Diplomatski šamar bh. političarima

Pred očima javnosti odigrao se humanitarni čin komšijske solidarnosti, vrijedan pohvale za one čija se nesposobnost djelomično pokrila, dok dostojanstveniji građani BiH nisu krili stid.

Koliko god to nekima u BiH bilo gorko, donacija Srbije u ovom trenutku je prijateljski čin, piše autor (Anadolija)

Mala škola “političkog prevođenja žednih preko vode“ desila se u utorak na Sarajevskom aerodromu. Aleksandar Vučić, kao političar, predsjednik Srbije, učinio je to po ko zna koji put, odvalivši diplomatske šamare svima koji se u Bosni i Hercegovini bave politikom i vlašću. Donio je i lično uručio donaciju vakcina protiv korona virusa namijenjenih zdravstvenim radnicima u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Vrsta, količina, svečari… nisu bitni. Učinio je to na svoju inicijativu, nakon što vlasti države Bosne i Hercegovine nisu bile u stanju osigurati nijednu vakcinu za svoje građane do tog trenutka.

Pred očima javnosti odigrao se humanitarni čin komšijske solidarnosti, vrijedan pohvale za one čija se nesposobnost ovim bar djelomično pokrila. Oni dostojanstveniji građani Bosne i Hercegovine nisu krili stid. Čovjekoljubljem je očiglednu nedozrelost bh. vlasti pokušao opravdati član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić rekavši da “sve vrijedi ako samo jedna od ovih vakcina spasi život nekome u Bosni i Hercegovini“.

Pa to je upravo ono na šta danima upozoravaju bh. građani pozivajući ljude na vlasti da prestanu biti čovjekomrsci i angažiraju se na nabavci vakcina. Nikada nećemo saznati odgovor na pitanje da li je neki od nekoliko stotina izgubljenih života mogao biti spašen da su vakcine u Bosnu i Hercegovinu stigle prije mjesec ili više. Već sad znamo da zbog besprizorne aljkavosti i neodgovornosti niko neće krivično odgovarati.

Neprekidna želja za liderskom dominacijom

Drugi član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović, pažljivo birajući riječi tokom dočeka Vučića u Sarajevu, tvrdi da je vrijeme da se regija mane teških tema i krene drugačijim putevima. Građani Bosne i Hercegovine se neće “maniti” teških tema genocida u Srebrenici i njegovog negiranja u Srbiji i entitetu Republika Srpska, građani Srbije se neće “maniti” statusa Kosova dok vlasti u Bosni i Hercegovini ne prihvate teritorijalnu cjelovitost Srbije s pokrajinama u njenom sastavu. Tek onda je, možda, moguće krenuti drugačijim putevima.

Svaki politički događaj na Zapadnom Balkanu nije samo ono što se na prvi pogled čini. Svjestan toga, Vučić je humanitarni akt iskoristio da još jednom pokaže želju za liderskom dominacijom. Uspješan proces imunizacije najbolje je pokazati u zemljama u kojima državna vlast nije nabavila nijednu vakcinu. Pokazao je to prije izvjesnog vremena uručivši lično poklone Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.

Liderska arogancija može se prepoznati u odgovoru na prigovor šefice bh. diplomacije da poklonjene vakcine nisu odobrene za upotrebu u Evropskoj uniji te da se upotrebljavaju u siromašnim zemljama. Vučić je nadmeno poručio da će za 10 dana isporučiti vakcinu bilo kog proizvođača po želji, ukoliko je problem to što su donirane vakcine proizvedene u Indiji po licenci AstraZenece. Dodatno, donacija na Sarajevskom aerodromu bila je prilika da se pokaže nefunkcionalnost države Bosne i Hercegovine i istakne teza o RS-u “kao boljem dijelu zemlje, koji trpi zbog drugih“.

Nije prošao ‘mali Schengen’, mogle bi vakcine

Mjesto sastanka u Sarajevu je aerodromska zgrada, a ne zgrada Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kako dolikuje. Ali, to već nije samo pitanje za Vučića, nego i za domaćine. Posredno, Vučićev čin će blagonaklono biti prihvaćen u Moskvi i Pekingu, jer je u vrijeme pandemije ilustrirao nadmoć Istoka nad Zapadom, Rusije i Kine nad SAD-om i Evropskom unijom.

Vučić nije odustao od uvjeravanja država regije da treba pojačati ekonomsku saradnju i neku vrstu saveza u tom smislu, pa je to ponovio i u Sarajevu. Srbija ima veliki interes u privrednoj suradnji, jer samo prema podacima Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovina, najznačajniji je partner Bosne i Hercegovine po obimu razmjene. Prošle godine Bosna i Hercegovina je izvezla robe u vrijednosti nešto više od 450 miliona eura, dok je uvoz iz Srbije iznosio nešto manje od 970 miliona eura. Zato, ako u Bosni i Hercegovini nije odmah prošla ideja o “malom Schengenu“, proći će inicijativa o ekonomskom samitu dviju država.

Vučić i njegovi saradnici pažljivo biraju politički trenutak u kojem organiziraju ovakve događaje. Srbija je u posljednje vrijeme izložena pritiscima i najavama pojačanih aktivnosti na međusobnom priznanju s Kosovom, u međunarodnim krugovima najavljuje se proces ustavnih reformi u Bosni i Hercegovini. Zbog toga Vučić na Sarajevskom aerodromu govori “o povjerenju jednih u druge, da ne živimo za to da opanjkavamo jedni druge pred svjetskim zvaničnicima”.

