Mostarsko premlaćivanje: Policijska šamarčina sopstvenoj odori

Suze jednog policajca kojeg je dirnuo prosvjed u Mostaru pred zgradom policije i Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona u Bosni i Hercegovini, ne mogu sprati još jednu mrlju koju je na sebe navukla policija u ovom gradu.

Snimka premlaćivanja mladića pred ulazom u zgradu u kojoj živi proširila se internetskim bespućima i opalila još jednom šamar policiji u koju malo tko ima povjerenja. Prosvjed, na koji nitko nije smio reagirati pa prosipati režimske priče o mjestima na kojima je dozvoljeno prosvjedovati, pokazao je još jednom da bunta u umrtvljenom gradu ima i da postoje linije koje se ne mogu prijeći.

A policija je liniju prešla. Na snimkama se vidi kako prilaze mladiću pred vratima i odmah ga udaraju iako ne pruža otpor, ne nosi oružje i ne ponaša se nimalo prijeteći po neredne snage reda i mira.

Mladić tvrdi kako je bio kod prijatelja te da je požurio utrčati u zgradu kako bi tri minute iza 23 sata izbjegao lov zbog policijskog sata, a kasnije će neki mediji podastrijeti snimke o tome kako je potjera izgledala iz policijskog kuta. Naravno, na toj snimci se ne vidi udaranje, ali se vidi potjera jer je netko viđen da nešto nosi u ruci pa čak ne znamo love li policajci istu osobu koju su pretukli. Znamo zato da su ti novinari imali snimke i da su znali za premlaćivanje a da bi možda šutjeli da nije snimka s nadzornih kamera poslana u javnost.

‘Nema organa koji će procesuirati policajce’

Za sada ne znamo zbog kojeg se djela policija dala u potjeru ni što je prava pozadina priče. Ne znaju to, čini se, ni oni koji upravljaju policijom pa je tako Ministarstvo unutarnjih poslova HNK objavilo kako „najoštrije osuđuje brutalni napad policijskih službenika“ i da za njega „nema opravdanja“.

„Radi se o klasičnom primjeru prekoračenja ovlasti i policijskog kodeksa zbog čega se duboko ispričavamo cjelokupnoj javnosti, a posebice mladiću prema kojem se postupalo“, navodi se u ministarskom pranju ruku. Nisu javnost pokušali utješiti nikakvim razlogom potjere niti nekom krivnjom izudaranog.

No, javnosti to očito nije dovoljno jer se nakon prašine s prvom snimkom pojavila još jedna, nastala nekoliko dana ranije, u kojem su policajci optuženi da su pretukli dječake koji su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. I oni su, tvrdi otac jednoga dječaka, dobili ispriku, ali i liječničku zabilježbu o ozljedama zbog čega su i prijavljeni tužiteljstvu. Medijima se javljaju još neke osobe koje tvrde da su dobile palicama bez razloga i sve su prilike da na ovome neće stati.

A napad se dogodio baš u vrijeme kad je resorni ministar, braneći se zbog prijave da je nešto mućkao s isplatama plaća sebi, tražio medijske kanale da pohvali rad policije, naglašavajući obnove policijskih zgrada i dvorišta, te upozoravajući na problem koji policiju ovog kantona godinama prati.

Upozorio je Slađan Bevanda, kojeg se kao i druge ministre u tehničkoj vladi ovog kantona ne čuje baš često, kako im nedostatak policijskog ravnatelja, odnosno komesara, pravi velike probleme i da oni ne mogu niti nagrađivati policajce niti ih kažnjavati i da su im ruke koje inače vežu prilično svezane. Pokušao je i potpisniku ovih redaka održati lekciju o novinarstvu i o tome što i kako pisati, ali nije imao nikakvih glasnih reakcija na šamarčinu kojeg su policajci opalili svojoj odori. Rekao je tek kako su policajci suspendirani, ali da nema policijskih organa koji će ih procesuirati te da se nada da će se naći način da se postupak suspenzije provede do kraja.

Ne rade baš po zakonu

To znači da bi policajci mogli svoju kaznu gledati mirno primajući veći dio plaće, a potom se vratiti na posao kao da se ništa dogodilo nije. Ionako ne bi bili prvi policijski službenici ovoga kantona koji kaznu prolaze nagrađeni plaćom i odmorom.

Žalio se ranije kako je kriva politika, iako je svojevremeno visoko kotirao u HDZ-u BiH, te da “je stanje u MUP-u na jednom rubu“ i da vrlo često “plešu na ivici noža”, gdje moraju odgovoriti zadatku i provesti sve što se od njih traži.

„Nemamo dovoljan broj ljudi, potreban da bismo radili u punom kapacitetu i zakonito“, rekao je. S ovim ljudima koje MUP ima, pokazala je to snimka, a između redaka potvrđuje i ministar, ne rade baš po zakonu.

A policijski ravnatelj u HNK, jedinom kantonu koji u Federaciji BiH nema vlast niti se tko trudi da je ima pa „tehničari“ rade što hoće, stara je, nerješiva priča.

Nacionalni raspored koji je na snazi u raspodjeli resora i plijena unutar ministarstava, nalaže da se zadovolje (ne)pisana pravila pri dijeljenju fotelja. Nema niti policijskog odbora, ni unutarnje i disciplinske kontrole. Stoga bi kazna za policajce koji su pretukli mladića mogla ostati samo priča da smiri mostarsku javnost koju malo što može istjerati na ulice.

Iako ministar tvrdi da „policija nije raspuštena banda“, kad se nabroji što u ustroju policije sve nedostaje, moglo bi se reći da su prilično raspušteni i da policajci znaju da neće odgovarati nikome za prekršaje koje čine.

Pretvaranje u uniformirane babaroge

Oporba, koja se u hrvatskoj politici u BiH tek sramežljivo razvija jer birači kao da misle da oporbe ne smije biti, zagalamila je kako ministar treba podnijeti ostavku. Ministar smatra da je isprika dovoljna i da ne treba izaći pred prosvjednike baš kao što to ne rade ni njegove tehničke kolege u drugim prosvjedima u kojima se prsti upiru u vlast u Mostaru.

Za sve postoje politička opravdanja a za ovo političko natezanje oko ključnih ljudi koji bi mogli uozbiljiti MUP razlozi su, kao i uvijek, dublji. Jednoj strani bitno je jedno, drugoj je bitno nešto drugo a u sredini djeluju kako im je volja.

Neki čak u motivima napada žele vidjeti nacionalnu i navijačku pozadinu. No, to nikako nije bitno. Bitno je da policija ne može tući kako joj se palica digne. Odora, koju plaćaju građani i rad policije koji se plaća iz džepova građana, trebali bi biti kakav-takav znak sigurnosti da ne da se ljudi u plavom pretvaraju u uniformirane babaroge u kojima se krije barem dio ogledala ovog društva i ljudi koji su zasjeli da ovim društvom upravljaju.

A u ogledalu je, samo oni to ne vide, jako ružna slika.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.