Milijarda muslimana živi u ekonomski neslobodnim ili represivnim zemljama

Najmanje milijarda muslimana živi u zemljama bijede i očaja, a 1.8 milijardi muslimana živi u neslobodnim i opresivnim društvima.

Jedno je jasno, bez ekonomskih, nema ni ličnih, a pogotovo ne političkih sloboda, navodi autor (EPA - Ilustracija)
Jedno je jasno, bez ekonomskih, nema ni ličnih, a pogotovo ne političkih sloboda, navodi autor (EPA - Ilustracija)

Najmanje milijarda muslimana živi u zemljama bijede i očaja, a 1,8 milijardi muslimana živi u neslobodnim i opresivnim društvima, konstatacija je koja zvuči, zastrašujuće, propagandistički, a u svijetu političke korektnosti, neki bi kazali i šovinistički. No, to je gola istina do koje se dođe analizom relevantnih istraživanja o ličnim i ekonomskim slobodama u populacijski većinski muslimanskim zemljama.

Nedavno je The Economist magazin prenio rezultate istraživanja Cato instituta iz Vašingtona, u kojem stoji da svega 60 miliona od 1,9 milijardi milijardi, živi u društvima u kojima su lične slobode iznad globalnog prosjeka. Dakle, 1,8 milijardi muslimana živi u neslobodnim ili čak opresivnim društvima. Svjetski prosjek ljudskih sloboda na skali od 0 do 10 je 6,98, dok u većinski muslimanskim zemljama iznosi 5,52.

Prema istom istraživanju, Bosna i Hercegovina s rezultatom 8,04 zauzima prvo mjesto i spada u najslobodniju zemlju, slijede je Albanija s 8,01, zatim Burkina Faso sa 7,39 i Kirgistan sa 7,05, i to su jedine četiri muslimanske zemlje koje su iznad svjetskog prosjeka od 6,98.

“Slobodne zemlje”

Kada je riječ o ekonomskim slobodama, stanje u populacijski većinski muslimanskim zemljama nije ništa bolje. Prema istraživanju Heritage fondacije iz Kanade za 2020. godinu, među ekonomski “slobodnim zemljama”, tj. najbolje rangiranoj skupini, nema nijedne muslimanske zemlje, vrh zauzimaju: Singapur, Hong Kong, Novi Zeland, Australija, Švicarska i Irska.

U drugoj skupini “uglavnom slobodnih” zemalja, nalaze se samo tri muslimanske zemlje: Ujedinjeni Arapski Emirati, koji zauzimaju 18. poziciju, tik iza Sjedinjenih Američkih Država, a ispred zemalja poput Luksemburga, Finske i Švedske, a zatim još Malezija na 24. i Katar na 31. poziciji.

U trećoj skupini tzv. “umjereno slobodnih” zemalja koju čini 60-ak zemalja, opet, svega je 13 muslimanskih, među njima je i Bosna i Hercegovina, koja zauzima 82. poziciju, Kosovo je na 53, a Albanija na 57. poziciji.

U četvrtoj skupini “uglavnom neslobodnih” zemalja nalazi se tridesetak muslimanskih. Grčka, iako članica Evropske Unije predvodi skupinu “uglavnom neslobodnih” zemalja, lošije rangirana evropska zemlja je samo Ukrajina. U posljednjoj skupini, kategoriziranoj kao “represivne”, nalazi se 19 zemalja, a pet ih je većinski muslimanskih: Iran (164), Siera Leone (168), Alžir (169), Turkmenistan (170) i Sudan (173). Na dnu dna nalaze se “socijalistički rajevi”: Kuba (178), Venecuela (179) i Sjeverna Koreja (180).

Dakle, od 50-ak populacijski većinski muslimanskih zemalja, svega 16 zemalja spada u red ekonomski slobodnih ili slobodnijih zemalja, ostatak su “neslobodne”, pa čak i “represivne” zemlje. Nužno je napomenuti da 5 muslimanskih zemalja: Irak, Libija, Sirija, Jemen i Somalija, zbog sada već (više)decenijskih sukoba, nije rangirano niti u jednu skupinu, a u tih pet zemalja živi oko 100 miliona muslimana.

Rezime ekonomskih (ne)sloboda u muslimanskim zemljama

Da rezimiramo, svega 22 miliona muslimana (ako ne računamo 10 miliona stranih radnika u UAE-u i Kataru), živi u ekonomski “uglavnom slobodnim” zemljama: UAE-u, Maleziji i Kataru, ostatak od nekoliko stotina miliona živi u “umjereno slobodnim” zemljama, a tu skupinu u kojoj se nalazi i BiH, kao ekonomski najslobodnije predvode: Azrebejdžan (44), Kosovo (53) i Indonezija (54), dok Turska (71), koja je nekada važila za primjer uspjeha demokratije i ekonomske liberalizacije u muslimanskom svijetu, iz godine u godinu bilježi konstantan pad kako u pogledu ličnih, tako i ekonomskih sloboda.