Bez izvinjenja za fašistički stav iz 1995.

Humanost iskazana donacijom neće proći ispod radara zvaničnicima velikih sila. Potvrdilo je to Vučićevo ponašanje i nagrada iz Brisela 2015. godine, kada je Srbija očekivala početak pregovora s Evropskom unijom. Vučić je tada posjetio Hrvatsku, u Beogradu primio albanskog premijer Edija Ramu i posjetio Potočare. I dobio zeleno svjetlo za početak pregovora.

Požalio se Vučić da prema njemu u Bosni i Hercegovini postoji nepovjerenje. Tačno. I za to je odgovoran –  Aleksandar Vučić. Polovinom 1995. godine za srbijanskom skupštinskom govornicom, kada je Srbija bila suočena s prijetnjama NATO-a, kao narodni poslanik Srpske radikalne stranke, izgovorio je da će “za jednog ubijenog Srbina ubiti 100 Muslimana“. Dvadeset godina kasnije, bez riječi izvinjenja, pravdao je taj fašistički stav izjavom da je “izvjesno da sam govorio mnoge stvari za koje sam tada mislio da su dobre, a koje sasvim sigurno danas ne bih ponovio“.

Vrijednom pažnje bila je Vučićeva odluka da 11. jula 2015. godine posjeti Potočare kod Srebrenice i oda počast žrtvama genocida. Tada je napadnut, a ozbiljna istraga o tom napadu nikada nije provedena, niti su počinitelji kažnjeni. Kao što Srbija nikad nije dala objašnjenje šta je nekoliko desetaka njenih obavještajaca nelegalno radilo toga i dan ranije na mezarju Memorijalnog centra. Istovremeno, Vučić je učinio sve kako bi britanska Rezolucija o genocidu u Srebrenici u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, uz rusko savezništvo, bila oborena. Nakon svega, Vučić izjavljuje da “Bošnjacima neće biti neprijatelj, šta god radili i kako god se ponašali, uvijek će raditi na najboljim mogućim odnosima s Bošnjacima“.

‘Uvreda’ od ponuđenih 50.000 eura za Novi Pazar

Vučić tokom svakog sastanka s delegacijama RS- izjavi da poštuje integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, ali da voli RS. Svako Dodikovo koketiranje s otcjepljenjem entiteta od države Bosne i Hercegovine i potenciranje osjećaja da su RS i Srbija jedno, jedna država, da Drina nije granica, Vučić prećuti i odbija komentirati.

Tokom ceremonije uručivanja doniranih vakcina Vučić je izjavio da za Srbiju neće biti poraz kada im Bosna i Hercegovina ponudi i drvo i bilo koji poljoprivredni proizvod, da će to objeručke bratski prihvatiti, a suština je da između komšija i prijatelja ne postoji niti će neko nekoga da šamara ili dominira. Nema ni godina kako je upravo Vučić odbio pomoć koju je Bosna i Hercegovina ponudila za bolnicu u Novom Pazaru u vrijednosti od 50.000 eura, ocijenivši je uvredom za Srbiju. Čemu da oni koji žele razumjeti poruke o dobrosusjedstvu vjeruju i kada je predsjednik Srbije bio iskren, a kada ne?

“Srbija je ove vakcine mogla iskoristi za svoje građane, a ovo govori o politici njihove vlasti prema Bosni i Hercegovini”, izjavio je na svečanosti Milorad Dodik kao da je član delegacije Srbije, a ne predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine. U tome i jeste problem. Kad pokušavate definirati politiku Srbije prema državi Bosni i Hercegovini, suočite se s fazama od otopljavanja do zahlađenja, od poštivanja do potcjenjivanja, od partnerstva do paternalizma, od ruke pomirenja do agresije, i tako ukrug.

Dovoljni su iskrenost i otvoreni dlanovi

Vlasti u Bosni i Hercegovini pokazale su potpunu neodgovornost prema zdravlju svojih građana, ali više od svega boli gaženje dostojanstva. Njemačka poslovica kaže da kad napravite od sebe ovcu, vuk će vas sigurno pojesti. Da se to ne bi dešavalo, preporuku je, nekada davno, dao bivši ruski predsjednik Nikita Hruščov – ako živite među vukovima, morate se ponašati poput vuka.

Koliko god to nekima u Bosni i Hercegovini bilo gorko, donacija Srbije u ovom trenutku je prijateljski čin. Tokom prve predsjedničke posjete Sarajevu 2017. godine Vučić je izjavio da je došao da kaže kako Bosna i Hercegovina u Srbiji ima iskenog prijatelja. Koliko je prijateljstvo iskreno, pokazali su navedeni primjeri. Ali, da bi zaista takvo bilo, neka Vučić ili predstavnici Srbije sljedeći put u Bosnu i Hercegovinu dođu bez poklona i velikih riječi. Neka ponesu iskrenost i pruže otvorene dlanove. I neka ih onda na isti način u Sarajevu dočekaju. Do tada će se građani dvije države baviti teškim temama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama