Sirijski zdravstveni radnici se još bore za pravdu

Svaki dan kada se probudim razmišljam o 18. augustu 2012. – danu kada sam konačno ugledao Sunce nakon višesedmičnog pritvora.

Zbog “zločina” pružanja zdravstvene njege povrijeđenim demonstrantima, sirijska vlada me zatvorila i mučila u direktoratu vojne obavještajne službe u Halepu 17 dana. Bilo je to kao da sam zaglavio u groblju za žive mrtvace – mogli smo samo disati i vrištati.

Pustili su me tek nakon što su me prisilili da potpišem obećanje da neću pružati zdravstvene usluge vladinim neprijateljima.

Kada sam prvi put udahnuo zrak pod sjajnim suncem kao slobodan čovjek, dao sam drugo obećanje – ne samo da ću pružati zdravstvene usluge bez diskriminacije, već i da ću dokumentovati gnusne zločine sirijske vlade protiv svih civila, među njima i zdravstvenih radnika. I do danas me pokreće ova zakletva.

Decenija progona

Ovaj mjesec se obilježava deseta godišnjica sirijskog sukoba. Deset godina moja država trpi nesavjesna zvjerstva koja se čine s nekažnjivošću.

Od marta 2011. sirijska vlada se stalno sukobljava sa glasovima koji pozivaju na slobodu, demokratiju i socijalnu pravdu, sa različitim brutalnim načinima gušenja. U svojim neumornim naporima da uguši neslaganje, režim se usmjerio i na zdravstvene stručnjake poput mene, koji su se usudili pružiti zdravstvenu njegu antivladinim demonstrantima.

U ranim danima ustanka, zdravstveni stručnjaci su oformili nekoliko podzemnih medicinskih grupa da pomognu civilima koje je napala vlada i kojima je očajnički trebala zdravstvena njega, Ja sam bio dio jedne takve grupe “Noor Alhayat” (svjetlo života).

Sedmog juna 2012. režim je uhapsio tri studenta medicine iz naše grupe. Tog dana je oficir iz snaga sigurnosti koje su ih uhapsile nazvao majku jednog od studenata i rekao joj: “Nisi dobro odgojila svoje dijete. Mi ćemo ga naučiti kako da se ponaša.”

Nakon 15 dana, njihova su tijela vraćena porodicama. Imali su pocrnjele modrice od batina, iščupane nokte i zube, polomljene ruke i noge i metke u glavama.

Nasilnim ubistvom mojih trojice mladih kolega, režim je poslao jasnu poruku svim zdravstvenim radnicima u Siriji: ovo će biti vaša sudbina ako nastavite liječiti povrijeđene i bolesne demonstrante.

Primili smo poruku, ali smo odbili napustiti svoju etičku dužnost da pružamo zdravstvenu njegu ljudima u potrebi.

I za to smo kažnjeni.

Tokom 10 godina sukoba, stotine zdravstvenih radnika i studenata medicine je nezakonito zatvarala sirijska vlada, a o mnogima se poslije toga ništa ne zna. Najmanje 3364 zdravstvena radnika u Siriji još su u pritvoru ili su nasilno nestali. Sirijska vlada i njeni saveznici su ubili više od 900 zdravstvenih stručnjaka i namjerno su bombardovali i granatirali bolnice. Od početka sukoba, organizacija Ljekari za ljudska prava (PHR) je dokumentovala 595 napada na zdravstvene ustanove u Siriji. Približno 90 posto ovih napada pripisuje se sirijskoj vladi i saveznicima, uključujući Rusiju. I ovo je vjerovatno broj niži od stvarnog jer je teško dokumentovati takve slučajeve.

Režim je specifično ciljao na zdravstvene radnike jer je znao da sirijski narod neće biti u stanju nastaviti svoju borbu za pravdu i slobodu bez podrške zdravstvenih stručnjaka. Kada ubijete medicinsku sestru ili bombardujete kliniku, odsječete cijelu zajednicu.

Jedan doktor kojeg su intervjuisale moje kolege u organizaciji Ljekari za ljudska prava pričao je kako mu je tokom ispitivanja jedan oficir rekao: “Vi [doktori] ste opasniji od terorista. Mi ih ubijemo, a vi ih vratite.”

Sirijska vlada je mučila i brojne pružatelje zdravstvenih usluga samo da bi iznudila informacije o njihovim kolegama.

I mene su, tokom mog pritvora, mučili i tražili informacije o mojim kolegama. Ispitivač me prisilio da legnem na tlo i počeo me tući po cijelom tijelu. Dok me udarao, uporno je pitao: “S kim radiš? Kako se zovu drugi doktori u tvojoj grupi?”

Njegov glas i njegova uporna pitanja o tim zdravstvenim stručnjacima s kojima sam radio i dalje odjekuju u mom umu do dana današnjeg.

I dalje čekamo na pravdu

Žrtve i oni koji su preživjeli mučenje u Siriji primili su malu dozu zakašnjele pravde u februaru, kada je njemački sud osudio sirijskog obavještajca za mučenje i zločine protiv čovječnosti. To je bio prvi put ikada da je članu Assadove vlade suđeno i da je osuđen za pomaganje zločina protiv čovječnosti.

Budući da su Rusija i Kina blokirale Vijeće sigurnosti UN-a da proslijedi slučajeve iz Sirije Međunarodnom kaznenom sudu (ICC), neke države kao što je Njemačka koriste “univerzalnu nadležnost” i druge slične zakone da procesuiraju kršenja međunarodnog zakona o ljudskim pravima i ratne zločine na domaćim sudovima.

Ovaj pristup, međutim, vjerovatno neće uspjeti u pozivanju na odgovornost visokopozicioniranih zvaničnika režima za zločine počinjene po njihovim uputama. Međunarodna zajednica mora zauzeti ujedinjeni stav da osigura da oni odgovorni za najgora zvjerstva sirijskog sukoba budu izvedeni pred lice pravde.

Štaviše, hiljade Sirijaca i dalje truhnu u režimskim zatvorima do danas. Svi napori da se isporuči pravda sirijskom narodu trebaju, shodno tome, prioritet dati garantovanju oslobađanja svih političkih zatvorenika – uključujući doktore, medicinske sestre i studente medicine koji su se našli na udaru samo zato što su radili svoje poslove i pružali njegu ljudima u potrebi.

Zdravstveni radnici ne pružaju samo ključnu njegu, već igraju i ključnu ulogu u dokumentovanju kršenja ljudskih prava i ratnih zločina. Ljekari su svjedoci s prvih linija: svaki doktor je leća koja može posmatrati i zabilježiti najmanje detalje nasilja nanesenog ljudskom tijelu i umu. Sirijski zdravstveni radnici su zabilježili brojna zvjerstva tokom ove užasne decenije, od upotrebe hemijskog oružja protiv civila, preko bombardovanja naselja bez razlike do sistematskih napada na zdravstvenu infrastrukturu ove države.

Do sada većina ovih zločina ostaje nekažnjena, a počinitelji zadržavaju puno ovlasti. Ali mi smo strpljivi. Kao doktori, kao Sirijci, nastavit ćemo podizati glasove žrtava i preživjelih. Nastavit ćemo vršiti pritisak na međunarodnu zajednicu da nešto poduzme i pred lice pravde dovede odgovorne za ljudsku patnju. Pružili smo zdravstvenu njegu, svjedočili smo, zabilježili smo i nikada nećemo zaboraviti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.