Odbjegli osuđenik u osvetničkom pohodu

Dugi sudski procesi vezani uz financijske malverzacije su postali uobičajeni u hrvatskom pravosuđu. Rastežu se rasprave, optuženici izbjegavaju dolaske na sud, a i kad su osuđeni izbjegavaju odlazak na odsluživanje zatvorskih kazni.

Istu praksu je godinama koristio i Zdravko Mamić, a ultimativno izbjegavanje ostvario je bijegom u Bosnu i Hercegovinu. Ovih dana donesena je i pravomoćna presuda te je to dovelo do početka Mamićevog osvetničkog pohoda prema pojedinim sucima. Naime, Mamić za njih tvrdi da su bili na njegovom platnom spisku te da im je osiguravao različite usluge.

Započeo je Mamić s podacima o putovanjima na koja su pojedini suci, prema njegovim tvrdnjama, putovali na njegov račun i vodili sa sobom ljubavnice. Objavljivao je snimke svojih druženja s tim sucima, zatim nastavio i s objavom SMS poruka pojedinih sudaca koje su oni slali ljubavnicama te ugovora o posmrtnoj pripomoći pomoću koje se, po njegovim riječima, jedan od sudaca okoristio. Sve to Mamić radi pod geslom – Reforma pravosuđa.

‘Prljavi veš’ pojedinih sudaca

Počeo je tako Zdravko Mamić s izbacivanjem prljavog veša pojedinih sudaca, a ostale pozvao da požure s ostavkama ili će ih snaći ista sudbina. Ključ je što ne razotkriva Mamić suce zato jer misli da su oni radili nešto pogrešno. Baš naprotiv, razotkriva ih jer se nisu u potpunosti pobrinuli da on i dalje slobodno šeta Zagrebom, urla na novinare i kida košulje dok Dinamo slavi protiv Tottenhama.

Dok su ti isti suci njemu pisali upute za suđenja, zatvarali oči ili gledali u drugu stranu, onda su mu bili najbolji pajdaši. Tijekom istrage i suđenja Mamić i suci su mudro šutjeli. Družili su se, jeli, pili, putovali, jedni su radili svoj posao u okviru pravosudnih institucija, a Mamić i ekipa su se nadali oslobađajućim presudama. Bila je to win-win situacija. Međutim, nakon što je posljednja instanca u vertikali hrvatskog pravosuđa donijela svoj pravorijek sve se okrenulo u lose-lose situaciju za uključene.

Gubitnička je to situacija i za Mamića i uključene suce. Ili bi barem trebala biti. Zdravko Mamić, iako nije u Remetincu, ipak je zatvoren u BiH. Taj zlatni kavez omogućuje mu da živi izvan rešetaka i saziva press konferencije, ali nema mogućnosti sunčanja na jahti svoga sina, prešetavanja po Maksimiru ili obilaska najdražih mu zagrebačkih restorana. S druge strane, suci o kojima izlaze različite informacije bi mogli snositi posljedice vezano uz svoje karijere, ali i na obiteljskom planu.

Lose-lose situacija

Pobjednik u ovoj lose-lose situaciji može biti hrvatska javnost. Hrvatski građani koji su godinama najveći gubitnik sporog pravosuđa, kriminalaca i dijela sudaca koji pronalaze zajedničke interese kad na red dođe podnošenja računa.

Međutim, pitanje je mogu li kazne za upletene suce i odbjegli osuđenik u osvetničkom pohodu biti dovoljna satisfakcija. Naime, povjerenje građana u pravosudne institucije je već desetljećima na izrazito niskim granama te je teško očekivati da će jedna osvetnička parada pomoći u tome. Podrška Mamiću u ovom sukobu je isključivo daljnje podržavanje korupcije i povlaštenosti kriminalaca. Šalje se poruka osobama u pravosuđu da se korupcija i kriminal mogu tolerirati, ali da ne smiju okrenuti leđa svojim kriminalnim prijateljima jer bi mogli stradati u osvetničkom pohodu.

Gledati na Mamića kao na osobu koja predvodi reformu pravosuđa je pogrešno s koje god se strane nastojalo promotriti ovaj slučaj. Osoba koja je podrivala pravosudni sustav godinama ne može biti osoba koja predvodi njegovu reformu.

Nije Zdravko Mamić osuđen zato jer su se njegovi jataci urotili protiv njega, nego je osuđen jer mu je dokazana krivnja. Suce je podmićivao kako bi kao krivac ostao na slobodi, a ne kao ucijenjena nevina osoba da bi izbjegao nepravednu kaznu. Da je Mamić bio ucjenjivan, onda je mogao kao nevin čovjek postati policijski doušnik i na taj način razotkrivati sudačku korupciju.

Ništa od ovoga ne eskulpira suce koji su zajedno s Mamićem sudjelovali u marifetlucima. Njihova krivnja je još i veća jer su očekivanja od njih i uloge koju obnašaju znatno veća. I dok se, s jedne strane, Mamić ne može vratiti u Hrvatsku jer ga čeka zatvor, sucima kojima se dokaže sudjelovanje u ovakvim stvarima ne bi se trebao omogućiti povratak na te dužnosti. Bilo kakva kazna koja neće uključivati takvo postupanje, nego će omogućiti daljnje obavljanje sudačke dužnosti te će ti isti suci sutra ponovno biti dio nekog sudskog procesa, predstavlja poraz građana. Bez kažnjavanja i Mamića i sudaca neće biti ni temelja za reformu pravosuđa za koju se sad Mamić lažno zalaže.

Sigurno je jedino da tu reformu ne može provesti Zdravko Mamić. Da ju ne mogu provesti ni oni koji se čude ovakvim stvarima kao da su posljednjih trideset godina živjeli u vakuumu i neznanju. Ne mogu ni oni koji se odjednom užasavaju i prave se zgroženima. Vrijeme čuđenja, užasavanja i zgroženosti davno je prošlo, sad bi trebalo biti vrijeme za djelovanje. A za takvo djelovanje potrebne su čiste ruke i hrabrost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.