Put BiH u NATO uzrok je očite ruske frustracije

U sjedištu Sjevernoatlanstkog saveza u Briselu podsjećaju da ‘nediplomatski ispadi’ predstavnika ruske diplomatije u Sarajevu nisu slučajnost, niti su rijetki.

Najnovija reakcija ruske ambasade u Sarajevu je znak da je saradnja između BiH i NATO-a ušla u najvišu fazu do sada, piše autor (EPA)

Destruktivni pritisci i oštre nediplomatske ruske prijetnje Bosni i Hercegovini zbog sve tješnje i raznovrsnije saradnje s instrumentima Partnerstva za mir u okviru Sjevernoatlanstkog vojnog saveza nisu presedan, niti su slučajne, smatra se u glavnom sjedištu Alijanse u Briselu nakon saopćenja ruske ambasade u Sarajevu objavljenom u četvrtak u kojem se navodi da će, “u slučaju praktičnog približavanja Bosne i Hercegovine i NATO-a, Rusija biti prisiljena reagirati na taj neprijateljski korak”.

U saopćenju se dalje navodi kako, u vrijeme sve dublje konfrontacije između Rusije i Zapad,a približavanje Bosne i Hercegovine NATO-u predstavlja “svrstavanje na jednu stranu te samim tim i čin neprijateljstva prema Rusiji, što bi nužno moglo izazvati posljedice”. Zaključuje se da, “suprotno ruskim partnerima na Zapadu, Ruska Federacija ne nameće izbor vanjskopolitičkih prioriteta drugim zemljama”, pa se “prijatelji” u Bosni i Hercegovini pozivaju “da dobro razmisle i da izvažu sve argumente ‘za’ i ‘protiv’ te da uzmu u obzir mišljenje svih građana, koji su daleko od jedinstva o ovom pitanju”.

Ruski ambasadori nisu ‘slobodni strijelci’

U sjedišti NATO-a u Briselu ocjenjuju da se radi o “frustraciji i kontinuiranoj demonstraciji neskrivene ruske nervoze izazvane sve uspješnijom saradnjom između Bosne i Hercegovine i NATO-a”. Visoki civilni zvaničnik blizak političkom vrhu Alijanse smatra da takvu saradnju nije moguće prekinuti, ozbiljnije usporiti ili zaustaviti, jer efekti dosadašnjih odnosa su vidljivi svakom građaninu u zemlji, bez obzira na političku pripadnost i nacionalnost – od uspostave mira prije 25 godina, preko razoružanja oko 400.000 pripadnika ratnih formacija i stvaranja jedinstvenih Oružanih snaga s oko 10.000 profesionalnih vojnika i 5.000 rezervista pod jedinstvenim zapovjednim lancem, pa do nesebične pomoći tokom katastrofalnih poplava 2014. godine, kada su zemlje partneri uputili helikoptere, čamce, pitku vodu, hranu, skloništa i medicinska sredstva.

Podsjeća se i na nedavnu donaciju zapadnih saveznika od 500 miliona eura za pomoć zdravstvenim ustanovama u borbi protiv pandemije korona virusa. Saradnja napreduje i u drugim važnim područjima, kao što su nove tehnologije, odgovor na katastrofe, otkrivanje eksploziva i odbrana od sve suptilnijih vidova cyber ili bioloških napada.

U sjedištu NATO-a podsjećaju da “nediplomatski ispadi” predstavnika ruske diplomatije u Sarajevu nisu slučajnost. “Ambasadori Ruske Federacije nisu ‘slobodni strijelci’, sve su to karijerni diplomati. koji su besprijekorni u odanosti vanjskoj politici državnog vrha u Moskvi. Iz svake njihove zvanične izjave se prepoznaju već poznate i zakonomjerne poruke Kremlja: kada god se pred Bosnom i Hercegovinom ukaže realnost progresivne perspektive, dušebrižnici se udruženo oglašavaju s proporcionalnom destrukcijom prema mogućem progresu”, smatra se u sjedištu Alijanse.

Moskva gubi još jedno strateško uporište

Najnovija, do sada najoštrija i najneprimjerenija reakcija ruske ambasade u Sarajevu je znak da je saradnja između Bosne i Hercegovine i NATO-a ušla u najvišu fazu do sada, smatra se, i insistira na starom dobro poznatom principu po kojem “saradnja s NATO partnerima ne prejudicira potencijalno buduće članstvo u NATO-u” te da zapadni saveznici i po tom pitanju “u potpunosti poštuju pravo na izbor, suverenitet i neovisnost Bosne i Hercegovine”.

Iz diplomatskih krugova u Briselu podsjećaju da se donedavni ruski ambasador u Bosni i Hercegovini Peter Anatoljevič Ivancov volio često “miješati u unutarnje poslove zemlje domaćina”, dokazujući da na nivou zemlje ne postoji konsenzus o integraciji u NATO i da pokušaji nametanja takve volje “potkopavaju temelje funkcioniranja države te dovode u pitanje i samu njenu sigurnost, stabilnost i integritet”. Svako javno istupanje ruskih diplomata u Briselu se smatra propagandnim u cilju dokazivanja kako Rusija navodno želi imati stabilizirajuću ulogu u regiji, dok NATO tobože ne doprinosi miru i stabilnosti na Balkanu.

Izvjesno je da impulsivne reakcije novog ruskog ambasadora u Sarajevu Igora Kalabuhova o odnosima između Bosne i Hercegovine i NATO-a nisu uslijedile kao “odgovor na sve veći broj promotivnih publikacija kojima se u javnosti uzdižu prednosti članstva u Savezu”, kako su prije tri dana objavili mediji u Banjoj Luci. Razlozi su u strahu od gubitka još jednog strateškog uporišta na jugoistoku Evrope, a dnevnopolitički povodi su najmanje trostruki.

Trajno zalaganje Brisela za stabilnu i sigurnu BiH

Prvi povod ozbiljnoj zabrinutosti Rusije datira od prije mjesec, kada je 24. febrauara Vijeće ministara Bosne i Hercegovine jednoglasno usvojilo drugi po redu Godišnji program reformi i već sutradan ga proslijedilo u sjedište NATO-a, iako su istog dana ministri preimenovali Komisiju za NATO integracije u Komisiju za saradnju s NATO savezom. Nešto ranije, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je, nakon brojnih peripetija, formirala Radnu grupu za saradnju s NATO-om, koja bi, u skladu s obavezama iz Akcijskog plana za članstvo (MAP), kojeg je Alijansa odobrila krajem 2019. godine, trebala raditi na planiranju novih konkretnih reformi. Tim planom je utvrđen precizan dinamički okvir šta Bosna i Hercegovina treba uraditi ako želi punopravno članstvo, a hoće li se to i dogoditi isključivo je stvar odluke koja treba biti usvojena u zemlji.

Na koncu je i treći, najsvježiji i vjerovatno glavni povod ruskoj frustraciji. Upravo taj povod je, ko zna iz kojih razloga, za širu javnost ostao prikriven. U danu do sada najoštrijih ruskih prijetnji kako bi se isposlovala “vojna neutralnost Bosne i Hercegovine”, zamjenik generalnog sekretara NATO-a Mirce Geoana obratio se 18. marta pismenom porukom učesnicima međunarodne konferencije o “Euroatlantskim procesima u Bosni i Hercegovini”. Glavna tema je bio upravo “razvoj odnosa između NATO-a i Bosne i Hercegovine i kontinuirana posvećenost Saveza stabilnosti na Zapadnom Balkanu”. Na službenoj stranici NATO-a je istog dana objavljeno da je zamjenik generalnog sekretara tim povodom naglasio upravo “sve očigledniji progres u ostvarivanju obostranih intersa i kontinuirane napore Bosne i Hercegovine na reformi njenih odbrambenih i sigurnosnih institucija kroz svakodnevne aktivnosti sjedišta NATO-a u Sarajevu”.

Zamjenik generalnog sekretara je, navodi se u službenom saopćenju, istakao i druga važna područja praktične podrške NATO-a, uključujući nove tehnologije, odgovor na katastrofe, otkrivanje eksploziva, suzbijanje dezinformacija i naučnu saradnju. Pozdravio je važan doprinos Bosne i Hercegovine euroatlantskoj sigurnosti i podsjetio da će se “obostrano korisna saradnja i dalje temeljiti na punom poštovanju prema suverenosti u donošenju odluka, a istovremeno se trajno zalažući za stabilnu i sigurnu Bosnu i Hercegovinu, šire gledajući i na stabilnost Zapadnog Balkana”.

Poruka koja je uzdrmala rusku diplomatiju

Ne osporavajući da je pred Bosnom i Hercegovinom “još mnogo važnih i izazovnih poslova, pogotovo u područjima izgradnje institucija i dobrog upravljanja”, te da je podrška NATO-a ipak “sporedna u odnosu na napore koji se moraju preduzeti na nacionalnom novu”, zamjenik generalnog sekretara NATO-a poručuje da “ništa nije nemoguće kada se teška pitanja rješavaju ambiciozno i ​​u duhu konsenzusa…”

“Politički zastoji i institucionalne složenosti mogu mnogo puta stvoriti frustraciju i za sve nas koji želimo da Bosna i Hercegovina neprestano napreduje. Reforme i odluke mogu biti teške i izazovne, ali zemlja mora ići naprijed u jedinstvu, odlučno i u duhu kompromisa. To je neophodno ako će ljudi u Bosni i Hercegovini imati budućnost kakvu zaslužuju, a mi u NATO-u znamo da će je imati. U prošlosti smo već imali priliku vidjeti da se odlučnošću, jedinstvom i spremnošću na kompromis velike stvari i u ovoj zemlji mogu postići, a prepreke mogu prevladati”, poruka je Mircea Geoana, za koju javnost uglavnom nije znala, a ruske diplomate očito jesu.

Iako ni NATO, nakon svega u čemu je sudjelovao zadnjih desetljeća, nema pravo “čistog obraza” govoriti o suverenosti i autonomiji u odlučivanju, njegova vrata ostaju otvorena za sve one koji i danas vjeruju u iluziju da u vojsci ima demokratije. Na Bosni i Hercegoviji je da odluči, na ruskoj diplomatiji da se ljuti – svakakao je sve politika.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

U komentaru za Al Jazeeru glasnogovornica NATO-a Oana Lungescu je rekla kako svaka država ima suvereno pravo da bira svoj vlastiti sigurnosni aranžman.

Published On 19 Mar 2021
Više iz rubrike Piše
POPULARNO