Mišljenja

B’Tselemov ‘bombastični’ izvještaj o aparthejdu: Izjava o očiglednom

Priznanje izraelske nevladine organizacije da postoji izraelski aparthejd samo je mali korak u pravom smjeru.

Palestinci se okupljaju blizu sela Anata u Jerusalemu da organizuju protest protiv zida izgrađenog na cesti da razdvoji vozila sa izraelskim tablicama od onih sa palestinskim na Zapadnoj obali, 23. januara 2019. (Anadolija)
Palestinci se okupljaju blizu sela Anata u Jerusalemu da organizuju protest protiv zida izgrađenog na cesti da razdvoji vozila sa izraelskim tablicama od onih sa palestinskim na Zapadnoj obali, 23. januara 2019. (Anadolija)

Izrael je aparthejdna država. Ova očita činjenica, koje su milioni Palestinaca koji žive pod izraelskom vlašću bolno svjesni već decenijama, konačno je došla na naslovnice na Zapadu prošli mjesec, zahvaljujući izvještaju vodeće izraelske organizacije za ljudska prava B’Tselem.

Taj izvještaj, pod naslovom „Režim jevrejske nadmoći od rijeke Jordan do Sredozemnog mora: ovo je aparthejd“, naveo je zapadni svijet da govori o pravoj prirodi tzv. „izraelske demokratije“ i utro put za mnoge paralele između modernog Izraela i aparthejdne Južne Afrike koje će biti prodiskutovane u vodećim medijima.

Ni Edward Said ni nadbiskup Desmond Tutu nisu to bili u stanju. Specijalni izaslanici UN-a za ljudska prava na okupiranom palestinskim teritorijama, kao što su Richard Falk i John Dugard, također to nisu bili u stanju. Da bi bila ozbiljno shvaćena i da bi se našla na stranicama zapadnjačkih novina, izjava da je „Izrael aparthejdna država“ morala je doći od izraelskih Jevreja.

Izraelski aparthejd je oduvijek javna tajna

Međunarodna konvencija za suzbijanje i kažnjavanje zločina aparthedja (ICSPCA), drugi član, treći dio, definiše aparthejd kao:

„Bilo kakve zakonodavne mjere i druge mjere proračunate da spriječe rasnu grupu ili grupe od učešća u političkom, socijalnom, ekonomskom i kulturnom životu države i namjerno kreiranje uslova za sprečavanje punog razvoja takve grupe ili grupa, posebno uskraćivanjem članovima rasne grupe ili grupa osnovna ljudska prava i slobode, uključujući pravo na rad, pravo na formiranje priznatih sindikata, pravo na obrazovanje, pravo na odlazak i na povratak u svoju državu, pravo na nacionalnost, pravo na slobodu kretanja i stanovanja, pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, i pravo na slobodu mirnog okupljanja i druženja.“

Ova definicija, u cjelosti očito vrijedi ne samo za situaciju Paestinaca na Zapadnoj obali i u pojasiu Gaze – koji su u potpunosti i trajno pod izraelskom vlašću ali nemaju nikakva građanska prava – već i za one koji žive u tzv. „pravom Izraelu“.

Izrael se definiše kao „jevrejska država“. Svi Jevreji, bez obzira gdje su rođeni, mogu dobiti izraelsko državljanstvo i u potpunosti učestvovati u izraelskoj demokratiji. Izvornim stanovnicima ove zemlje, Palestincima, međutim, otvoreno su uskraćena osnovna prava i slobode u Izraelu. Iako neki Palestinci imaju izraelsko državljanstvo, čak ni oni nisu jednaki svojim jevrejskim sunarodnjacima u očima države.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je prihvatio ovu činjenicu prije nekoliko godina, izjavivši da „Izrael nije država svih svojih građana…[to] je nacionalna država jevrejskog naroda – i samo njega.“

ICSPCA, drugi član, četvrti dio, kristalno jasno kaže da termin „krivično djelo aparthejda“ uključuje „sve mjere uključujući zakonodavne mjere, osmišljene da podijele populaciju na osnovu rase kreiranjem odvojenih rezervata i geta za članove neke rasne grupe ili grupa… [i] eksproprijaciju zemlje koja pripada rasnoj grupi ili grupama ili njenim članovima“.

Nemoguće je poreći da izraelski režim prisiljava Palestince da žive u „odvojenim rezervatima i getima“. Izraelska država ne samo da je oduzela palestinsku zemlju i dala je izraelskim Jevrejima, već nam je i zabranila da se slobodno krećemo unutar naše domovine.

Uprkos svemu ovome, donedavno su poređenja između Izraela i aparthejdne Južne Afrike bila potpuni tabu – svako ko se usudio govoriti o „izraelskom aparthejdu“ brzo je optužen da je antisemit i ućutkan je. Krivica koju bijeli Evropljani osjećaju zbog Holokausta tokom kojeg su bijeli, evropski rasisti ubili blizu šest miliona nedužnih Jevreja, držala je izraelski režim sigurnim od bilo kakve kritike koja je dolazila od Palestinaca i njihovih saveznika.

Sada kada neki izraelski Jevreji izgleda otvoreno prihvataju da njihova država provodi režim jevrejske nadmoći nad svim teritorijama koje kontroliše, ima nade da izraelski aparthejd može jednog dana biti potpuno razotkriven i uništen.

‘Aparthejd’ koji nazivaju ‘sukobom’

Ja sam naturlaizirani južnoafrički državljanin palestinskog porijekla. Rođen sam i odrastao u Palestini, ali proveo sam više od pet godina u Johannesburgu na doktorskim studijima.

Kao rezultat, iskusio sam život pod dva različita aparthejda. Dok jedan od ovih aparthejdnih režima leži na dnu korpe za otpatke historije, nažalost, drugi još cvjeta.

Ova dva aparthejdna režima imaju različite sudbine ne zato što su materijalno drugačiji, već zato što je međunarodna zajednica odlučila da odbaci jedan i podrži drugi.

Aparthejdna Južna Afrika se smatrala demokratijom. Njene institucije su zaista bile donekle demokratske, ali samo za bijele građane ove države. Međunarodna zajednica je vremenom odbacila ovu „bjelačku demokratiju“ kao nelegitimnu, i podržala je crne Južnoafrikance koji su radili na izgradnji države u kojoj će svi njeni građani uživati jednaka prava i slobode.

Baš kao i aparthejdna Južna Afrika, Izrael se smatra demokratijom. Njegove institucije su demokratske, ali samo za jevrejske građane ove države.

Za razliku od Južne Afrike, međutim, izraelsku tzv. „demokratiju“ i dalje većina u međunarodnoj zajednici prihvata kao legitimnu zahvaljujući naporima izraelske države i njenim moćnim saveznicima na Zapadu.

Iste sile koje pokušavaju uvjeriti svijet da je Izrael zaista „demokratija“ također rade na tome da opravdaju izraelski aparthedjni režim u Palestini, predstavivši ga kao „sukob“ između dvije jednake strane. Umjesto da nazovu stvari pravim imenom, a Izrael aparhtejdnim režimom, oni govore o „izraelsko-palestinskom“ sukobu.

Može li iko zastupati stav da su u aparthejdnoj Južnoj Africi postojale dvije ravnopravne strane, bijelci i crnci, sa jednakim pravom na zemlju i jednakom odgovornošću za tedašnji status quo?

To bi, bez sumnje, bila veoma bizarna i netačna interpretacija južnoafričke historije. Zato je nama neprihvatljivo i ljuti nas, kada se naša realnost pod izraelskim aparthejdom interpretira i predstavlja na ovaj način.

Izrael i njegove pristalice također pokušavaju opravdati izraelski aprthejd fokusiranjem na obećanje o „dvodržavnom rješenju“. Ovo dvodržavno rješenje, kako ga predstavljaju izraelska država i njeni zapadnjački saveznici, međutim, nije ništa više već pokušaj da se kreiraju „bantustani“ za palestinski narod.

Južnoafrički aparthejdni režim je kreirao nekoliko „bantustana“ da navodno crnim državljanima te države da njihovu domovinu. U praksi su, međutim, bantustani bili regije koje nisu imale nikakav stvarni legitimitet ili suverenitet, i koje su se sastojale od nekoliko nepovezanih enklava. „Palestinska država“ kako je zamišlja Izrael, koja bi se na sličan način sastojala od nekoliko nepovezanih enklava bez ikakvog stvarnog suvereniteta stoga ne bi imala više legitimiteta od južnoafričkih rasističkih i beznačajnih bantustana.

Južnoafrikanci koji su se borili protiv aparthejda i njihovi saveznici širom svijeta, imali su jedan cilj: okončati rasistički sistem aparthejda zauvijek. Jasno su dali do znanja kako neće prihvatiti da nikakve aparthejdne prakse, uključujući bantustane, prežive. Ovaj sistem je morao biti u cjelosti rastavljen.

Danas se mi Palestinci, borimo protiv sličnog aparthejdnog režima. Kao i južnoafrički antiaparthejdni aktivisti, nismo spremni prihvatiti ništa manje od potpunog demontiranja rasističkog sistema koji nam je nametnut.

Priznanje B’tselema da Izrael uistinu jeste aparthejdna država dobrodošao je razvojni korak – ne možemo poraziti izraelski režim jevrejske nadmoći ako svijet nastavi ignorisati njegovo postojanje.

Međutim, puko prihvatanje istinske prirode Izraela nije dovoljno. Vrijeme je da se izraelski režim pozove na odgovornost za svoj zločin aparthejda, baš kao što je njegov ideološki blizanac Južna Afrika pozvan na odgovornost prije mnogo godina.

Palestinsko civilno društvo odavno poziva da Izrael bude sankcionisan dok se ne povinuje međunarodnom zakonu i počne tretirai sve ljude koji žive pod njegovom vlašću jednako. Ako B’tselem zaista želi razortkriti izraelske zločine i pozvati ga na odgovornost za neprihvatljiv i rasistički tretman Palestinaca, naredni korak je da podrži taj poziv.

Izvor : Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO