Biden i Međunarodni sud: Djelimična saradnja, selektivna pravda

Kako će nova administracija predsjednika Joea Bidena pristupiti ICC-ju, pita autor teksta.

Kao i svi svoji prethodnici, Biden je manje zainteresovan da podrži ICC, a više da udovolji svojoj bazi, piše Kersten (Reuters)

Ako pažljivo osluhnete, moći ćete čuti kolektivni uzdah olakšanja od zagovornika međunarodne pravde i osoblja na tribunalima za ratne zločine.

Trumpova administracija je konačno otišla, i njeni zlobni napadi na Međunarodni krivični sud (ICC) su gotovi. Ali prije otvaranja šampanjca treba se zapitati: kako će nova administracija predsjednika Joea Bidena pristupiti ICC-ju?

Svi znaci upućuju na odnos malo po malo, gdje Washington koristi ovaj sud onda kada to odgovara njegovim interesima i potkopava ga onda kada ne odgovara. Biden je izjavio da se SAD „vratio“. Ali u pogledu međunarodne pravde, treba biti drugačiji i bolji.

Buran odnos

Odnos između SAD-a i suda iz Haga oduvijek je buran.

Dok SAD nikada nije bio član ICC-ja, od usvanja Statuta suda (Rimskog statuta) 1998, svaka američka administracija je utjecala na ovaj sud, a i on je utjecao na nju.

Administracija predsjednika Billa Clintona je učestvovala u pregovorima koji su doveli do kreiranja suda, i utjecala je na njegovu nadležnost. Ali je također imala i ozbiljne dvojbe zbog pojavljivanja nezavisnog suda koji Washington ne može kontrolisati kroz Vijeće sigurnosti UN-a. Clinton je potpisao Rimski statut 2000, ali ga nije poslao Senatu na ratifikaciju.

Kada je George W. Bush došao na vlast, on je pokrenuo neprijateljsku kampanju protiv ICC-ja. On se zvanično odrekao Rimskog statuta, navodeći strahove da bi ovaj sud mogao nepošteno krivično goniti američke državljane zbog „političkih razloga“.

Vršio je pritisak na vlade širom svijeta da uđu u bilateralne sporazume koji su od njih tražili da ne izručuju američke državljane ICC-ju. On je također potpisao zakon o zaštiti američkih službenika, koji je pravno zabranio nekoliko oblika saradnje između Washingtona i ICC-ja i ovlastio američkog predsjednika da iskoristi „sva nužna i prikladna sredstva da oslobodi bilo kojeg američkog ili savezničkog službenika koji je u pritovru Međunarodnog krivičnog suda, ili na zahtjev ovog suda.“ Ova autorizacija koja je značila da Washington može koristiti vojnu silu protiv suda, dovela je do tog da su ovaj zakon nazvali „zakonom o invaziji na Hag“.

Američki stav prema ICC-ju se smekšao tokom drugog mandata ove administracije, kada je Bush shvatio da bi ovaj sud zapravo mogao služiti američkim interesima na mjestima gdje su male šanse da američki državljani budu meta krivičnog gonjenja, kao što je Afrika. Kao rezultat, Bushova administracija nije stavila veto na odluku Vijeća sigurnosti UN-a da zahtijeva od tužitelja ICC-a da istraži zločine u Darfuru, u Sudanu 2005.

Zločini SAD-a van dometa suda

Kada je na vlast došla Obamina administracija, iznijela je svoju namjeru da se „pozitivno uključi“ u rad suda. Zaista se vašingtonska retorika prema ICC-ju znatno popravila pod Obaminim vođstvom, a američke diplomate su počele prisustvovati konferencijama ICC-ja i počele su sarađivati s ovim sudom. Ova administracija je, međutim, jasno dala do znanja da ovaj kooperativni stav ima svoje granice, te da će Washington podržati samo one istrage ICC-ja koje služe američkim interesima.

Tokom Obaminih godina, američka saradnja je bila od suštinskog značaja za ovaj sud. Dijeleći dokaze i pobrinuvši se da se provedu sudski nalozi, Washington je pomogao ICC-ju da privede ljude i uspješno završi nekoliko istraga.

Ali Obamina djelimična uključenost u rad ovog suda zabirnula je mnoge koji su smatrali da time promovira selektivnu pravdu. Zaista je tokom ovog perioda SAD imao više utjecaja na ICC i više pažnje od ovog suda, od bilo koje od država koje su se pridružile ovoj instituciji. Kao rezultat, zločini koje je počinio SAD i njegovi saveznici ostali su van dometa suda, dok je one kojima je nedostajala američka podrška ICC spremno istraživao.

Onda je došao Donald Trump. Trumpova administracija je bila neprijateljski nastrojena prema sudu od samog početka. Trumpov državni sekretar Mike Pompeo redovno je govorio da je ovaj sud prijetnja za SAD koja treba biti izolirana, a čak ga je i javno nazivao „kengurskim sudom“. Njegov savjetnik za nacionalnu sigrunost John Bolton, izjavio je u govoru za Federalist Society da je ovaj sud „mrtav“ za Washington. Njegov tzv. ambasador za opću globalnu krivičnu pravdu Morse Tan, u međuvremenu je otvoreno izjavio da će pod Trumpovim vođstvom „SAD tražiti ukidanje ovog suda“.

Trumpov strah od hapšenja Amerikanaca

Trump je bio neprijateljski nastrojen prema ICC-ju jer se plašio da bi ovaj sud uskoro mogao početi izdavati naloge za hapšenja američkih zvaničnika nakon istrage u navodne ratne zločine u Afganistanu. Štaviše, želio je pokvariti svaki potez suda da otvori istragu u navodna izraelska zvjerstva u Palestini.

Kako bi osigurala da američki zvaničnici i saveznici ostanu izvan dometa ICC-ja, Trumpova administracija ne samo da je pokrenula propagandnu kampanju protiv ovog suda, već je i zastrašivala njegovo osoblje. Izdala je sankcije protiv glavne tužiteljice ICC-ja Fatou Bensoude i šefa odjeljenja za nadležnost, komplementarnost i saradnju Phakisa Mochochoka.

Je li na pomolu novo poglavlje u odnosima između SAD-a i ICC-ja?

Sigurno je da sa Joeom Bidenom u Bijeloj kući, Washington neće biti neprijateljski prema ovom sudu kao tokom Trumpove ere. Mnogi su optimistični da će Bidenova administracija utrti put za bliskiju saradnju između SAD-a i ICC-ja. Ali očekivanja treba izmjeriti.

ICC i Washington su na trusnom tlu u vezi istrage u navodne zločine u Afganistanu. Kao i svaka administracija prije nje, ni ova neće tolerisati ICC-ove potjernice protiv američkih državljana uključenih u navodne ratne zločine u Afganistanu. Štaviše, čak i s Bidenom na čelu,

Washington neće podržati nikakvu istragu u navodne ratne zločine koje je počinio njegov saveznik Izrael u Palestini.

Snažna podrška Izraelu

Biden je već pokazao svoj stav o ovim pitanjima, i svoju ambivalentnost prema ICC-ju, na suptilne i očigledne načine. Biden je u bliskom odnosu sa bivšim predsjednikom Bushom, koji je bio u Bijeloj kući kada su počinjeni svi navodni ratni zločini u Afganistanu koje istražuje ICC. Dok je nekoliko zvaničnika iz Bidenove administracije reklo da će „poduzeti mjere“ protiv odgovornih za program mučenja nakon 11. septembra, Biden je jasno dao do znanja međunarodnoj zajednici tokom i nakon inauguracije da nema namjeru pozvati Busha ili njegovu administraciju na odgovornost za njihove navodne zločine.

Biden također snažno podržava Izrael i više puta je kazao kako je ponosan na poseban odnos između Washingtona i Tel Aviva. Iako on ne štiti trenutno izraelsko vodstvo kao Trump, nema naznaka da će njegova administracija napustiti dugogodišnju američku politiku štićenja Izraela od krivičnog gonjenja za navodne zločine protiv Palestinaca na ICC-ju.

Biden je također odlučio da ne izda izvršnu naredbu koja će odmah poništiti sankcije koje je njegov prethodnik nametnuo osoblju ICC-ja. Umjesto toga je Bidenov State Department odlučio „revidirati“ ove sankcije. Ovo se može protumačiti na dva načina. S jedne strane, to može biti znak da se administracija priprema da promijeni kurs. S druge strane, može biti posmatrano kao napor da se izgleda kao da podržavate globalnu krivičnu pravdu bez da išta uradite. Zaista, šta se tu ima revidirati? Sankcije su alat koji bi trebao biti korišten protiv diktatora i ratnih zločinaca, a ne ljudi koji rade na tome da se oni pozovu na odgovornost.

Time što nije smjesta poništio sankcije protiv Bensoude i Mochochoka Biden je poslao jasnu poruku Hagu: Trump je otišao, ali Washington i dalje može korisiti prisilne mjere da drži sud pod kontrolom ako se usudi nastaviti s istragama koje nisu u skladu s američkim interesima.

Licemjerstvo ponovo na snazi

Kao i svi svoji prethodnici, Biden je manje zainteresovan da podrži ICC od udovoljavanja svojoj bazi. Ako je suditi po dvostranačkom pismu američkim senatora protiv ICC-ja prošle godine, ta baza je i dalje spremna da napadne ICC zbog mogućih suđenja američkim političkim i vojnim ličnostima.

Za sada svi znaci ukazuju na to da će Bidenov odnos sa ICC-om biti sličan Obaminom – djelomična i uslovljena saradnja, gdje SAD pomaže i podržava ICC kada služi njegovim interesima, ali potkopava ovaj sud kada god izrazi svoju želju da istraži navodne zločine SAD-a i njegovih saveznika.

Otkako je pobijedio na izborima, Biden insistira na tome da se „Amerika vratila“. Zaista, kada je u pitanju vašingtonski pristup međunarodnoj pravdi, licemjerstvo koje je dominiralo za vrijeme Obame, opet je na snazi. To se mora promijeniti ako Biden želi vratiti američku reputaciju moralnog i političkog lidera na svjetskoj pozornici.

Izvor: Al Jazeera