čekaju da budu ubijene, kako bi pomogle „bijelom čovjeku“ da se oslobodi tereta.

Nemilosrdno masovno nasilje protiv muslimana, Azijata, Jevreja, sikha i drugih u SAD-u, ogledalo je ratova koje Amerika vodi širom svijeta, koji rezltiraju talasima migracije u SAD.

Američki „bijeli ljudi“ su prije išli u inozemstvo da ubijaju i sakate crne, smeđe ljude i Azijate. Sada ne moraju ići „u inozemstvo“ jer je „inozemstvo“ došlo njima, pa periodično idu loviti u svojim naseljima.

‘Ova zemlja je naša zemlja’

U hrabroj i prkosnoj nedavno objavljenoj knjizi This Land Is Our Land: An Immigrant’s Manifesto (2019), Suketu Mehta je napisao duboko učenu odbranu globalnih migranata i izbjeglica koji lutaju svijetom i čine da se okrutni kotači predatornog kapitalizma okreću.

Mehta počinje svoju knjigu sa pričom o svom djedu koji je sjedio u parku u predgrađu Londona kada mu se približio pokvareni stari rasista „bijeli čovjek“ i mahao prstom prema njemu zahtijevajući da zna zašto je on u „njegovoj državi“.

„Zato što smo mi kreditori“, odgovara Mehtin veličanstveni djed, koji je rođen u Indiji, radio cijeli život u kolonijalnoj Keniji i penzionisao se u Londonu, „mi smo ovdje, jer ste vi bili tamo“.

Mi smo svi ovdje, jer su oni bili tamo. Afrikanci su u Francuskoj, Indijci su u Velikoj Britaniji, Korejanci, Vijetnamci i Iranci su u SAD-u, Palestinci su u izbjegličkim kampovima, Kongoanci su u Belgiji – samo lutajte svijetom i vidite da smo mi svi kuljajuće rane i otvoreni ožiljci koje su evropsko i američko barbarstvo ostavili iza sebe u Aziji, Africi i Latinskoj Americi.

Ljudi iz cijelog svijeta čije su države bila prepuštene na milost njihovih kolonijalnih i imperijalnih barbarstava lutaju svijetom u potrazi za utočištem za svoje porodice.

Migranti iz siromašnijih država do bogatih krajeva bježe od siromaštva, klimatskih promjena, raširenog nasilja uzrokovanog lokalnih tiranijama i globaliziranim imperijalizmom američkih i evropskih i regionalnih saveznika. Kinezi i Rusi nisu ništa bolji, oni su gori.

U samo jednoj statistici, Mehta kaže da je količina srebra ukradenog između 1503. i ranih 1800-ih „ravna dugu od 165 hiljada milijardi dolara koliko Evropa duguje Latinskoj Americi danas“.

Predatorski kapitalizam i rasistički kolonijalizam

Pogledajte samo taj broj i obuhvatite njegovu veličinu – cijeli budžet koji američki predsjednik Joe Biden ima na raspolaganju da ponovo izgradi svoju oštećenu državu je svega tri hiljade milijardi.

„Kako je Britanija ukrala 45 hiljada milijardi dolara od Indije – i lagala o tome“ pisao je Jason Hickel u članku za Al Jazeeru 2018. On citira renomirani ekonomisticu Utsu Patnaik iz knjige koju je objavio Columbia University Press u kojoj ona računa da je: „Britanija iscijedila ukupno blizu 45 hiljada milijardi dolara u periodu od 1765. do 1938.“

Ove nevjerovatne cifre su tek naznake, vrh ledenog brijega neizmjerne ljudske patnje koju su prouzrokovali predatorski kapitalizam i rasistički kolonijalizam koji je „teret bijelog čovjeka“ nanio svijetu.

Nema broja koji se može staviti na cijelu historiju ljudske bijede koju je „bijeli čovjek“ prouzrokovao na ovoj poharanoj zemlji. Nema retoričkog citiranja pjesme američkog folk pjevača Woodyja Guthrieja iz 1940. Ova zemlja je i naša zemlja. Ova zemlja nije naša zemlja. Ovo je zemlja izvornih američkih stanovnika. Ja pišem ovaj članak sa zemlje koja je pripadala narodu Lenape na kojoj je nakon izvjesnog vremena izgrađen Univerzitet Columbia. Ja sam njihov nezvani, ali zahvalni gost.

„Teret bijelog čovjeka“ nije stvaran. To je okrutna šala. To je opasna zabluda. To je ružna „poema“ koju je ispljunuo rasistički engleski pjesnik i koju su živjele generacije kroz stoljeća obijesnih okrutnosti širom svijeta, a koja se sada prikazuje na dnevnoj bazi ovdje u SAD-u.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO