‘Islamo-ljevica’: Francuska ulazi u svoju mekkartističku eru

Optužbe francuske vlade za ‘islamo-ljevicu’ protiv akademije prijete akademskoj slobodi.

Francuska ministrica visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija Frédérique Vidal nedavno je izjavila da „islamo-ljevica hara cijelim društvom [Sebastien Bozon/AFP]

U proteklih nekoliko sedmica, još jedan talas političke polarizacije je pogodio Francusku, kada je koncept „islamo-ljevice“ zauzeo centralno mjesto u usijanoj kulturološkoj debati. U intervjuu za Cnews, francuski ekvivalent Fox Newsa, franucsku ministricu visokog obrazovanja i istraživanja Frédérique Vidal su pitali slaže li se s izjavom da „islamo-ljevica hara univerzitetima“. Odgovorila je bez oklijevanja i to šokantno: „Islamo-ljevica hara cijelim društvom“.

Nastavila je: „Naredit ću istragu u sve tokove istraživanja o ovim temama na univerzitetima, kako bismo mogli razlikovati pravo akademsko istraživanje od aktivizma i mišljenja.“

Vidalina izjava o „islamo-ljevici“ je najnovija u nizu sličnih izjava izabranih zvaničnika u Francuskoj. U junu je predsjednik Emmanuel Macron rekao novinarima: „Akademski svijet ima svoj udio u krivici. On je podsticao etnizaciju ovog društvenog pitanja, misleći da je ovo dobra linija istraživanja. Ali rezultat može biti samo secesija. To znači podjela Republike na dva dijela.“

U oktobru je ministar nacionalnog obrazovanja Jean-Michel Blanquer upozorio da „islamo-ljevica pravi nered u društvu“ i osudio je ono što je nazvao „intelektualnim saučesništvom u terorizmu“.

Ovi zli napadi na akademiju i intelektualce ljevičare ponovljeni su širom francuskih vodećih medija i među pseudointelektualnom elitom.

Vječno strašilo u francuskom društvu

Cilj im je da raspire mržnju javnosti prema ljevici, tradicionalno sekularnoj sili, tako što će je povezati sa „islamizmom“, vječnim strašilom u francuskom društvu. Ova vrsta podsticanja, dok je politički isplativa za vladu, polako ali sigurno gura Francusku u njenu mekkartističku eru. Macron i njegove pristalice polažu osnove za lov na vještice sličan onome koji je u SAD-u predvodio senator Joseph McCarthy 1950-ih, a koji je za cilj imao da „pročisti“ američke institucije od osoba za koje se sumnja da su komunistički agenti, militanti ili simpatizeri.

Važno je razumjeti politički kontekst u kojem se ovaj proces odvija. Sve ove izjave bi trebale biti viđene kao dio izborne kampanje. Macron će se ponovo kandidovati 2022, a njegova vlada se loše ponijela tokom pandemije COVID-19.

U ovoj državi je do danas zaraženo preko 4 miliona ljudi, a više od 90 000 je preminulo. Prošle godine se francuska ekonomija smanjila za 8,3 posto, dok su se stope siromaštva gotovo udvostručile. U septembarskoj anekti, 33 posto ispitanika je kazalo da je njihov prihod dovoljan da sastave kraj s krajem; 18 posto je reklo da uopće nije dovoljan. U oktobarskoj anketi, 61 posto ispitanika je smatralo da je Macron loše vodio odgovor na pandemiju.

Macron očekuje oštru konkurenciju na biralištima

Budući da će kriza u vezi korona virusa vjerovatno umnogome utjecati na izbore iduće godine, Macron očekuje oštru konkurenciju na biralištima i traži efikasnu strategiju da pojača podršku. U ovom trenutku, ništa izgleda ne djeluje bolje na odvraćanje javnosti od mnogih neuspjeha vlade do napada na islam i praćenja „islamističkih teorija zavjere“, a Macron je izgleda jedva dočekao priliku da podigne svoj rejting.

Njegova vlada je već pokrenula brutalnu kampanju s ciljem zastrašivanja muslimanske zajednice i potiskivanja njenih organizacija civilnog društva. Među drugim represivnim mjerama, raspustio je organizaciju Kolektiv protiv islamofobije u Francuskoj koja je branila muslimanske žrtve islamofobije unutar pravnog okvira Republike.

Ali Macron želi otići korak dalje od napadanja muslimanske zajednice i sada napada i ljevicu.

Radeći to, on se ugleda na jednu od svojih glavnih suparnica, Marine Le Pen, predsjednicu ultradesničarskog Nacionalnog skupa. Ideja „islamo-ljevice“ je nešto što je ona popularizirala u svojoj prvoj predsjedničkoj kampanji 2012.

Izgleda da je sada Macronova politika otišla toliko udesno da je sasvim prigrlio jezik Nacionalnog skupa. Počevši javni krstaški rat protiv zamišljene islamističko-ljevičarske teorije zavjere u francuskom društvu, on se nada ne samo da će ukrasti neke od Le Peninih glasova već i da će potkopati ljevicu.

Macron specifično cilja na stranku Nepokorena Francuska. Njen lider Jean-Luc Mélenchon je jedini političar koji je osudio islamofobiju i stigmatizaciju francuskih muslimana – on je bio jedini šef stranke koji je prisustvovao Maršu protiv islamofobije 2019. Danas je on je jedini istaknuti ljevičar koji ima šanse na predsjedničkim izborima iduće godine.

Najnoviji trik u ratu protiv neslaganja u Francuskoj

Usvojivši Le Penin rasistički jezik i demonizirajući ljevicu, a posebno Mélenchonovu stranku, Macron se nada da će se ponovo pojaviti kao kompromisni kandidat, „manje zlo“, za koje će francuski narod glasati da izbjegne ultradesničarsku vladu, a da se i dalje osjeća zaštićenim od „islamističkog strašila“.

Ali kandidujući se ponovo sa bezobzirnim i beskurpuloznim trikovima, predsjednik nanosi veliku štetu francuskom društvu. Stavljajući akademiju na nišan, on direktno prijeti akademskoj slobodi.

Nedugo nakon što je emitovan Vidalin intervju, Nacionalni centar za naučna istraživanja (CNRS), najistaknutija akademska institucija u kojoj su najfiniji umovi iz svih naučnih disciplina, objavio je izjavu odbacivši njene optužbe i osudivši „one koji pokušavaju upotrijebiti [termin „islamo-ljevica“] da dovedu u pitanje akademsku slobodu“. Naglasio je da „političko iskorištavanje“ ovog termina „ukazuje na štetnu instrumentalizaciju nauke“ i „da se ne podudara ni sa kakvom naučnom stvarnošću“.

U međuvremenu Vidal je udvostručila svoje riječi i insistirala je da se provede istraga o „islamo-ljevici“ u akademiji. Ako ona održi svoje obećanje, to bi moglo imati razoran utjecaj na akademski život u Francuskoj.

Čišćenje obrazovnih institucija od bilo kakvog intelektualnog ili političkog protivljenja koje bi moglo propitivati vladine politike ili većinske stavove, ozbiljno bi osakatilo debatu o važnim političkim i socioekonomskim pitanjima.

Potjera za akademicima optuženim da su „islamo-ljevičari“ bi sigurno ograničila akademsku slobodu i dovela do autocenzure. Poremetila bi rad tzv. dekolonijalista koji osporavaju narativ o kolonijalnoj prošlosti Francuske koji promovira i odobrava francuska država, na taj način naglasivši boljke francuskog kolonijalizma.

To bi također učvrstilo poziciju muslimanske zajednice u Francuskoj kao glavnog žrtvenog jarca za političke i moralne bankrote vladajuće elite.

„Islamo-ljevica“ je najnoviji trik u ovom ratu protiv neslaganja u Francuskoj. To je koristan alat da se ućutkaju i politički neprijatelji i oni muslimani koji se protive islamofobiji i rasizmu koji haraju francuskom administracijom i društvom. Dovodi Francusku sve bliže autokratskoj vladavini gdje se svako ko se usudi kritikovati, suprotstaviti se ili dovesti u pitanje direktive spuštene odozgo kalja i ućutkuje.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO