Ima li u Mostaru novca i za medicinare

Jedini kanton bez formirane vlasti nakon Općih izbora iz 2018. mjesecima već svjedoči natezanju između zdravstvenih radnika i Vlade.

Sindikati imaju spreman odgovor na sve poruke iz Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona, koja u tehničkom mandatu najviše voli tehniku šutnje pred kritikama javnosti i pitanjima onih koji ih plaćaju.

Mislila je valjda Vlada, čiji premijer tehnicira u starom mandatu dok u novom sjedi kao zastupnik u kantonalnoj skupštini, da će se sindikalisti umoriti od obijanja o zidove šutnje i izlizanih poruka kako je kriza i kako novca nema.

No, već od prvih dana, sindikalisti su pokazali kako znaju što rade, koja su im prava i kako ne misle igrati labavo i spremno na saginjanje. S druge strane, već od prvih dana, Vlada pokazuje kako je nedorasla izazovima koji se pred jednom vlašću mogu naći osim ako to nije izazov naslikavanja, rezanja vrpci, floskula na skupovima klimača glavama i prijemima onim koji zagrizu u proračun u zamjenu za možda kakav postotak i hvalospjeve u priopćenjima. Ministri, koje se proziva na odgovornost i koji sudjeluju na pregovorima, prolaze pored novinara bez riječi i javnosti se obraćaju tek kad nemaju drugog izlaza.

Vlada ih nije shvaćala ozbiljno

Sindikati zdravstvenih radnika u Hercegovačko-neretvanskom kantonu traže povećanje plaća smatrajući kako su potplaćeni u odnosu na druge kolege iz bosanskohercegovačkog entiteta Federacija BiH. Iznijeli su davno svoje zahtjeve, upozorili Vladu da može doći do kaosa ako ih se ne sasluša kao ozbiljne sugovornike koje se neće moći utišati lažnim obećanjima.

Vlada ih od početka nije shvaćala ozbiljno, pa se trudila da sindikaliste proglasi nelegitimnim predstavljačima svojih kolega, da u početku izbjegava razgovore, da sudu šalje na provjeru štrajk a u Sarajevo – kojem često poručuje kako ga nema što slušati – zahtjev za mišljenjem tko koga smije i može predstavljati.

Za to vrijeme sindikalisti su se držali svoje priče i vješto iskorištavali sva svoja prava. Mostarom su se održavale prosvjedne šetnje, prosvjednici su postavili šatore pred Vladu i baš kad je Vlada skočila da zagalami gdje se to smije prosvjedovati i kako se ne smije kampirati, sindikalisti im se nasmiješe jer kampiraju na privatnom zemljištu.

Javnost je potom gledala silna natezanja o početku pregovora pa je Vlada željela birati s kim će pregovarati. A onda kad su jednom sjeli za stol, poručili su kako su zahtjevi sindikalista takvi da ih ne bi izdržala ni jedna Švicarska.

Nije Vlada sa svojim šutljivim ministarstvima nikada reagirala kad se nju prozivalo da način na koji vladaju možda ne bi izdržale ni dvije Švicarske niti je smatrala da je netko bezobrazan kad bi se iz zgrade umišljenih bogova obrušila na građane kojima nije preostalo ništa drugo nego da šute, trpe i čekaju dogovor nekih većih stranačkih sila pa da Hercegovačko-neretvanski kanton dođe na red za križaljku vladavine.

‘Ponašaju se kao da je novca u izobilju’

No, sad kad su vidjeli da su sindikati tvrd orah, koje pokušavaju obojati u prosvjednike neke od stranaka samo ne znaju koje, uslijedila je obrana time kako sindikalisti traže previše – iako zvuče kao da ne znaju koliko traže – i kako su i građani protiv prosvjednika. No, šutljivi građani u dolini Neretve, ako je suditi po komentarima na vijesti o ovome buntu, podržavaju pobunu i borbu a priče o tome kako novca nema dočekuju se na jednostavan odgovor – oni koji tvrde da novca nema, ponašaju se kao da ga ima u izobilju.

Tako se, recimo, Zavod zdravstvenog osiguranja pokušava opravdati zbog kupnje novog automobila koji spada u red najskupljih kupljenih ove godine, pričom kako im je vozni park u kvaru. Samo što se broj automobila u voznom parku razlikuje od izjave do izjave. Na upit nekih medija zašto ne nabave za cijenu jednog luksuznog automobila nekoliko manje ”nabrijanih” odgovaraju kako ne žele kupovati polovna vozila iako manje nabrijan ne znači polovan nego jeftiniji.

Za to vrijeme, zdravstvene ustanove na području kantona primale su šakom i kapom donacije, a građani su sms-porukama donirali novac iako su već od svojih primanja, ako ih imaju, odvajali za zdravstvo i punili proračun za koji Vlada nikada neće moći tvrditi da je transparentan kao u prizivanoj Švicarskoj.

Također, dok se kuka kako Hercegovačko-neretvanski kanton nije Švicarska, iz proračuna cure stavke koje bi mogle pričekati bolja vremena i neke koje nikada nećemo vidjeti crno na bijelo.

Pregovori su, čuje se nakon svakog sastanka, vraćeni na početak, a opravdanja Vlade i uvjeravanja kako su nemoćni, padaju u vodu pa se čak vlast morala ispričati javnosti zbog pogrešno protumačenog priopćenja.

Nedoraslost poslu i izazovima

Odobravao netko štrajk i razloge sindikalista ili ne, mora se priznati da je problem koji tinja mjesecima pokazao kako se vlast u potpunosti pogubila kad su u pitanju traženja rješenja. Stječe se dojam nedoraslosti poslu i izazovima koje donosi posao vladanja i upravljanja i jedina je akcija odgovornih usmjerena na to da im se ne sviđa kako se to piše o neuspjesima pregovarača da se nađu negdje na pola puta.

Novca, jasno je svima, ima. Kako se troši i po kojima kriterijima važnosti, nikome jasno nije. Volje da se riješi problem nema. Tehnička vlada možda je očekivala da će se više stranačke razine ranije smilovati pa da će se maknuti s vrućih stolica iz kojih se nekada treba znati nositi s problemom bez bježanja od njega. A problema u ovom kantonu je bezbroj o kojima vlast šuti a ministri se, čak kad im je problem u dvorištu, pretvaraju da ga ne vide.

S druge strane, građani su pristali na to da izdrže još jedan kaos u zdravstvenom sustavu i pokazali su kako imaju razumijevanja i strpljenja za štrajk i natezanje u pregovorima. Valjda će im to zdravstveni radnici znati vratiti kad se jednom vrate normalno svojim poslovima.

Vlasti, koja je očito nesposobna biti vlast kad treba pokazati umijeće upravljanja, građani ionako ne vjeruju i tu se povjerenje ne može vratiti. Čak ni da smo Švicarska.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.