Istočna Ukrajina: Gruzijski ili karabaški scenario?

Današnja situacija u Ukrajini se od situacije u Gruziji 2008. godine razlikuje zbog borbene gotovosti koju NATO iz dana u dan pojačava u Ukrajini.

Odnosi između Kijeva i Moskve svjedoče eskalaciji tenzija već gotovo sedam godina, zbog ruskog pripajanja poluotoka Krima svojoj teritoriji (EPA)

Odnosi između Kijeva i Moskve svjedoče eskalaciji tenzija već gotovo sedam godina, zbog ruskog pripajanja poluotoka Krima svojoj teritoriji i podrške proruskim separatistima u istočnoj Ukrajini. Međutim, razmjeri tenzija u posljednjih nekoliko mjeseci i sedmica razlikuju se od svih prethodnih situacija.

Kijev stalno upozorava svoje zapadne saveznike na veliko rusko vojno prisustvo na svojim istočnim granicama, te da se Krim od 2014. pretvorio u rusku vojnu bazu. Kijev to vidi kao prijetnju za vlastitu sigurnost, ali i za sigurnost evropskog kontinenta. Ipak, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov smatra da kretanje trupa i vojne opreme u blizini granice ima za cilj “osigurati sigurnosti Rusije i ne predstavlja nikakvu prijetnju Ukrajini”.

”Kijev se i dalje nada, sedam godina nakon ukrajinske krize, da su Sjedinjene Američke Države spremne da danas igraju aktivnu ulogu u zamrznutom mirovnom procesu, a možda i da se pridruže Normandijskom kvartetu koji vodi pregovore, a čine ga Njemačka, Francuska, Ukrajina i Rusija.”

Peskov je prije nekoliko dana negirao navode da je vojska njegove zemlje izvela vojni napad na Ukrajinu. Glasnogovornik Kremlja je rekao novinarima u Moskvi da njegova zemlja nema planove za napad na bilo koju zemlju, a “više puta smo naglašavali da nemamo nikakve agresivne planove protiv bilo koje zemlje”.

Glasnogovornik je smatrao da je pogrešno povezivati manevre ruskih vojnika sa takvim planovima, kao odgovor na izjave šefa ukrajinske vojne obavještajne službe Kirila Budanova u vezi s tim da Rusija planira izvršiti napad na njegovu zemlju početkom 2022. godine. Budanov je napomenuo da je Moskva mobilizirala više od 92.000 svojih vojnika oko ukrajinskih granica i da se priprema za ofanzivu koja će početi krajem januara ili početkom februara.

Sedmogodišnji sukob na istoku Ukrajine

Ukrajina, bivša sovjetska republika, nije se smirila otkako su se desili masovni protesti u toj zemlji prije sedam godina, poznati kao protesti na Evropskom trgu. Nakon tih dešavanja svrgnut je proruski predsjednik Viktor Janukovič, a zemlja je podijeljena na prozapadnu i promoskovsku stranu. Ruske pristalice su raspisale referendum o statusu Krima 2014. godine i proglasile pristupanje toj državi, kao i referendum na istoku zemlje u oblastima poznatim kao Donbas. Također, jednostrano su proglasili osnivanje novih republika koje vlasti u Kijevu nisu priznale.

Kijev se i dalje nada, sedam godina nakon ukrajinske krize, da su Sjedinjene Američke Države spremne da danas igraju aktivnu ulogu u zamrznutom mirovnom procesu i možda da se pridruže Normandijskom kvartetu, koji vodi pregovore, a čine ga Njemačka, Francuska, Ukrajina i Rusija. Posebno nakon dolaska nove američke administracije u Bijelu kuću koja ima uvid u sve detalje ukrajinske krize. Kijev i dalje ne odustaje od svog stava i nije pokleknuo pred ruskim uvjetima za okončanje rata na istoku zemlje. U isto vrijeme, odnosi Rusije i Zapada dostigli su najniži nivo, kako je navedeno u komentaru ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova.

Ukrajinske vlade od 2014. godine nisu uspjele pronaći rješenje kojim bi se okončala krimska kriza i sedmogodišnji sukob na istoku zemlje, a regija vratila pod punu ukrajinsku kontrolu. Istovremeno, Ukrajina i dalje nastoji ući u evropske strukture i NATO.

Pored toga, Ukrajina je zabrinuta da Rusija ne teži miru, o čemu govori i odluka Moskve iz 2019. da se olakša sticanje ruskog državljanstva za stotine hiljada Ukrajinaca koji žive u istočnim regijama, što smanjuje šanse da se te oblasti vrate pod punu ukrajinsku kontrolu.

Treba uzeti u obzir da je doprinos Turske u Azerbejdžanu tokom borbi za vraćanje kontrole nad regijom Nagorno-Karabah podstakao razgovore u mnogim ukrajinskim krugovima o šansama za primjenu sličnog scenarija za vraćanje odmetnutih teritorija u regiji Donbas, barem delimično za početak.

Međutim, situacija u Ukrajini i na Južnom Kavkazu razlikuje se u mnogim aspektima u odnosu na situaciju između Azerbejdžana i Armenije, a direktno poređenje ova dva slučaja je nerealno. Međutim, pobjeda Azerbejdžana je uzburkala ustajale vode u još jednom konfliktu na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza.

Rusko demonstriranje vojnih sposobnosti

Važno je napomenuti da stanovnici Donbasa u republikama Donjeck i Lugansk (nepriznatim), danas uglavnom imaju rusko državljanstvo. Također, tu je i 400 kilometara zajedničke granice između Rusije i dvije republike u regiji Donbas, što su faktori koji se ne odnose na krizu između Armenije i Azerbejdžana u usporedbi s krizom u istočnoj Ukrajini. Također, mala je vjerovatnoća da će se Turska ili Izrael umiješati u sukob i stati na stranu Ukrajine, kao što se dogodilo u drugom ratu u Nagorno-Karabahu, ali će vjerovatno nastaviti s prodajom oružja jer je to prilika za zaradu.

Rusko demonstriranje svojih vojnih sposobnosti ne predstavlja ništa novo. Sigurno je da se nedavni potezi znatno razlikuju od vojnih vježbi koje Rusija inače izvodi. Njihov značaj danas dolazi u kontekstu slanja poruke, prije svega Kijevu, nakon stalne ruske priče i upozorenja da se vrše pripreme za ukrajinski napad na istok zemlje gdje kontrolu drže separatisti koje podržava Rusija.

Slična situacija dogodila se u augustu 2008. godine u regiji Južna Osetija u Gruziji, kada je ruski list Novy Vzglyad objavio vijest da su ruske službe u to vrijeme otkrile informaciju da se Gruzija sprema za invaziju na Južnu Osetiju, gdje su bile stacionirane ruske mirovne snage, nakon uvjeravanja koje je dobio tadašnji gruzijski predsjednik Mihail Sakašvili da će imati podršku Washingtona.

Gruzijsko iskustvo je pokazalo da je preventivno raspoređivanje vojnih trupa u zonama zamrznutih konflikata koji bi se mogli razbuktati efikasnije od njihovog naknadnog dovođenja sa položaja na kojima su stalno raspoređeni. Ruska vojna gomilanja danas na granici s Ukrajinom u blizini Republika Donjeck i Lugansk u Donbasu (koje su nepriznate) možda su dio rutinskih obuka, uz mogućnost njegovog hitnog angažiranja u slučaju da dođe do bilo kakve promjene situacije na terenu, što bi ličilo na scenarij u slučaju Južne Osetije s Gruzijom.

Treba reći i to da ono po čemu se razlikuje današnja situacija u Ukrajini od situacije u Gruziji 2008. godine jeste borbena gotovost koju NATO iz dana u dan pojačava u Ukrajini. Tu su i evropska upozorenja na opasnost direktnog ulaska Rusije u rat na istoku Ukrajine, usred eskalacije tenzija između Zapada i Rusije oko dva glavna pitanja: rata u istočnoj Ukrajini i pitanja migranata između Bjelorusije i Evropske unije. Načelnik Generalštaba britanske vojske Nicholas Carter ranije je upozorio da postoji veći rizik od izbijanja rata između Zapada i Rusije nego bilo kad od Hladnog rata u nedostatku tradicionalnih diplomatskih sredstava.

Izvor: Al Jazeera