Izraelski demokratski imunitet je ugrožen

Izraelski demokratski sistem se nastavlja urušavati dok Netanyahu daje sve od sebe da izbjegne zatvor.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu prisustvuje saslušanju dokaza za svoje suđenje zbog navodnih krivičnih djela vezanih za korupciju, na okružnom sudu u Jerusalemu, 5. aprila 2021. (AP)

Sa jasnom nevoljkošću i bez izbora, predsjednik Reuven Rivlin je dao zadatak premijeru i lideru Likuda Benjaminu Netanyahuu zadatak da formira sljedeću izraelsku vladu već četvrti put u dvije godine. Nakon što su izbori održani četiri puta sa neodređenim rezultatima, Netanyahu sada ima 28 dana, uz mogući produžetak od 14 dana, da oformi vladu, ali manje od većine od 61 mjesta u Knessetu da to i napravi.

Ako je ovaj zadatak bio izazovan prethodna tri puta, ovaj put se čini gotovo nemogućim. Jedan čovjek, Benjamin Netanyahu, je u više navrata stajao na putu sklapanja slagalice da se oformi stabilna, funkcionalna vlada. Kako je lider stanke Nova nada Gideon Saar rekao: „Ako Netanyahu odstupi i dozvoli drugoj ličnosti iz Likuda, bilo da je to ministar zdravstva Yuli Edelstein, ministar finansija Israel Katz ili član Kneseta Nir Barkat, vlada bi se mogla oformiti brzo i lako.“

Saar, čija je stranka osvojila šest mjesta na izborima 23. marta, prezrivo je odbacio Netanyahuovu molbu da se vrati u Likud. Njegova sugestija da se neko drugi postavi na čelo ove stranke odražava stavove mnogih u desnici i centru.

Dvije ultraortodoksne stranke koje zajedno imaju 16 mjesta blisko su povezane sa Netanyahuom – sve dok je on onaj koji se pita u Likudu i koji drži ključeve vlade i odgovara velikodušno na njihove zahtjeve. Međutim, njihova odanost biračima vjernicima koje predstavljaju veća je od njihove obaveze prema bilo kojem sekularnom političaru i oni će vjerovatno podržati Likud čak i ako Netanyahu više nije na vlasti.

Kao što je i očekivano, Saarovi pozivi da Netanyahu odabere dobrobit države umjesto svoje dobrobiti i odstupi kako bi država mogla krenuti naprijed nakon dvije godine političke paralize, su ignorisani. Odluka da se skloni bi Netanyahuu oduzela jedini adut u njegovoj produženoj bici protiv izraelske policije, državnog tužilaštva i sudova.

Kao optuženi na suđenju po optužbama za korupciju, moć njegovog ureda, liderstvo vladajućom strankom i njegov javni status jedine su karte koje Netanyahu ima s kojima može pregovarati o cijeni svoje ostavke. Naprimjer, mnogi u koridorima moći se već mjesecima poigravaju s idejom da ga imenuju za predsjednika da zamijeni Rivlina, čiji mandat ističe u julu.

Ova visoka pozicija, iako većinom ceremonijalna, mogla bi garantovati Netanyahuu pomilovanje i učiniti da njegova optužba za primanje mita nestane. Njegov pristanak da zauvijek nestane iz političkog života mogao bi izgladiti ono što je vjerovatno visoko kontroverzni sporazum da se izbjegne zatvor.

Budući da je izvodivost formiranja vlade mala, opcija kontinuiranog zastoja, s izborima svakih nekoliko mjeseci, bi mogla biti najbolja Netanyahuova šansa. On ne bi bio prvi lider na svijetu spreman da ide do kraja kako bi izbjegao dugu ruku zakona.

Lider daleko iskusnije demokratije od Izraela, američki predsjednik Richard Nixon, mnogo se potrudio da zataška svoja krivična djela u pokušaju da ostane na vlasti. U novije vrijeme, predsjednik Donald Trump je podsticao ljude protiv policije i sudskih vlasti kad god bi se pojavile sumnje da zloupotrebljava svoje ovlasti.

Kao šef opozicije u Knessetu 12 godina, Netanyahu je sam postavio normu na osnovu koje „premijer koji je do grla u istragama nema moralnu i javnu dozvolu da donosi sudbonosne odluke za državu Izrael.“ Tada je govorio o premijeru Ehudu Olmertu koji je bio pod istragom zbog sumnji za korupciju, pozivajući ga da odstupi.

Uistinu, izraelska javnost je oduzela ovlasti koje je dala Olmertu da određuje njihovu sudbinu sve dok je osumnjičen. Njegova stranka Kadima je imenovala tadašnjeg ministra vanjskih poslova Tzipija Livnija da ga zamijeni i zadržala je svoju političku snagu iako je izgubila na izborima 2009. od Likuda koji je vodio Netanyahu.

Tada niko nije mogao zamisliti da će Likud u više navrata izabrati lidera do guše u optužbi koji zloupotrebljava svoju poziciju da potkopa sudstvo i medije. Štaviše, nekih 1,3 miliona Izraelaca dali su svoj glas Likudu i njegovim radikalnim desničarskim saveznicima, predvođenima rasistom Bezalelom Smotrichom, koji je napisao na Twitteru da će se on pobrinuti da Arapi koji ne priznaju da zemlja Izrael pripada narodu Izraelu „ne ostanu ovdje“.

Bez dezertera sa opozicionih klupa, još jedan znak truleži s kojom se Izraelci suočavaju u novije vrijeme, koji mu daju većinu od 61 mjesta u Knessetu koja mu je potrebna, Netanyahuu ne bi bio problem da u narednim mjesecima uvuče Izraelce u pete izbore, iako rezultati vjerovatno neće značajno promijeniti balans moći između pristalica vladavine jednog čovjeka i pristalica vladavine zakona. Tokom 12 godina uzastopne vladavine, Netanyahu je uspio urušiti imuni sistem izraelskog društva i neutralizirati čuvare njegove demokratije. Bolest se pogoršava a magični lijek tek treba biti otkriven.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera