Mišljenja

Povratak vojničkom kazanu umjesto normalnom životu

Srbija, kako je najavio predsjednik Aleksandar Vučić, još jednom ‘vaga’ hoće li vratiti obavezno služenje vojnog roka.

Ponovo je u javnost puštena priča o vraćanju obaveznog služenja vojnog roka, ukinutog prije deset godina, čpiše autor (EPA - Ilustracija)
Ponovo je u javnost puštena priča o vraćanju obaveznog služenja vojnog roka, ukinutog prije deset godina, čpiše autor (EPA - Ilustracija)

Srbiji ne prijeti, barem za sada, nikakva vojna intervencija – ni sa Istoka, ni sa Zapada. Sama je izabrala takozvanu vojnu neutralnost, a njeni vojnici su već godinama redovni učesnici mirovnih misija, raznih partnerstava za mir i manevara, zajedno sa vojnicima NATO-a, Rusima i ostalima. Vojska Srbije je sastavljena od profecionalnih vojnika i oficira.

Pa ipak, ponovo je, po ko zna koji put, u javnost puštena priča o vraćanju obaveznog služenja vojnog roka, ukinutog prije deset godina. Golobradim mladićima i njihovim roditeljima, nakon višegodišnjeg obećavanja normalnog života, sada se iznova podastire prastara priča o vojničkom kazanu kao jedinom pravom vaspitno-pedagoškom putu do normalnosti “naše djece”, o kojoj će, navodno, država bolje brinuti nego njihovi roditelji. Zašto?

Od koga se to Srbija misli braniti? Аko neće napadati komšiluk, odavno većinski prozapadno opredijeljen ili je već punopravni član zapadne vojne alijanse, zbog čega su joj potrebni novi regruti? Prave odgovore na ovakva pitanja, međutim, nemaju sa sigurnošću ni Vojno-bezbjednosna agencija, ni Generalštab Vojske Srbije, pa je jedino racionalno razmišljanje da takve najave dolaze, kao i obično, iz političkih kuhinja. Zato i ovo, kao i sva druga pitanja koja budu otvarana u predizbornoj godini, ne treba posmatrati iz vojnog, nego iz političkog ugla.

Novi pokliči ratnog zločanca

Nekadašnji premijer pokrajinske vlade Vojvodine i predsjednik Demokratske stranke Bojan Pajtić vjerovatno je u pravu kada kaže kako ne poznaje nijednog roditelja koji ima mladića od 18 godina kojeg ne oblije hladan znoj kada shvati da je u toku kampanja za obavezno služenje vojnog roka “u vojsci kojoj je vrhovni komandant [Aleksandar] Vučić, resorni ministar Slina [Nebojša Stefanović], a komandni kadar dobrim dijelom popunjen Vulinovim [Aleksandar] izabranicima”.

Pogotovo nakon što je osuđeni ratni zločinac u penziji Vojislav Šešelj, vjerovatno po zadatku iste službe za koju je radio i radi decenijama, sa jedne od televizija sa nacionalnom frekvencijom, javno izrekao i nekoliko situacija u kojima bi Vojska “sigurno bila upotrebljena”: ukoliko bi Hrvati, pozivajući se na katastarske knjige, posegnuli da vrate dijelove zemljišta uz lijevu obalu Dunava u somborskom, apatinskom i bačkopalanačkom ataru, ili ukoliko bi bili ugroženi Srbi koji žive na Kosovu ili Bosni i Hercegovini.

Ne treba zaboraviti da je motiv ugroženosti obilato korišten prilikom povlačenja imaginarne granice Karlovac – Karlobag – Virovitica – Ogulin, što je bio uvod u krvavu “saoizaciju”, a potom i devastaciju dijelova Hrvatske. Moguće je da je Šešelja, koji, uprkos svemu, ima svoju publiku i u Srbiji i u okruženju, vlast angažovala da pušta probne balone ove vrste, kao što je moguće i da se sam Šešelj, s obzirom na, po sopstvenom priznanju, nisku penziju, ponovo želi domoći poslaničke plate, ali nije moguće izbjeći činjenicu kako svako spominjanje vojske u rješavanju bilo kog problema uvijek zlokobno odjekuje u cijelom regionu. Udarnički višedecenijski rad na homogenizaciji srpstva i jedinstva (Svetislav Basara) imanentan je i Šešelju, i predsjedniku Vučiću, kojemu je Šešelj navodna opozicija, ali je ovaj drugi, čini se, ipak malo oprezniji od svog učitelja.

‘Četiri, pet, šest mjeseci…’

Vučić je nedavno izjavio da država u ovom trenutku vaga da li joj je potrebno uvođenje obaveznog vojnog roka i da se sa tom odlukom neće žuriti, što nikako nije u skladu s njegovom izjavom od prije tri godine, kada je neimenovanim zagovaračima uvođenja obaveznog vojnog roka decidirano poručio kako “Srbija neće vratiti obavezno služenje vojnog roka”. I tada, kao i danas, prema važećem zakonu, moguće je dobrovoljno služenje vojske, ali država nikad nije izašla sa podacima koliko “dobrovoljaca” ima u svojim redovima.

“Vagamo. Ima tu stvari i za, i protiv. To će biti vojni rok od četiri, pet, šest meseci, i o tome vagamo, neće trajati godinu dana. Stvari koje su za: time ćemo podići neka mesta, demografske centre. U tim mestima bismo podizali kasarne ili obnavljali kasarne, gde bi svaka vrsta ekonomske aktivnosti doprinela daljem ekonomskom razvoju tih mesta, a taj potez bi značajno unapredio i našu borbenu gotovost”, tvrdi danas Vučić.

Šta se vaga – nije lako odgovoriti, ali da je vaganje stiglo do finansija, odnosno do toga koliko bi ovakva avantura koštala Srbiju – potvrđuju podaci iz Ministarstva odbrane. Prvi proračuni kažu oko 70 milijardi godišnje (na sreću, dinara a ne eura), iako je suma i u eurima preteška za budžet. Da ne spominjemo šta bi rekli posmatrači posmatrače iz Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. I bez potpune računice, jasno je da tih oko 600 miliona eura ne bi moglo pokriti četiri obroka za vojnike, cijene mazuta ili gasa i “sve druge troškove, od regrutacije do otpusta iz vojske”. Koštalo bi to mnogo, mnogo više.

“Biće, naravno, uvek i onih koji će da kažu da je to gubljenje vremena… Sad treba da merimo, nije žurba, ali dobro je da se čuju različiti argumenti, a onda ćemo da prelomimo u nekom trenutku”, rekao je Vučić, a ne treba podsjećati čija se riječ u današnjoj Srbiji jedino čuje i sluša.

‘Rado Srbin ide u vojnike…’

Čitava posve nepotrebna gungula dosegla je tačku usijanja nakon što su istraživači centra Demostat objavila rezultate ankete po kojoj “obavezni vojni rok podržava 75 odsto građana”. Da je, međutim, riječ o naručenom istraživanju i rezultatu potvrđuje informacija da je većina anketiranih imala više od 40 godina, koji svakako ne potpadaju pod kategorije eventualnih budućih regruta. Nema nikakve sumnje da će i ovakva “istraživanja” biti upotrijebljena u prilog “prevage” o vraćanju obaveznog vojnog roka, ako tas pretegne na tu stranu.

Zoran Panović iz Demostata kaže da “svi entiteti nastali na razvalinama bivše Jugoslavije i dalje njeguju određenu vrstu ambicija i tendencija da nije sve gotovo i da će svi probati da se naoružavaju, da bi u nekom novom raspletu došli do neke svoje istine koja je uglavnom teritorijalna”. Raspoloženje mlađih ljudi, koje niko ništa i ne pita, a čije su kože, prije svih, u pitanju, u većini više odgovara drugom stihu jednog od bezbrojnih srpskih mitova o tome kako “Rado Srbin ide u vojnike…”, a koji je davno, ali precizno dopisao Bora Đorđević (prije nego se upisao u nacoše i četnike) “…Dva ga vuku, a trojica tuku…”

Upravo njima, ali i svima ispod 40 godina, umjesto obećanog blagostanja, država sada priprema vojnički kazan. Upravo se oni nalaze na beskrajnm spiskovima onih koji su već napustili zemlju ili se tek spremaju da postanu emigranti širom svijeta. Zbog loših uslova života i vječito napete političke situacije, mladi napuštaju čak i siguran državni posao u vojsci, pa se nešto tišim tonom mogu čuti i informacije o stalnom problem popune jedinica, uprkos evidentnim naporima države da sevVojsci vrati barem nešto od starog ugleda. I to ne samo u nabavci polovnih ruskih aviona i tenkova i jačanju domaće namjenske industrije, nego i veličanju duha srpske vojske iz Prvog svjetskog rata. Taj se narativ primjećuje na svakom koraku, uz upadljivo izostavljanje uloge vojske u Drugom svjetskom ratu ili balkanskim ratovima devedesetih.

Plenković se ‘pridružio’ Vučiću

Da bi ovaj put priča o obaveznom vojnom roku možda mogla biti sprovedena i u praksi potvrdilo je Ministartstvo odbrane, koje je nedavno od Aleksandra Vulina preuzeo doskorašnji ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović (Vulin je prekomandovan na njegovo mjesto prvog čovjeka policije). “Na osnovu naređenja predsednika Republike Srbije i vrhovnog komandanta Vojske Srbije, pristupilo se izradi studije o svim modalitetima i mogućnostima vraćanja obaveze služenja vojnog roka”, piše u zvaničnom saopštenju Ministarstva odbrane.

Ministarstvo je podsjetilo kako vojni rok nikada nije ukinut, već je, odlukom Skupštine Srbije od januara 2011. godine, obaveza redovnog služenja vojnog roka “obustavljena”. “Od tada se vojni rok izvršava po principu dobrovoljnosti, a ostala je i obaveza uvođenja u vojnu evidenciju i obaveza služenja u rezervnom sastavu. S obzirom da je obustavom obaveze služenja vojnog roka prestalo organizovano osposobljavanje svih sposobnih građana za odbranu zemlje, Ministarstvo odbrane analizira efekte sadašnjeg rešenja po pitanju sprovedene profesionalizacije i traži optimalno rešenje, koje je zasnovano na detaljnoj proceni bezbednosnih izazova, rizika i pretnji, sagledavanju sopstvenih iskustava i iskustava stranih armija”, zvanične su ocjene ovog ministarstva.

Ljubiteljima nove militarizacije na Balkanu na ruku svakako ide i izjava premijera Hrvatske Andreja Plenkovića kako se “idejom o ponovnom služenju vojnog roka [u Hrvatskoj] želi popularizirati vojska kod mladih”, usprkos njegovoj ogradi kako ta inicijativa nema veze sa istom najavom iz Srbije. O tome da li Vučićeva i Plenkovićeva inicijativa imaju veze, vojni se eksperti, zasad, ne izjašnjavaju, ali je primjetno kako i među njima ima potpuno suprotnih shvatanja.

Obuka kao gledanje Drugog dnevnika

Čini se da su argument osporavatelja zasad ubjedljiviji. Obavezni vojni rok, kako kažu, prevaziđeni je oblik funkcionisanja odbrane zemlje. Naročito ako se ima u vidu napredak i modernizacija vojnog naoružanja. Ne vode se više ratovi po rovovima, bacanjem bombi po neprijateljskim bunkerima. Ratovi sve više liče na monstruozne video igre, a to je i skupa oprema i preskupa obuka, prenose mediji njihova objašnjenja.

Jedina utješna vijest za nove regrute, ukoliko do regrutacije zaista i dođe, jest da bi obavezni vojni rok neće trajati više od šest mjeseci, koliko je u bivšoj Jugoslovenskoj narodnoj armiji trajala samo obuka. Zato su se u brojnim komentarima mogle pročitati pomalo cinične, ali i prilično tačne ocjena kako bi u takvoj vojsci dječaci bili podvrgnuti permanentnom slušanju Drugog dnevnika i jutarnjih programa televizija sa nacionalnom frekvencijom. Zbog toga je vrlo moguće da se cijela ova ujdurma i kreira iz sasvim prozaičnog razloga, koji se ne zove odbrana zemlje, nego idealan način osposobljavanja mladih vojnika da glasaju po političkom izboru komandanta. I poslije svega uskliknu: “Živela Srbija!”, po ugledu na svog komandanta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor : Al Jazeera


Povezane

Vojni rok u Grčkoj bit će produžen s devet mjeseci na 12 u sklopu ‘jačanja oružanih snaga’.

23 Jan 2021
Više iz rubrike Piše
POPULARNO