U “uglavnom neslobodnim” zemljama živi nešto malo više od 700 miliona, dok u ekonomski “represivnim” zemljama živi oko 175 miliona muslimana. Uz to, dodajmo i ranije spomenute zemlje: Irak, Libiju, Siriju, Jemen i Somaliju, sa svojih 100 miliona, dolazimo do brojke od oko milijardu muslimana.

Dakle, skoro milijarda muslimana, živi u izuzetno neslobodnim ili pak represivnim i ekonomski nefunkcionalnim zemljama, a ako se u obzir uzme i siromašno stanovništvo iz malo bolje rangirane skupine “umjereno slobodnih” zemalja, ta brojka bez sumnje prelazi milijardu.

Je li islam uzrok ovako poražavajućeg stanja?

Kada je riječ o ličnim slobodama, vjera, pravni sistem, kao ni geopolitičko opredjeljenje ne daju objašnjenje tako loših rezultata.

Primjera radi, Iran, koji je po svom ustavu “islamska republika”, a pri tome i geopolitički antizapadnjačka zemlja, jednako loše stoji glede ličnih sloboda kao i Saudijska Arabija koja je po ustavu “islamska zemlja” i ujedno najveći bliskoistočni saveznik Amerike. Dakle, geopolitičko opredjeljenje nužno ne vodi ka većim ličnim slobodama.

Također, činjenica da je neka zemlja monarhija ili republika, ne može biti direktnim razlogom njenih loših rezultata glede ličnih sloboda. Jordan i Maroko, koje su monarhije, daleko bolje stoje od represivnih republika poput Alžira ili Egipta.

Sekularni ili religijski sistem, također, ne daje objašnjenje, jer postoje izuzetno opresivne sekularne zemlje, poput: Egipta, Alžira, Libije i Sirije, baš kao i Saudijske Arabije, Irana, Bruneja i drugih zemalja, koje u svom pravnom sistemu, kako kažu, primjenjuju “šerijatski zakon”.

“Ipak, čini se da je lična sloboda u muslimanskom svijetu najviša u sekularnim državama, ali koje također imaju umjerenije političke režime - za razliku od okrutnih režima, poput Egipta. Društveni položaj, vjerske tradicije i običaji, također su važan faktor, jer ljudsku slobodu guše ne samo autokratske države već i neliberalna društva”, navodi se u izvještaju Cato Instituta.

Kada je riječ o utjecaju religije na ekonomske slobode i prosperitet nekog društva, i tu su stvari daleko od crno-bijelog rezonovanja.

“Zemlje poput SAD-a i katoličkih zemalja Evrope postale su ekonomski prosperitetne, a religija je i dalje važan faktor. Nasuprot tome, nekadašnje komunističke zemlje istočne Evrope neke su od najsekularnijih na svijetu, ali imaju osrednje ekonomske rezultate”, stoji u članku Damiana Rucka o utjecaju religije na ekonomski prosperitet, objavljenog 2018. na World Economic Forumu.

U Singapuru, ekonomski najslobodnijoj zemlji u 2020. godini, 70 odsto stanovništva izjasnilo se da religija igra bitnu ulogu u njihovom životu. U SAD-u 69 odsto, Italiji 72 odsto, Austriji 55 odsto, itd. Muslimanske zemlje koje su ostvarile zavidan nivo ekonomskih sloboda, također su sudeći prema riječima njenih građana izrazito religiozne. Tako, 91 odsto stanovništa UAE-a kazalo je da religija igra bitnu ulogu u njihovom životu, kao i 95 odsto Katarana i 96 odsto Maležana.

Nesklad tradicije i današnjice

Dakle, religija sama po sebi nije prepreka za ekonomski prosperitet, ali svakako da može biti jedan od uzroka, naročito ako se pogrešno interpretira.

Ono što dodatno zbunjuje u kontekstu islama i ekonomskih sloboda u muslimanskom svijetu je jasan nesklad između tradicije i današnjeg stanja, naročito ako u obzir uzmemo historijske činjenice da je Poslanik islama bio biznismen i da je islam mnogo toga kazao o ekonomiji i važnosti ekonomskih sloboda. Ilustracije radi, prva izgrađena institucija nakon izgradnje džamije u Medini bila je bescarinska tržnica, na kojoj su muslimani i Jevreji mogli slobodno i bez ikakvih poreskih nameta da trguju.

Takvu tradiciju nastavili su da baštine kasniji vladari, međutim, stoljećima kasnije, uslijed opće stagnacije tadašnjeg islamskog svijeta i uspona Zapada, došlo je i do urušavanja ekonomskih i ličnih sloboda. Historijski proces kojeg se muslimanska društva ni dan danas nisu otrgnula. Jedno je jasno, bez ekonomskih, nema ni ličnih, a pogotovo ne političkih sloboda. To su faktori koji se međusobno prožimaju, što dodatno usložnjava preporod i eventualni uspon muslimanskih zemalja.

Izvor : Al Jazeera


Povezane

Prošle godine vlasti su zabilježile najmanje 901 napad na muslimane i islamske objekte, što je porast od dva posto u usporedbi sa 2019. godinom.

08 Feb 2021
Više iz rubrike Piše
POPULARNO