Hoće li ukrajinska kriza prerasti u sveopći rat?

Što se tiče Ukrajine, njeni interesi počivaju u obnavljanju teritorijalnog integriteta.

Moskovsko pokazivanje svojih vojnih sposobnosti nije nešto novo, a sigurno je da se uveliko razlikuje od vojnih vježbi koje Rusija inače izvodi (Al Jazeera)

Odnosi između Rusije, s jedne strane, i Ukrajine i Zapada, s druge strane, prolaze kroz nezapamćene tenzije, koje su proteklih sedmica dostigle vrhunac, u kontekstu međusobnih optužbi i prijetnji. Svjedočimo napetostima kao dio složene i višedimenzionalne krize, a svaka od tih dimenzija povezana je s nekom od strana u ovoj krizi.

Washington smatra da je ponovna eskalacija napetosti oko Ukrajine prilika za obuzdavanje Rusije i ometanje te države da obnovi odnose s evropskim prijestolnicama, posebno Parizom i Berlinom. Također, to je prilika da se spriječi puštanje u rad gasovoda “Sjeverni tok 2” i spriječi rusko savezništvo s Kinom uvođenjem dodatnih sankcija.

 

Demonstracija vojnih sposobnosti Moskve nije ništa novo, a sigurno je da se ovi potezi u posljednje vrijeme uveliko razlikuju od vojnih vježbi koje Rusija inače izvodi. Njihov značaj danas dolazi u kontekstu slanja poruke, prije svega Kijevu, kao upozorenje u slučaju vojne akcije protiv Donbasa.

Što se tiče Ukrajine, njeni interesi počivaju u obnavljanju teritorijalnog integriteta, stoga radi na tome da iskoristi momentum i novi nivo podrške Sjedinjenih Američkih Država i drugih zapadnih zemalja. Također, tu je i želja Kijeva da se dokaže pred novom američkom administracijom kao neko ko se suprotstavlja Rusiji, a sve s ciljem da dobije veću podršku. Ako Kijev bude u stanju namamiti Rusiju da izvrši napad na ukrajinsku teritoriju, možda uspije  zaustaviti pokretanje projekta “Sjeverni tok 2”, koji će okončati ukrajinski ulogu tranzitne zemlje za ruski gas u Evropu.

Ukrajini danas sigurno nije u interesu da se zamrznuti sukob na istoku zemlje pretvori u ”vrući”, jer će sigurno izaći kao gubitnik. Međutim, Kijev s vremena na vreme podgrijava situaciju kako bi poslao poruke unutar države, ali i inostranstvu u više pravaca. Zastoj u krizi u istočnoj Ukrajini ostat će dok god Moskva ne donese odluku da poduzme radikalan potez i pripoji republike u regiji Donbas: Donjeck i Lugansk (koje su nepriznate), kao što je to bio slučaj sa Krimom prije sedam godina, strahujući da bi to moglo dodatno naštetiti ruskim odnosima sa zapadnim zemljama.

Demonstracija vojnih sposobnosti Moskve nije ništa novo, a sigurno je da se ovi potezi u posljednje vrijeme uveliko razlikuju od vojnih vježbi koje Rusija inače izvodi. Njihov značaj danas dolazi u kontekstu slanja poruke, prije svega Kijevu, kao upozorenje u slučaju vojne akcije protiv Donbasa. Posebno nakon scenarija Nagorno-Karabaha i nakon učestalih ruskih izjava i upozorenja da se vrše pripreme za ukrajinski napad na istok zemlje, gdje kontrolu drže separatisti koje podržava Rusija.

Moskva ne želi rat velikih razmjera

No Moskva danas ne želi rat velikih razmjera. Rat na istoku Ukrajine mnogo je koštao Rusiju u proteklih sedam godina. Ponovno izbijanje rata širokih razmjera nije u interesu Rusije, jer će dovesti do ogromnog rasipanja resursa neophodnih za Moskvu, a pogoršao bi i ruske probleme sa Evropskom unijom i Amerikom.

Treba napomenuti da većina stanovnika Donbasa u republikama Donjeck i Lugansk (nepriznatim) danas imaju rusko državljanstvo. Također, tu je i zajednička granica od 400 kilometara između Rusije i dvije republike u regiji Donbas, što su faktori koji nisu prisutni u krizi između Armenije i Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu, u poređenju s krizom u istočnoj Ukrajini. Pored toga, mala je vjerovatnoća da će se Turska ili Izrael umiješati u sukob i stati na stranu Ukrajine protiv Rusije, kao što se desilo u ratu u Nagorno-Karabahu kada su dvije zemlje podržale Azerbejdžan protiv Armenije, ali će najvjerovatnije nastaviti prodaju oružja jer je to prilika za ostvarivanje zarade.

Rusija je 2008. godine izvela vojnu akciju u Gruziji nakon što je tadašnji gruzijski predsjednik Mihail Sakašvili poslao trupe u borbu protiv separatista. Krajem novembra, ruska Vanjska obavještajna služba (SVR) uporedila je trenutnu situaciju u Ukrajini sa situacijom u Gruziji 2008. godine, pozivajući ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da ne čini istu grešku koju je napravio Sakašvili, podsjećajući da ga je to skupo koštalo.

Ono po čemu se razlikuje današnja situacija u Ukrajini od situacije u Gruziji 2008. godine jeste borbena gotovost koju Sjevernoatlantski savez (NATO) iz dana u dan jača u Ukrajini, pored evropskih upozorenja na posljedice direktnog ulaska Rusije u rat na istoku Ukrajine.

Pored svega navedenog, Evropa nema odbrambenu politiku koja je nezavisna i odvojena od politike Washingtona. Evropski blok strahuje za svoju sigurnost, kao i od novog talasa migracije (pogotovo što su danas u krizi između Bjelorusije i Poljske oko pitanja azila i imigracije upleteni i faktori zapadno-ruske napetosti, dok sa Zapada pristižu optužbe da Minsk i Moskva koriste ovu kartu protiv njega). Evropi su, također, neophodne isporuke ruskog plina.

Iako su svi scenariji mogući u svjetlu ove eskalacije, kontraeskalacije i prijetnji, čini se da je scenarij sveopćeg rata za sada odgođen. Sukob ostaje u okviru malih ratova poput scenarija Nagorno-Karabaha, Krima i Gruzije, uz nastavak posredničkih ratova tu i tamo na više nivoa i na više frontova, regionalnih i međunarodnih.

U vrijeme kada je Zapad sve zabrinutiji zbog namjera i planova Rusije za moguću invaziju na Ukrajinu, američki predsjednik Joe Biden naglasio je prošlog petka da će ”učiniti teškim” pokretanje bilo kakve ruske invazije na Ukrajinu, koja je upozorila na mogući ruski napad velikih razmjera sljedećeg mjeseca. Biden je u petak rekao novinarima da priprema “paket inicijativa” usmjerenih na zaštitu Ukrajine od ruskog napada, dok su Kijev i Washington optužili Moskvu da gomila trupe na granici i da se priprema za invaziju.

Ukrajinski ministar odbrane Oleksiy Reznikov rekao je ranije prošlog petka u parlamentu, pozivajući se na obavještajne izvještaje, da je Rusija mobilizirala više od 94.000 vojnika u blizini ukrajinske granice i da se možda priprema za vojni napad velikih razmjera krajem sljedećeg januara.

Moskva, s druge strane, optužuje Ukrajinu i Sjedinjene Američke Države za destabilizaciju, ukazujući na mogućnost da se Kijev sprema za napad na istoku Ukrajine. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov upozorio je na ukrajinsku “vojnu avanturu”, nakon što je njegovo ministarstvo saopćilo da je Kijev rasporedio oko 125.000 vojnika na istoku, što Kijev poriče.

“Jasno smo stavili do znanja Kremlju da ćemo odlučno odgovoriti, posebno kroz niz ekonomskih mjera s velikim posljedicama od kojih smo se uzdržavali u prošlosti”, rekao je američki državni sekretar Anthony Blinken nakon sastanka NATO-a u Rigi, u Latviji.

Treba napomenuti da je Rusija prethodno u aprilu pojačala svoje vojno prisustvo na ukrajinskoj granici. Kasnije je postalo jasno da je cilj bio pojačati politički i diplomatski pritisak, jer je Rusija povukla ta pojačanja ubrzo nakon što su američki predsjednik Joe Biden i njegov ruski kolega Vladimir Putin najavili da će održati samit. Nije isključeno da se i danas ponovi ista scena dok traju dogovori o održavanju još jednog samita dvojice predsjednika.

Turski dronovi

Pojedini stručnjaci kažu da je Kijev naljutio Rusiju korištenjem bespilotnih letjelica Bayraktar koje su uvezene iz Turske, a da je do najnovijeg pojačanja ruskog vojnog prisustva došlo nakon što je ukrajinska vojska objavila snimak za koji kaže da predstavlja prvu upotrebu drona turske proizvodnje protiv separatista na istoku zemlje. Pogotovo nakon što se u ukrajinskim političkim krugovima počelo pričati o mogućnosti da se na istoku zemlje ponovi scenarij iz Azerbejdžana, nakon što je ta zemlja uspjela povratiti kontrolu nad većim dijelom svoje teritorije u ratu u Nagorno-Karabahu prošle godine.

Također, Putin je optužio Zapad da ignorira ruske “crvene linije” izvodeći vojne vježbe u Crnom moru i slanjem modernog oružja u Kijev, zahtijevajući od NATO-a “pravne garancije” da se neće širiti na istok.

Ostaje činjenica da prijetnje Sjedinjenih Američkih Država, koje se svode na oštre ekonomske sankcije koje bi mogle paralizirati rusku ekonomiju, ne obuhvataju nikakve prijetnje vojnom odbranom Ukrajine, što isključuje scenarij sveobuhvatnog rata. To znači da bi Kijev mogao biti prepušten sam sebi, kao što se desilo sa Gruzijom 2008. godine, ako bude želio sprovesti vojni scenario na istoku zemlje u Donbasu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera