Mišljenja

Jesu li oni koji su primili vakcinu postali ‘izdajnici’

Dragan Bjelogrlić, Mirjana Karanović, Zoran Kesić i drugi žrtve vakcinalne podjele u Srbiji.

Vakcinalne podjele, uz stare i nove animozitete prema vlastima, morale bi prestati, piše autor (EPA)
Vakcinalne podjele, uz stare i nove animozitete prema vlastima, morale bi prestati, piše autor (EPA)

Već poslovično politički podijeljena i zavađena Srbija stigla je do tačke razdora na polju na kome razdora ne bi smjelo nigdje biti. Vakcinacija protiv korona virusa, započeta u decembru, umjesto očekivanog olakšanja, donijela je nove podjele i među političarima, i među građanima. Stiglo se dotle da se poznate ličnosti koje su se odazvale na poziv vlasti za vakcinaciju i već primili cjepivo, kao, naprimjer, glumci Dragan Bjelogrlić i Mirjana Karanović ili novinar Zoran Kesić, nazivaju “izdajnicima” i “vučićevcima” samo zbog toga što su već cijepljeni i svoje slike o tome objavili na društvenim mrežama.

Sa druge strane, one zvanične, građane Srbije iz minuta u minut bombarduju informacijama kako je ta zemlja druga u Evropi po broju vakcinisanih na milion stanovnika, odmah poslije Velike Britanije. Broj cijepljenih, ako je vjerovati zvaničnim podacima, premašio je pola miliona, što nije ostalo nezapaženo ni u većem dijelu regiona, u kojem je imunizacija tek na početku ili još nije ni počela, ali i Evropi i svijetu.

Pohvale brzini djelovanja i samoj organizaciji masovnog cijepljenja u Srbiji stigle su i sa važnih mjesta, naprimjer od Blumberg grupe ili njemačke kancelarke Angele Merkel, koja sada najavljuje mogućnost da i njena zemlja posegne za kineskim i ruskim vakcinama, po ugledu na Srbiju, “čim to Evropska agencija za lijekove odobri”. Mađarska je prva zemlja Evropske unije koja je već sklopila aranžman s Rusima o nabavci “Sputnjik V”.

‘Ljudi, pa jeste li vi normalni?’

I dok Aleksandar Vučić sebi pripisuje zasluge (a kome bi drugom?), što je uspio ličnim kanalima, bez preciziranja kojim i po kojoj cijeni, svakako daleko od međunarodnog zdravstvenog sistema COVAX, dobiti više od milion i nešto više doza vakcine, od kojih je milion iz Kine, opozicionar Dragan Đilas, naprimjer, insistira da bude cijepljen isključivo onom vakcinom koja se koristi u razvijenim zemljama svijeta. Što je sasvim u redu sa sadašnjom preporukom da vakcina nije obavezna i da svako ima pravo izabrati vakcinu koju želi, ako se izuzme momenat sluđivanja već iznurenih ljudi jednogodišnjim mjerama vladine borbe protiv pandemije. Osim kineskog Sinofarma, građani trenutno mogu birati i ruski “Sputnjik V”, ali i američki Pfizer, koji u Beograd, uostalom kao i drugdje, stiže u manjim količinama, desetak hiljada sedmično.

Da galimatijas bude potpuniji pobrinuo se pulmolog Branimir Nestorović, upamćen po izjavi s početka pandemije da je riječ o “najsmješnijem virusu” na svijetu, koji ga je posadio u sam vrh srbijanskih celebrityja iz oblasti zdravstva. Naravno, uz nekolicinu epidemiologa iz Kriznog štaba koji se ne “skidaju” sa TV ekrana. Sada je izjavio kako se on ni po koju cijenu neće cijepiti… Normalnom čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da im svima pošalje samo jednu poruku: “Ljudi, pa jeste li vi normalni?”

Ova poruka bi se podjednako mogla poslati i onima koji izbor vakcine i sam proces vakcinacije, odnosno kolektivne imunizacije na virus COVID-19 bezočno koriste kao bitan dio svoje agresivne političko-propagandne kampanje, kao i mnoge “ravnozemljaše” ili slične osporavatelje svega što dolazi sa Istoka, pa makar se radilo i o lijekovima. Uprkos tome što su vakcine konačno stigle – istina, još ne u potrebnim količinama – što jest naznaka svjetla na kraju tunela i početka izlaska iz jednogodišnje agonije, utisak je kako je i pandemija sve vrijeme upotrebljavana i još se upotrebljeva u političke svrhe.

‘Izdajnik, ‘vučićevac’ nili ‘đilasovac’

To nikako nije dobro, čemu svjedoči i primjer s početka teksta. Jer, valjda se ne mora posebno objašnjavati kako niko ko je primio vakcinu nije ni “izdajnik”, ni “vučićevac”, niti je onaj ko se (još) nije prijavio za vakcinaciju “đilasovac”. To je, prije svega, zdravstveno, a ne političko pitanje, koje se, istina, “više nego što je to normalno”, zloupotrebljava u političke svrhe. Zbog opšteg interesa kakav je zdravlje ljudi, a ne zbog političkih poena ovog ili onog političara, valja podržati sve napore da se što prije stigne do famoznih 70 procenata cijepljenih, koliko epidemiolozi procjenju da je potrebno za kolektivnu imunizaciju populacije, odnosno pobjedu nad korona virusom i svim njegovim mutiranim oblicima.

Nažalost, mnogo je to lakše reći nego postići. Najveći problem u Srbiji ostaje što se najvažnije stvari koje se tiču svih građana odvijaju krajnje netransparentno, pa i kada je u pitanju rat protiv COVID-19. Čini se sasvim neopravdano, pod velom tajne ostaju i ona najvažnija pitanja, kao, naprimjer, prošlogodišnja nabavka respiratora, koju su zvaničnici nazvali “ratom za respiratore”. Pa se ni danas tačno ne zna po kojoj cijeni su nabavljani dragocijeni aparati, niti od kojih dobavljača, a na pitanje je li to sve teklo u skladu sa zakonskim normama, podrazumijevani odgovor je da je u pitanju rat, istina specifičan, a u ratu nije pristojno pitati koliko košta pobjeda za ljudske živote.

Slično je i ovaj put kada se u pitanju vakcine i već se spekulira sa cifrom o 11 miliona ugovorenih doza sa raznim proizvođačima, što je mnogo više nego što Srbija ima stanovnika. Koja je cijena tog posla niko ne pita, jer je, kao i u slučaju respiratora, i nabavka vakcina proglašena prljavim ratom, u kojem u ime humanosti nema mjesta ni za humanist, ni za solidarnost. Bellum omnium contra omnes, kako bi to još u 17. vijeku vidio Thomas Hobbes. Jedina nevolja je što je danas 21. vijek, pa će primjer poklona ili prodaje Sjevernoj Makedoniji 10.000 doza iz Srbije biti iskorišten kao negacija rečenog.

Dva semestra vakcinacije

Kao i slučaj hrvatske spisateljice Vedrane Rudan, koja je vakcinisana u Beogradu, jer, eto, to još nije moguće u Hrvatskoj. Oni koji već danima čekaju na poziv za vakcinaciju ne skrivaju ogorčenje zbog takvih izuzetaka, a nije mali broj ni onih koji masovnu vakcinaciju kineskom vakcinom (jer dugih više nema nego što ima), koja je, navodno, najskuplja na tržištu, i dalje tvrde kako su građani obični zamorčići na kojima se u trećoj fazi “ispituje bezbjednost i djelotvornost vakcine”.

Za godinu dana, koliko traje pandemija korona virusa, koja je odnijela stotine hiljada života, a toj pošasti nikako nije kraj, htjeli ne htjeli, građani su prateći medije mnogo naučili ne samo o virusu i drugim medicinskim znanjima iz virusologije i epidemiologije, nego i najrazličitijim i najčešće potpuno izmišljenm teorijama zavjere. Godinu dana traju dva semestra na fakultetu, što je dovoljno kao preduslov za polaganje ispita, pod uslovom da se pažljivo prostudira uža i šira literature pod budnim nadzorom profesora. U ovom slučaju, ni “predavači”, ni “studenti”, međutim, nikako se ne mogu označiti kao pouzdani izvori tumačenja ni uzroka, ni posljedica s kojima su se u koštac uhvatili najpozvaniji naučnici diljem svijeta. Rezultat: pri kraju je testiranje 150 vrsta vakcina protiv COVID-19 u čiju je proizvodnju uložen ogroman novac.

Zato, kada vam neko u komšiluku ili na poslu počne objašnjavati razlike među vrstama vakcina pominjući medinske izraze kao što su adenovirusi, o kojima pojma nemaju, pa DNK ili RNK, o kojima, takođe, pojma nemaju, iako su “nešto o tome čitali na nekom portalu”, slobodno mu odgovorite da o tome trebaju govoriti ljudi koji se tim poslom bave. A oni gotovo horski tvrde da samo vakcinama stavljamo tačku na pandemiju. Činjenica je da nikad nauka nije brže reagovala i da se do prve vacine stiglo za manje od godinu dana. Do sada je za isti posao bilo potebno barem tri-četiri godine. I zato im treba skinuti kapu i strpiti se još malo kako bi fabrike dostigle potrebnu dinamiku isporuka. A građanima koji su “ovjerili” pomenuta dva semestra neće pomoći prenemaganje o dezoksiribonukleinskim i ostalim kiselinama. Ovaj ispit se polaže isključivo činom vakcinacije.

Odgovornost prema sebi i drugima

Najbolje je to objasnio neko ko se stvarno razumije u svoj posao, naprimjer imunolog Dušan Popadić, profesor imunologije na Medicinskom fakultetu u Beogradu, riječima kako je “krajnji rezultat sveobuhvatne vakcinacije da ćemo svi biti zaštićeni”. Popadić je građanima u Srbiji poručio kako su sve vakcine koje su im ponuđene sigurne i da ne treba suviše mantrati o tome, “već je potrebno da svi zajedno što pre dobijemo vakcine kako bi sve što prati pandemiju poslednjih godinu dana što pre prošlo”.

Vakcinalne podjele, uz stare i nove manje ili više opravdane animozitete prema vlastima, morale bi prestati, kao i prozivanje poznatih ličnosti zbog toga što su primili “Vučićevu” vakcinu, ma koje vrste ona bila. Jer, kako se najavljuje, proizvodnja ruskih vakcina mogla bi započeti i u beogradskom “Torlaku”. Ali, ako do toga i dođe, građanima će biti ostavljena mogućnost izbora, što je najvažnije. Vakcinacija sa slikanjem za Instagram niti izbor same vakcine ne smije imati veze sa vezivanjem za ovu ili onu političku opciju. To je ponajprije osjećaj odgovornosti prema sebi, ali i prema drugima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor : Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO