Borba protiv korupcije: Bidenova najava nove ere, na Balkanu sve gore

I dok SAD korupciju smatra prijetnjom nacionalnoj sigurnosti, mi u regionu ne možemo biti optimisti.

Kako vrijeme prolazi, svjedočimo apsurdnim tendencijama pada već ionako slabih antikorupcijskih standarda u zemljama regije (Reuters)

“Kada funkcioneri države zloupotrijebe javnu moć za privatni dobitak, oni rade više nego što samo nelegalno prigrabe bogatstvo. Korupcija sprječava građane jednakom pristupu vitalnim državnim uslugama, odbijajući im pravo na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, sigurnost i obrazovanje. Ona degradira biznis okruženje, podriva ekonomske mogućnosti i podstiče nejednakost. Često pridonosi kršenju i zloupotrebi ljudskih prava i može podstaći migracije. Kao fundamentalna prijetnja vladavini prava, korupcija potkopava institucije, korodira povjerenje u državni sistem i pothranjuje cinizam javnosti prema efektivnom i odgovornom vladanju.”

Ovim riječima počinje uvod u prvoj u historiji SAD-a Strategiji za borbu protiv korupcije koju je upravo obznanila administracija SAD-a.

Ova Strategija nosi jednu drugu, daleko važniju i, reklo bi se, historijsku dimenziju osim pomenute premijere u ovoj vrsti dokumenata u SAD-u. A to je da predsjednik Joe Biden i njegovi saradnici polaze od fundamentalnog stanovišta da je korupcija prijetnja nacionalnoj sigurnosti.

Ovo se mora beskrajno isticati ne samo zbog očigledne geopolitičke spoznaje, već i zato što, kada posmatramo instrumente i mehanizme za borbu protiv korupcije na Zapadnom Balkanu, jedva da se i može nazrijeti, čak i zamisliti ta dimenzija.

Retoričke antikorupcijske reforme

Vjerovatno možemo pomenuti jedan posredni iznimak kojem svjedočimo u Sjevernoj Makedoniji, kada je na jednom sastanku Savjeta bezbjednosti, makedonski predsjednik Stevo Pendarovski zaista definisao korupciju kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, ali taj pristup nije imao ni odjeka niti primjene u inače kozmetičkim i uglavnom retoričkim antikorupcijskim reformama.

Šta je podstaklo američku administraciju na ovaj korak, u inače veoma elaborisanom pravnom poretku koji se tiče kriminalizacije djela koje potpadaju pod čador korupcijskih djela?

Predsjednik Biden je prije šest mjeseci postavio temelj ovoj inicijativi i dokumentu koji će imati globalne posljedice, rekavši da “korupcija prijeti nacionalnoj sigurnosti SAD-a, njenoj ekonomskoj jednakosti, globalnim naporima za razvoj i protiv siromaštva, kao i samoj demokratiji. Ali preko efektivne prevencije i suprotstavljanja korupciji i pokazujući prednosti transparentnog i odgovornog upravljanja, možemo obezbijediti odlučujuću prednost za SAD i ostale demokratije“.

Istog dana kada je predsjednik Biden izgovorio ove riječi, njegova administracija je objavila i “Memorandum o uspostavljanju borbe protiv korupcije kao ključnog interesa nacionalne sigurnosti SAD-a“.

U ovom dokumentu su pothranjeni svi suštinski razlozi za kreiranje Strategije koja je promovisana prije nekoliko dana, od procjene da korupcija odnosi do pet posto svjetskog bruto nacionalnog dohotka, odnosno da se za toliko osiromašuje svijet svake godine, pa sve do seta mogućnosti koje američko tlo daje bjelosvjetskim peračima novca i nositeljima javnih funkcija.

Zato je Biden naložio svom pomoćniku i savjetniku za nacionalnu sigurnost, zajedno sa pomoćnicima za ekonomsku politiku i unutrašnju politiku, da sprovedu interinstitucionalno skeniranje sigurnosnih dimenzija korupcije i da razviju predsjedničku strategiju koja će, svojom implementacijom, kreirati opipljive rezultate.

Kako je sve počelo

Naznake iz ovog Memoranduma je trebalo u roku od 200 dana definisati u sljedeće pravce. Prvi jemodernizovati, uvećati, koordinirati, snabdjeti i na svakakav način poboljšati sposobnost institucija u promovisanju dobrog upravljanja, prevencije i borbe protiv korupcije, uključujući i zakonodavne prijedloge podnesene Kongresu.

Drugo je borba protiv svih formi nezakonskog finansiranja u SAD-u i međunarodnom finansijskom ustroju i, između ostalog, zakonski tražiti od kompanija da prikažu njihove stvarne vlasnike, umanjiti offshore finansijsku tajnost podataka, poboljšati razmjenu informacija i kreirati nove reforme.

Treće je goniti korumpirane individualce i transnacionalne kriminalne organizacije i preko identifikacije, zamrzavanja i konfiskacije ukradenih sredstava koja, kada je to moguće, mogu biti vraćena korupcijom ostećenim građanima.

Dalje, ojačati kapacitete domaćih i međunarodnih institucija i međuvladinih tijela koji su fokusirani na uspostavljanju globalnih antikorupcijskih standarda.

Peto, pomoći i ojačati kapacitete civilnog sektora, medija i drugih nadglednih činitelja da sprovode istraživanja i analize korupcijskih trendova, da zastupaju preventivne mjere, istražuju i otkrivaju korupciju, da pozivaju lidere i vlade na odgovornost i neophodne reforme, kao i da se omogući sigurno i dostupno okruženje za njihov rad na nacionalnom i međunarodnom nivou.

Šesto, sarađivati sa međunarodnim partnerima u sprječavanju korupcije koju provode strani lideri, strane kompanije u državnom ili povezanom vlasnistvu i svakakve organizacije koje se miješaju u demokratskim procesima SAD-a i van njih.

Dalje, povećati napore za brzo i fleksibilno povećavanje američkih i partnerskih resursa potrebnih za istrage, kao i finansijsku, tehničku, političku i drugu pomoć zemljama koje pokazuju želju da umanje korupciju.

Osmo, pomoći i povecati kapacitete domaćim autoritetima i institucijama na svim nivoima za sprovođenje mjera transparentnosti, kontrole i odgovornosti i sve informacije o programima, politikama i troškovima učiniti dostupnim građanima, te dalje, promovisati partnerstva sa privatnim sektorom i civilnim društvom o zastupanju antikorupcijskih mjera i prevencije korupcije, kao i uvoditi najbolju praksu i mehanizme za sprovođenje sa ciljem da strana pomoć i aktivnosti bezbjednosne saradnje imaju ugrađene mjere prevencije korupcije.

Razvoj strategije u šest mjeseci

U manje od propisanih 200 dana, brojne institucije su iznjedrile strategiju koju je tražio predsjednik Biden. U njenom kreiranju pomogle su ekspertske studije napravljene od strane kancelarije zamjenika predsjednika, ministarstava za vanjske poslove, odbrane, finansija, pravde, trgovine, energije i unutrašnje sigurnosti; potom misije SAD-a u Ujedinjenim nacijama, CIA-e, kancelarije za upravljanje i budžet i one direktora državne obavještajne službe, predsjedavajućeg vojne komande, Nacionalne sigurnosne agencije, kao i Americčke agencije za međunarodni razvoj.

Ovaj očito ogroman i sveobuhvatan zahvat upravo pokazuje artikulisanu orijentaciju Bidenove administracije da betonira nacionalnu sigurnost kao ključno polje intervencije u borbi protiv korupcije.

Nesumljivo je da su dosadašnja iskustva istražnih organa ali i raznih međunarodnih tijela, organizacija i medija („Panama papiri“ i mnogi drugi) u konačnici pokazali da je korupcija daleko opasniji fenomen i pravi geopolitički izazov koji se ne smije više tretirati kao folklor raznih dovitljivih smutljivaca, već da je i previše zvaničnih lica mnogih zemalja upleteno u kriminalne i destabilizirajuće radnje, koje su korupcijom opustošile svoje države i dovele u opasnost međunarodne odnose.

Cijeli ovaj poduhvat je posebno akcentiran i velikim simbolizmom – danas je Međunarodni dan borbe protiv korupcije i baš danas počinje Samit demokratije, na kojem će učestvovati zvanična lica iz više od 100 zemalja.

U istom simboličnom raspoloženju, juče je državni sekretar Antony Blinken objavio 12 imena dobitnika godišnje nagrade za borbu protiv korupcije, koji potiču iz raznih zemalja svijeta, kao izraz priznanja individualcima koji su pokazali liderstvo, hrabrost i rezultate u prevenciji, otkrivanju i borbi protiv korupcije.

Okvir i duh Strategije

Sve ovo pokazuje da je administracija predsjednika Bidena sveobuhvatno i veoma studiozno radila da napravi ovu Strategiju. Ona se temelji na pet uzajamno ojačavajućih stubova koji su opisani i razrađeni u strateške ciljeve preko kojih SAD želi predvoditi globalnu borbu protiv korupcije.

Tih pet stubova su (1) modernizacija, koordinacija i finansiranje vladinih napora za jaču borbu protiv korupcije, (2) minimizirati nezakonito finansiranje, (3) omogućiti progon aktera korupcije, (4) sačuvati i ojačati multilateralnu antikorupcijsku arhitekturu i (5) poboljšati diplomatske napore i povećati moć stranoj pomoći u postizanju strateških ciljeva.

Ovaj prodor na američkoj i međunarodnoj sceni u borbi protiv korupcije nije početak, već jedan novi okvir koji daje sasvim novu dimenziju, vezujući je za fenomen nacionalne sigurnosti.

Time se ta borba uzdiže na jedan sasvim novi nivo, a implementacija ove Strategije će veoma brzo pokazati da li ce građani, eksperti i profesionalci u ovoj oblasti biti zadovoljni praktičnom izvedbom od strane institucija. Drugo je pitanje da li će ova nova dimenzija ohrabriti ili motivisati zemjje Zapadnog Balkana da preduzmu nešto novo u borbi protiv ove kancerogene pojave.

A naši su problemi beskrajni, iako je jasno da su dvije fundamentalne dimenzije alfa i omega deklarativnih napora naših vlada za borbu protiv korupcije – nedostatak političke volje za sprovođenje i unapređivanje antikorupcijskih mjera i sigurnost i okruzenje antikorupcijskih aktivista i istraživačkih novinara koji bacaju svjetlo na korupcijske košmare kojima svjedočimo.

Problem sudova i tužilaštava

Naravno, ima tu još toga, poput hronične nekažnjivosti i praktike zarobljavanja države, gdje se ozakonjuju i legaliziraju nedemokratske i koruptivne sheme.

Još je živo sjećanje na slučaj potkupljivanja lokalnih političara u Sjevernoj Makedoniji od strane Magjar Telekoma – slučaj koji je završio na američkom sudu i u kojem se Telekom nagodio da plati 100 miliona dolara za svoj “poduhvat”…, ali na nacionalnom nivou ništa se nije dogodilo – kao i u bezbroj drugih slučaja visoke korupcije u ovom regionu.

Još gore: kako vrijeme prolazi, svjedočimo apsurdnim tendencijama pada već ionako slabih antikorupcijskih standarda i ako prihvatimo paradigmu korupcije kao problem nacionalne sigurnosti, ne možemo baš optimistično gledati na neposrednu budućnost država u regionu.

Znajući da je suština problema u sudovima i tužilaštvima naših zemalja i vječni poriv naših političara da ih kontrolišu i korumpiraju, na ovaj dan međunarodnog obilježavanja borbe protiv korupcije, najmanje što građani mogu uraditi je uputiti im poruku da im neće oprostiti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera