Inflacija – trenutni problem ili kriza u nastajanju

Ovako značajan porast cijena je nezapamćen već nekoliko decenija i veliki broj današnjih finansijskih stručnjaka i ekonomskih analitičara se prvi put susreću sa ovako ozbiljnim problemom.

Inflacija je rezultat značajnih promjena na globalnoj makroekonomskoj sceni koje su se odigrale u zadnje dvije godine (EPA)

Da je inflacija ozbiljan problem cijelom svijetu govore podaci o globalnom poskupljenju cijena. Cijene plina, naftnih derivata i hrane su porasle. Najamnine rastu. Cijene polovnih automobila rastu.

Primjera radi, u oktobru mjesecu inflacija u Americi je iznosila 6,2 posto u odnosu na godinu ranije, najviše od 1990. godine. Prema brzoj procjeni Eurostata, očekuje se da će godišnja inflacija u eurozoni u novembru 2021. godine iznositi 4,9 posto, u odnosu na 4,1 posto u oktobru.

U Bosni i Hercegovini je u septembru, na godišnjem nivou, zabilježen rast nivoa potrošačkih cijena od 3,0 posto, dok je u Federaciji BiH godišnja inflacija u oktobru iznosila 4,3 posto.

Ovako značajan porast cijena je nezapamćen već nekoliko decenija [barem kada je riječ o razvijenim državama] i veliki broj današnjih finansijskih stručnjaka i ekonomskih analitičara se prvi put susreću sa ovako ozbiljnim problemom.

O koliko ozbiljnom problemu se radi govori sve veća zabrinutost vodećih ekonomskih sila u svijetu i pažnja koja je dana ovom problem u vodećim novinama i magazinima širom svijeta.

Za bivšeg predsjednika Amerike, Ronalda Reagana, inflacija je “nasilna poput pljačkaša”. A poznati ekonomista i dobitnik Nobelove nagrade, Milton Fridman, ju je nazvao “skrivenim porezom”. Ipak, većina centralnih bankara i ekonomista u ovoj godini smatralo je inflaciju “prolaznim fenomenom”.

Šta je dovelo do inflacije?

Inflacija sa kojom se susreće cijeli svijet nije nešto što je nastalo preko noći, nego je rezultat značajnih promjena na globalnoj makroekonomskoj sceni koje su se odigrale u zadnje dvije godine od kada je na snazi COVID-19 pandemija.

Naime, zbog ograničenog kretanja i drugih zaštitnih mjera koje su stupile na snagu pojavom pandemije, stanovništvo je bilo prisiljeno da ograniči svoju potrošnju i štedi za neke bolje dane. Dolaskom boljih dana, došlo je do naglog porasta potražnje koja nije bila adekvatno pokrivena ponudom.

Iz jedne situacije gdje je manjkala potražnja došli smo u situaciju njenog značajnog porasta. Nagli porast maloprodaje ukazuje na to da stanovništvo posjeduje određenu kupovnu moć koja se nagomilavala u ovom periodu i što je dovelo do porasta potražnje.

Istovremeno, došlo je do prekida lanaca prevoza i snabdijevanja, nedostatka ili smanjenja radne snage i energetske krize koji su doprinijeli manjku ponude na tržištima širom svijeta.

Svemu ovome treba dodati i aktuelne kombinacije relaksiranih fiskalnih i monetarnih politika bez presedana koje su spriječile da pandemija izazove globalnu depresiju.

Ukratko, iskorištavanje nagomilane ušteđevine i državnih čekova kako bi se trošilo na robu, pohabani globalni lanci snabdijevanja, nedostatak radne snage koji podstiče povećanje plata, i rastući troškovi energije dovelo je do povećanje indeksa cijena – inflacije.

Pogađa li inflacija svakoga isto?

Odgovor je kratak i jasan: Ne!

Kao i u svemu drugom, spremnost, stručnost i efikasnost države od ključnog je značaja za adekvatno i efikasno adresiranja problema koje sa sobom donosi inflacija.

Drugim riječima, siromašne zemlje, a posebno one sa lošim državnim aparatom će biti znatno više izložene negativom uticaju inflacije. U ovu grupu se ubraja i BiH, kao i većina zemalja Zapadnog Balkana.

“Posljedice inflatornih skokova nose sa sobom rizik da uklone neke siromašnije zemlje u razvoju sa sekularnog puta dostizanja razvijenih ekonomija ili ekonomske konvergencije”, tvrdi Mohamed A. El-Erian, predsjednik Kraljičinog koledža na Univerzitetu u Cambridgeu i bivši šef Globalnog vijeća za razvoj bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame.

Ukratko, ionako oslabljen ekonomski razvoj BiH i regiona, što zbog pandemije što zbog loše politike, dodatno će biti usporen ili čak unazađen inflacijskim pritiskom.

Od inflacije do stagflacije

Iako inflacija sama po sebi predstavlja ozbiljan problem i mnogo razvijenijim ekonomijama, da ne spominjemo BiH i region, ono što zabrinjava jeste mogućnost konvertovanja inflacije u stagflaciju.

Stagflacija je ekonomsko stanje države u kojem se ekonomija istovremeno nalazi u stanju sporog ekonomskog rasta, visoke nezaposlenosti i rasta cijena. Stagflacija se obilježila 1970-e godine kao rezultat monetarne i fiskalne politike i embarga na naftu.

Prema riječima El-Eriana, “rastuća inflacija i opadajući rast vjerojatnije će biti dio nadolazećeg putovanja globalne ekonomije nego karakteristike njenog odredišta. Ali način na koji kreatori politike budu vodili ovo putovanje će imati velike implikacije na dugoročnu ekonomsku dobrobit, socijalnu koheziju i finansijsku stabilnost”.

Šta nas očekuje u skorijoj budućnosti i šta nam je činiti?

Sve gore navedeno, kao i stvarne nestašice zaliha na globalnom tržištu, dodatno pogoršava veoma kompleksnu situaciju i dovodi do anksioznosti kako kod proizvođača tako i kod potrošača.

Kada je riječ o tome šta nas očekuje u narednom periodu, stručnjaci imaju različita mišljenja. Uprkos tome što su predviđanja za inflaciju već nekoliko puta revidirana, mnogi donosioci odluka u centralnim bankama i ekonomski analitičari smatraju da je ovaj inflacioni skok kratkog vijeka i da će se situacija vrlo brzo korigovati.

Za El-Eriana, ovakvo mišljenje je potcjenjivanje onoga što nas čeka. Naime, to što inflacija može biti prolazan fenomen, ne mora značiti i to da će ona zaista brzo proći. Dešavalo se da ovaj prolazni fenomen traje i nekoliko godina, a ova trenutna epizoda traje već šest mjeseci.

Da li će se sve završiti na kratkoročnom izletu cijena ili dugom periodu inflacionog pritiska koji može dovesti i do stagflacije zavisi u velikoj mjeri od samog pristupa ovom problemu od strane potrošača i kompanija.

Ukoliko se oni slože sa predviđanjima da će inflacija usporiti, onda postoji mogućnost da oni možda neće tražiti kompenzaciju kroz povećanje cijena ili veću platu. Ipak, ukoliko oni smatraju da inflacija ima dugoročni karakter i da je jedini put za dalje rast cijena, onda bi oni mogli biti ti koji će potaknuti cijene još više u 2022. godini, smatra El-Erian.

Da bi se situacija poboljšala, države mogu pomoći intenzivnijim uključivanjem u rješavanje problema snabdijevanja kako kapitala tako i radne snage. To, između ostalog, podrazumijeva modernizaciju infrastrukture, jačanje produktivnosti i povećanje stepena zaposlenosti.

“Bez adekvatnog odgovora”, smatra El-Erian, “problemi na strani ponude će postati strukturalnije prirode, a samim tim i duži nego što prolazni kamp [ovi što inflaciju smatraju prolaznim fenomenom] očekuje. Rezultirajući inflatorni pritisci će biti pojačani višim platama koje će mnoge firme morati ponuditi da privuku radnike koji im trenutno nedostaju i zadrže one koje imaju. S obzirom da centralne banke zaostaju u svom odgovoru na politiku, inflatorna očekivanja rizikuju da budu destabilizirana, direktno potkopavajući paradigmu niske volatilnosti koja je pomogla da cijene finansijske imovine budu sve veće.”

Gdje smo mi tu?

Kada je isključivo riječ o BiH, onda možemo reći da nas nema nigdje. Na bh. političkoj i ekonomskoj sceni ovih dana, pa možemo slobodno reći i ovih godina, vlada jedno rasulo. Politička previranja i duhovi prošlosti dominiraju javni diskurs, dok se interesi javnosti (u što spadaju i ekonomska pitanja) stavljaju na marginu i uglavnom zanemaruju dok ne dođe do grla.

Ovome smo svjedočili tokom ove pandemije, a i prije. Inflacija se uveliko osjeti u bh. ekonomiji i svakodnevno uzima svoj danak. Protest rudara, protest sindikata u Kantonu Sarjevo, protest državnih službenika – samo su neki od dosadašnjih protesta koji traže povećanje plata. Na kraju je država popustila rudarima (opravdano ili ne, nije tema ove kolumne) i vjerovatno će udovoljiti i drugim štrajkačima iz javnom sektora.

Međutim, šta je sa ostatkom građana? Kada će oni izaći da traže svoja prava? I ako izađu, ko će da im udovolji?

Bh. ekonomija se ionako nalazi na teškim mukama sa poprilično niskim rastom i velikom stopom nezaposlenosti. Dodatni pritisak inflacije može samo dodatno zakomplicirati situaciju i dovesti do pogoršanja stanja.

Trenutno nema najave nikakvih zakonskih rješenja koja idu u korist rješavanju ovog nastalog inflacionog problema. Zakoni o porezu na dohodak i doprinosima za Federaciju BiH, iako neophodni, u ponuđenoj formi i u trenutnom stanju ekonomije će samo doliti ulje na vatru.

Uzimajući u obzir neefikasnost zakonodavne i izvršne vlasti u BiH kao i trenutnu blokadu rada državnog parlamenta, možemo se samo nadati da će ova inflaciona epizoda kratko trajati i da ćemo time biti pošteđeni većih gubitaka. U protivnom, težak period nam dolazi.

Je li ovo postpandemijski treptaj koji će se riješiti sam od sebe? Ili znak novih turbulencija koje dolaze? Ostaje da se vidi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera